Besmisleno je, ako mene pitate, polagati nade u građevinu – per se – kao “okosnicu našeg kulturnoj sadržaja” – jer prvi preduslov da se ovdje nešto desi – nije građevina – nego podsticajna kulturna klima
Na 71. sjednici, održanoj 25. oktobra davne 2023. godine, Vlada Dritana Kapetana – junaka historije – koji je zdušno razgonio švapske divizije za svojega vakta – usvojila je, između ostaloga, i – fanfare molim: Informaciju o raspisivanju međunarodnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje Muzeja savremene umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja i Parka kulture i umjetnosti sa pratećim sadržajima u funkciji kulture – i to baš na prostoru bivše Kasarne “Morača” u Podgorici – Glavnom gradu ove naše krševite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene državice…
“… 34.15 – Informacija o raspisivanju međunarodnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje muzeja savremene umjetnosti, prirodnjačkog muzeja i parka kulture i umjetnosti sa pratećim sadržajima u funkciji kulture… Ovo je možda i informacija dana”, klicao je Dritan Kapetan na 71. sjednici Vlade Dritana Kapetana – junaka historije, “ako ne i nedelje i mjeseca… Znači, raspisivanje konkursa za arhitektonsko rješenje muzeja savremene umjetnosti koji treba da bude u strogom centru grada – i za kojeg već postoji interesovanje kredibilnih međunarodnih arhitekata – i treba ovako i da ga plasiramo – znači da pozovemo ljude iz cijelog svijeta da naprave muzej savremene umjetnosti koji će da bude okosnica našeg kulturnog sadržaja, između ostalog, u Glavnom gradu – koji nema puno ovakvih sadržaja – tako da je ovo perfektno – ovo je odlična stvar, trebaće vrijeme, sve je tačno, trebaće značajan novac – međutim, on se ne radi u kratkom vremenskom periodu i mislim da i nova Vlada ovo treba da uzme kao prioritet, tako da ja čestitam na otvaranju ovog međunarodnog konkursa…”.
Besmisleno je, ako mene pitate, polagati nade u građevinu – per se – kao “okosnicu našeg kulturnoj sadržaja” – jer prvi preduslov da se ovdje nešto desi – u ovoj našoj žabokrečini – ili u bilo kojoj drugoj tački zemaljskoga šara – nije građevina – nego podsticajna kulturna klima – koja porađa vrhunske kulturne produkte – uz nužnu opasku da na ovim našim krševitim, gorovitim i od svih bogova redom zaboravljenim prostorima nikad nijesmo imali kulturnu klimu koja bi pogodovala najvišim uzletima duha – a i kad bi se ovdje, usred ovog duhovnog jada i čemera, desilo nešto vrijedno pomena (u međunarodnim okvirima – u lokalnim okvirima se ne broji) – veliko je pitanje da li bi se našlo i tih par “vrhunskih eksperata” (domaćih i/ili stranih) – koji bi umjeli da to nešto prepoznaju – a odmah zatim i da to nešto predstave međunarodnoj publici na najbolji mogući način.
Ako je pak cilj bio da se naš Glavni grad građevinom upiše na arhitektonske mape svijeta – i da na taj način obogati svoju turističku ponudu – onda se to ne radi tako kako je to osmislila ekipa oko Dritana Kapetana – junaka historije – sastavljena od pojediniki, uglavnom, i pojedinaca s neshvatljivim viškom samopuzdanja i, shodno tome, s neshvatljivim manjkom sposobnosti da sagledaju “cjelinu problema”, osmisle “cjelishodan pristup” i – što je najgore – bez ikakvog iskustva u sprovođenju u djelo iole komplesnijih zamisli – odnosno “zamisli”.
Drugo, nijesam primijetio da je usvanju Informacije pod tačkom 34.15 na 71. sjednici Vlade Dritana Kapetana – junaka historije – predhodilo nekakvo istraživanje – barem nekakav pokušaj istraživanja – nešto iza čega bi stajala čitava jedna “radna grupa” ili barem “ekspertski tim” – koji ne bi imao manje od 30 članica i članova – i koji bi “isprodukovao” nešto – neku studiju, recimo – koja bi nedvojbeno ukazivala na to da je put ka napretku našega društva (u cjelini) – neodvojiv od potrebe da se gradi muzej savremene umjetnosti baš u Podgorici, baš na lijevoj obali Morače, baš na prostoru bivše Kasarne “Morača” – a ne na nekoj drugoj lokaciji.
Možda je razlog izostanku tzv. “ekspertske arbitraže” – u notornom imperativu da se graditi mora – a što će se graditi, gdje, kako i zašto – to i nije od presudnog značaja – važno je da se gradi i da se opredijeljena budžetska sredstva (bilo da je riječ o sredstvima iz Budžeta GGPG ili iz Kapitalnog budžeta CG) – “realizuju” do posljednjega centa – i preko posljednjega centa, ako ustreba.
“Direktorat glavnog državnog arhitekte i razvoja arhitekture (Stevke – op.a.), u saradnji sa Ministarsvom kulture i medija (Naša Maša – Ša-Ša – op.a.), Muzejom savremene umjetnosti (Šćepo iz Beograda & Ša-Ša – op.a.), Prirodnjačkim Muzejom i Inženjerskom komorom Crne Gore (Noci – op.a.) pripremio je”, veli u pomenutoj Informaciji, “konkursnu dokumentaciju” – i sve to pod okriljem Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (ova… Dritanova ministarka… kako se zvaše, falim te bože… op.a.).
Ne veli kome je sinula perfektna ideja da se muzej savremene umjetnosti gradi baš na prostoru bivše Kasarne “Morača” – i to baš na parceli 2211/1 KO Podgorica II, koja je u državnom vlasništvu (subjekat raspolaganja: Vlada Crne Gore) – tako da će povijest crnogorske savremene arhitekture (nije smiješno) ostati uskraćena za tu informaciju – i sve zasluge će, najvjerovatnije, otići na saldo Slavena Radunovića – kojemu, kad prilegne malo po ručku i zatvori oči, svašta prolazi kroz glavu.
“Usvajanje Informacije o raspisivanju Međunarodnog konkursa za idejno rješenje novog objekta Muzeja savremene umjetnosti”, klicala je ministarka Ša-Ša (Maša Naša), “predstavlja ključni korak u ostvarenju napora Ministarstva kulture i medija da Crna Gora dobije objekat koji će svojom reprezentativnošću predstavljati savremenu umjetničku scenu” – ne reče Ša-Ša koju umjetničku scenu – međunarodnu, kladio bih se – a ako ne baš međunarodnu – a ono barem regionalnu – pošto bi nerealno bilo očekivati od domaće umjetničke scene nekakve realne benefite primjerene ambiciji neznanih junakinja i junaka okupljenih oko ideje da se baš u Podgorici, baš na prostoru bivše Kasarne “Morača”, baš na parceli 2211/1 KO Podgorica II, površine 50436 m2 – pet hektara i kusur – gradi velelepni – fanfare molim: muzej savremene umjetnosti.
Sjednica Vlade Dritana Kapetana, junaka historije, održana 25. oktobra 2023. godine bila je potonja sjednica te Vlade – 43. Vlade Crne Gore – bila je to labudova pjesma Vlade Dritana Kapetana – junaka historije – koji je zdušno razgonio švapske divizije za svojega vakta – ako ne računamo telefonsku sjednicu iste te Vlade, održanu dva dana kasnije – 27. oktobra – i već smo 31. oktobra imali prvu sjednicu 44. Vlade Crne Gore – Vlade Micka Spajića – a odmah zatim i drugu – 9. novembra – i treću – 16. novembra – i ni na jednoj od tih sjednica, ako smijem da primijetim, nije pominjan konkurs za MSU – što jeste čudno, u najmanju ruku, ako znamo da je taj konkurs raspisao gospodin O(j)dović – Mickov ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine – i to 10. novembra – između druge i treće sjednice Mickove Vlade…
Izgleda da sam ispucao za danas – nastavak u sljedećem broju…
