Usnula crnogorska prijestonica – Žabljak Crnojevića, biser…

Neophodno je završiti sistematska arheološka istraživanja, sprovesti konzervatorske mjere i otvoriti muzej u objektu nekadašnje škole

Možda Vam ovaj naziv zvuči poznato, jer se u posljednje vrijeme često spominje kao floskula zbog proslave dvadeset godina od obnove nezavisnosti, pa se neko sjetio da postoji i to šapnuo političarima kojima lijepo zvuči za samopromociju.

No, manimo se politike i vratimo se svojoj prelijepoj kulturnoj baštini, koja bi nas predstavljala u najboljem svijetlu prema svijetu, samo da se hoće. Ciklus tekstova o kulturnoj baštini započinjemo upravo ovim lokalitetom, jer stoji decenijama zaboravljen, a pripada grupi najvažnijih fortifikacija i mjesta utkanih u našu istoriju.

U istorijskim izvorima prvi put se spominje 1453. godine, mada moguće da je za vrijeme Ilira ovdje bila gradina, a postoji pretpostavka da je osnovan tokom X vijeka, u vrijeme Vojislavljevića. Uspon doživljava u vrijeme Crnojevića. Dogradili su ga i u njemu stolovali Lješ i Đurađ Crnojević u prvoj polovini XV vijeka, kada postaje važan privredni i trgovački centar. Takođe, bio je prijestonica Stefanice (1451-1465) i Ivana Crnojevića (1465-1479 i 1481-1490). Vremenom se formiralo naselje oko utvrđenja da bi u zenitu imalo oko 250 kuća. Kao prijestonica, bio je meta stalnih turskih napada, koji su ga osvojili 1478. godine, ali je tada već bio napušten. Dvor je pretvoren u sjedište zapovjednika utvrđenja, a crkva Sv. Đorđa u džamiju koja je srušena 1878. godine.

Za njegovo oslobađanje su vođene žestoke borbe, pogotovo 1788-89. godine. Tokom 1835. i 1852. godine osvajali su ga Ceklinjani pod vođstvom Kenja Stankova Jankovića, ali intervencijom velikih sila morao je biti predat Turskoj, pod čijom vlašću ostaje sve do 1878. godine, kada je odlukom Berlinskog kongresa pripojen Crnoj Gori. Tokom 30-tih godina XX vijeka u doba Kraljevine Jugoslavije postaje žandarmerijska stanica, nakon Drugog svjetskog rata u njemu boravi milicija, a zatim postaje škola sve do marta 1964. godine, kada je ukinuta.

Da bi ste došli do ove impozantne tvrđave, možete to uraditi na dva načina. Prvi i ljepši jeste kada sa magistrale prema Cetinju skrenete na Carev laz, zatim preko Rvaša i Bobije dođete do sela Dodoši odakle se možete prebaciti kratkom vožnjom čunom zimi, a ljeti kada se povuče jezero možete i vozilom preko livada prateći zemljani put. Drugi i lakši jeste putem od Podgorice prema Baru, zatim skrenete preko mosta u Vukovcima, nakon toga lijevo za Ponare, u kojima pređete most i nakon kraće vožnje dolazite na zaravnjeni veći plato u centru istoimenog lijepog sela, a iznad vas gordo stoje moćni bedemi pozivajući vas da ih osvojite. Prije nego krenete u taj poduhvat sa lijeve strane obitava most sa natpisom na arapskom jeziku iz 1722/1723. godine koji je podigao Omer aga. Nažalost, putokazi i informativne table više ne postoje, ali vrlo lako možete doći do polazne tačke uspona prateći put uz rukavac rijeke Morače koji se zove Šegrtnica, nekada vodotok rijeke Morače. Vijugavi kratki uspon vodi između kuća, pored ostataka džamije i crkve Sv. Đorđa sa grobljem do jedinog ulaza u utvrđenje, gdje kada dođete izgled bedema sa prelijepom kulom izaziva divljenje. Lijevo od ulaza nalazi se manji plato sa koga imate pogled na okolinu. Kada uđete u manji prolaz i pogledate iznad sebe vidjećete pravilno klesani otvor, koji treba da zapamtite, jer ćete uskoro saznati čemu je služio, i ne, nije rupa nastala zbog kamena koji je ispao.

Izlaskom na utvrđenje dolazite na plato sa čije desne strane se nalazi ograđena cistijerna, a sa lijeve strane objekat koji je nekada služio kao tamnica. Gradski prostor površine oko 1.400 m2, ima oblik nepravilnog četvorougaonika. U vrijeme Crnojevića ovdje su se nalazili dvor, crkva Sv. Đorđa, stambeni i vojni objekti, cistijerna za vodu. Bedemi su visine oko 15 metra, širine do 2 metra sa kulama. Najstariji djelovi bedema sagrađeni su u vrijeme prije upotrebe vatrenog oružja, zatim segmenti sa karakteristikama mletačkog graditeljstva, koji potiču iz vremena Ivana Crnojevića, među kojima se izdvaja kružna kula sa mašikulama smještena južno od ulaza, dok su najmlađi i najgore zidani segmenti iz Osmanskog perioda. Ovdje se vraćamo na onaj otvor iznad prolaza. On je bio u funkciji posljednje linije odbrane utvrđenja, kao i mašikule na kuli, odnosno, otvori kroz koje je na neprijatelje sipano vrelo ulje, kamenje ili neki drugi materijal. Utvrđenje dijeli pregradni zid na jugoistočni i sjeverozapadni dio. Ulaskom u utvrđenje stupate u jugoistočni dio na kome se nalaze već navedeni tamnica i cistijerna, kao i objekat južno, te kuća i škola u sjevernom dijelu sa platoom. U sjeverozapadnom dijelu nalaze se dva platoa i jedan objekat. Tokom posljednjih godina vršena su arheološka istraživanja na više lokacija unutar utvrđenja. U jugoistočnom dijelu otkrivena je cistijerna prečnika 6,20 metara i dubine 5 metara. Istraživanja su vršena i u objektu nekadašnje škole i tamnice, gdje su otkrivene faze objekata iz doba Osmanske vladavine. U sjeverozapadnom dijelu istraživanja su vršena na prostoru veličine od oko 220 m2. Najstariji kulturni sloj, za sada pronađen, čine ostaci bedema pronađenog ispod jugozapadnog bedema na dubini od oko 4,50 metra. Otkrivena je i bedemska šetnica, prostorija popločana opekom od oko 28 m2 sa podrumom, prostorija od oko 33 m2 u kojoj je pronađena peć od sige sa odvodnim kanalom za vodu, segmenti kamenog poda, kao i ostaci malterne podne podloge. Dalje ka sjeveru može se vidjeti kaldrma površine od oko 70 m2 sa zidom iz Osmanskog perioda, dok se na dubini od oko 2 metra javljaju srednjovjekovni kulturni slojevi. Od pokretnih arheoloških nalaza pronađen je veliki broj keramičkih fragmenata posuda iz Osmanskog perioda, kao i manji broj iz kasnog srednjeg vijeka. Od nalaza izdvajaju se srednjovjekovni kapitel, makaze za sječenje fitilja iz XVI-XVII vijeka, dio cijevi ručnog topa, lule i drugi. Svi otkriveni nepokretni i pokretni nalazi ukazuju na hronološku raznolikost kulturnih slojeva, pogotovo u vrijeme osmanske vladavine, kada su pregrađivanja i gradnja unutar utvrđenja bile česte.

Pored toga što je samo utvrđenje impozantno, Žabljak Crnojevića predstavlja veoma značajnu srednjovjekovnu fortifikaciju, jedno vrijeme i prijestonicu u veoma burnom periodu crnogorske istorije. Sve ovo govori u prilog tome da je krajnje vrijeme da dođe do njegove revitalizacije. Neophodno je završiti sistematska arheološka istraživanja, sprovesti konzervatorske mjere i otvoriti muzej u objektu nekadašnje škole. Prateće sadržaje je veoma lako organizovati uključivanjem lokalne zajednice, koja se osipa. Pozicija ovog kulturnog dobra je izvanredna, okruženog Moračicom i Šegrtnicom, blizinom Karatune i Skadarskog jezera pruža bezbroj mogućnosti uvezivanja velikog broja raznovrsnih sadržaja, kao i obilazak kulturnih dobara i sela u blizini poput manastira Kom, Balšin grad, Oblun, selo Dodoši, Bobija, Rvaši, Lesendro i mnogi drugi. Benefite bi vrlo brzo osjetili mještani, kao i muzej na tvrđavi koji bi mogao biti samoodrživ. Organizovanjem manifestacije Dani Žabljaka Crnojevića okupio bi se veliki broj posjetilaca, koji svakako obilaze ovo čudesno mjesto koje odiše istorijom. Za sada, dok ne dođe do realizacije ove ideje, arheolozi su imali viziju znajući da će do toga ipak proći dosta vremena, pa su napravili svojevrstan arheološki park. Cjeline koje su istražili ili koje se još ispituju, poput cistijerne i sjeverozapadne polovine utvrđenja zaštićene su ogradom, radi bezbjednosti kako posjetilaca, tako i otkrivenih arhitektonskih elemenata, u isto vrijeme pružajući posjetiocima uvid u pronalaske.

U svakom slučaju, u godini obilježavanja jubileja obnove nezavisnosti, makar bi trebalo dati ozbiljniju podršku daljim arheološim istraživanjima, sprovođenju konzervatorskih mjera i krenuti u proces izrade projekta revitalizacije i buduće namjene ove veoma značajne crnogorske prijestonice.