Za to neophodni lideri srpskog nacionalnog predznaka rezistentni na uticaj Beograda, Mandić to sad nije
Aco Đukanović nije član DPS-a, otkad sam na čelu stranke nije je pomagao finansijski, ali je aktivni podržavalac
Ne skrivamo se, osjećamo odgovornost za presudu Medenici iako je nije imenovao DPS, već Sudski savjet
Bez prevazilaženja crnogorsko-srpskog jaza, Crna Gora ne može ostvariti punu političku, društvenu i ekonomsku stabilnost.
To je “Vijestima” rekao predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković, poručujući da njegova stranka duboko vjeruje da je došlo vrijeme za rješavanje tog problema.
On je u intervjuu, rađenom elektronskom poštom, naveo da je DPS to pokazao na primjeru Budve i saradnje s Nikolom Jovanovićem, za kog kaže da nije pod uticajem zvaničnog Beograda.
“Srbi u Crnoj Gori nijesu dijaspora… Nažalost, ovi birači godinama kao opciju imaju samo političke ponude koje se nalaze pod kontrolom zvaničnog Beograda i koje sprovode politiku velikosrpskog nacionalizma… Takva konstelacija vjerujem da proizvodi dugotrajuću, pa i višedecenijsku, političku krizu. I tek razbijanjem tog obruča, uz državno odgovorne lidere srpskog nacionalnog predznaka koji će se voditi državnim interesima Crne Gore, moći ćemo da računamo na ozbiljniji iskorak…”, poručio je Živković.
Poslanici DPS-a koji su bili na čelu skupštinskih odbora podnijeli su nedavno ostavke na te funkcije, a iz “fotelje” je otišao i potpredsjednik parlamenta iz vaše partije. To je učinjeno nakon što je Skupština usvojila vama sporne propise o ANB-u i unutrašnjim poslovima. Uz ostavke, DPS je najavio i da neće učestvovati u radu Odbora za izbornu reformu (ako se ponovo formira). Šta želite da postignete tim potezima, zašto mislite da se tako možete efikasno suprotstaviti vladajućoj većini i jeste li spremni na radikalizaciju – bojkot parlamenta, proteste i sl., ili time samo prijetite? Ako niste – zašto, ukoliko jeste – kad ćete to učiniti?
Iako u opoziciji, DPS je u ovom sazivu parlamenta dao ključan doprinos svim važnim i izazovnim procesima za crnogorsko društvo – inicirali smo dogovor oko popisa stanovništva, izglasali tzv. IBAR zakone, aktivno radili i doveli do usvajanja izborne reforme i glasali za sve zakone s “plavom zastavicom”.
Sve to smo radili vodeći se ključnim državnim interesom, koji je ujedno i jedan od najvažnijih ciljeva našeg političkog programa – a to je što skorije članstvo Crne Gore u EU.
Usvajanje pomenutih skandaloznih zakona bila je kap koja je prelila čašu, jer aktuelna vlast želi da uvede policijsku državu i da – zbog ostanka na vlasti – zloupotrebljava sektor bezbjednosti protiv sopstvenih građana. U takvoj situaciji u kojoj smo se našli, imamo obavezu da pokažemo da stanje nije redovno, da je režim, u susret izborima, krenuo da kreira represivan aparat koji će sistemski da zastrašuje građane i ograničava njihova prava i slobode. Sve ovo se radi zbog očuvanja vlasti, po svaku cijenu.
Povlačenjem s navedenih pozicija poslali smo poruku da ne želimo da učestvujemo u simulaciji demokratije pod izgovorom EU integracija, iza koje stoji korišćenje represivnog aparata i zastrašivanje građana. Naša je dužnost da na sve moguće načine, pa i ovakvim drastičnim političkim potezima, alarmiramo javnost, domaću i inostranu, da se Crna Gora pod plaštom evropskih integracija, pretvara u represivnu državu straha, autocenzure i ograničavanja prava i slobode građana. Što se daljih poteza tiče, u ovom trenutku je rano govoriti o tome.
Iz redova DPS-a u više navrata se moglo čuti da ćete biti oni koji će uvesti Crnu Goru u EU, jer ćete, kako tvrdite, biti dio vlasti nakon izbora 2027. Iako su slabosti i loši potezi vlasti više nego vidljivi, pojedini analitičari tvrde da opozicionim partijama, ako ne dođe do radikalnih promjena u njihovoj strategiji, nakon izbora slijedi “vječna opozicija”. Kako gledate na kritike ljudi koji su (bili) bliski DPS-u – da nemate nikakav plan da se ozbiljnije suprotstavite vlasti, već da samo čekate priliku da “trgovinom” postanete njen dio?
Sve što DPS radi, sračunato je s ciljem ostvarenja državnih interesa. Kao što sam rekao, prioritetan državni interes, a i ključni cilj našeg političkog programa je dovršetak procesa evropske integracije u što skorijem roku. Upravo zbog toga smo veoma često – pa i na štetu sopstvenog rejtinga – bili u obavezi da pređemo preko brojnih poteza aktuelne vlasti koji su bili sračunati da izazovu krizu i nestabilnosti. Nije, dakle, bilo u pitanju bilo kakvo kalkulisanje, već mudrost da se ostvare dugoročni državni interesi i iz pozicije opozicije. I vjerujem da smo takvim pristupom izbjegli brojne zamke dijela parlamentarne većine koji su željeli da po svaku cijenu isprovociraju nestabilnost i time porode blokadu evropskog puta. Jer, valjda je to jasno, ovaj režim interesuje samo da se po svaku cijenu zadrži na vlasti. Evropske integracije su neka sporedna tema koju oni najčešće zloupotrebljavaju.
Napominjem – DPS se, nakon samo godinu od 30. avgusta 2020, vratio na vlast kroz manjinsku podršku Vladi Dritana Abazovića. Podsjećam da smo iz te Vlade izašli za samo 100 dana i preselili se u opoziciju zbog usvajanja Temeljnog ugovora (sa SPC) koji je bio duboko štetan za državne interese. Dakle, neutemeljeni su komentari da je naše djelovanje sračunato s tim da po svaku cijenu i što prije budemo dio vlasti. Naravno, uvijek postoji mjesta za kritiku, posebno ako je utemeljena u realnosti i uzima u obzir realne političke okolnosti – tada nas podstiče da radimo odgovornije i kvalitetnije.
Poslanica DPS-a gđa Aleksandra Vuković Kuč nedavno je saopštila da ste imali “raznih atraktivnih ponuda”, ali da to ne zanima DPS “ako nije paket za stabilizaciju i sigurnu evropsku integraciju Crne Gore”. Ko vam je, konkretno, slao te ponude, kad, zašto i na šta su se tačno one odnosile? Da li su takve ponude stizale od PES-a, je li o tome bilo razgovora s nekim iz te stranke, ako jeste – kad i s kim?
Ne bi bilo ozbiljno da javno govorim o detaljima i sagovornicima iz razgovora na te teme. Ne bi bilo ni pošteno prema akterima tih susreta. Ipak, možemo o tome govoriti na nivou pojave, i biću veoma direktan – da, takvih razgovora je bilo i tema su bili politički izazovi i problemi koje stvara politička nestabilnost.
Ipak, većina tih razgovora bila je zasnovana na logici na kojoj počiva ova parlamentarna većina, koja podrazumijeva dogovor oko funkcija, ali bez suštinske vizije partnerstva oko strateške i programske saglasnosti koja treba da porodi ozbiljnu i stabilnu državnu vlast. U tome nijesmo željeli da učestvujemo jer nijesmo skloni da zbog par funkcija budemo akteri vlasti bez utvrđivanja planiranja dugoročnog razvoja Crne Gore. Populizam nije naša odlika, kao ni sitna trgovina – to prepuštamo ovoj većini koja će se zbog takvog ponašanja ubrzo preseliti u opozicione klupe.
Time dodatno odgovaram i na kritike za koje ste me pitali u prethodnom pitanju: ne interesuje nas vlast po svaku cijenu. Interesuje nas ozbiljan dogovor koji bi porodio zrelu i državno odgovornu Vladu, i vjerujem da će se to desiti nakon narednih parlamentarnih izbora.
Na čemu će se zasnivati strategija DPS-a za parlamentarne izbore naredne godine? Na izborima 2023. imali ste i priču o povećanju plata i penzija, što je bio iznuđen potez zbog načina na koji je u kampanji djelovao PES. Da li će vam ekonomska ili identitetska pitanja – ili i jedna i druga – dominantno biti u fokusu u susret državnim i opštim lokalnim izborima dogodine, ili pak nešto treće?
Vjerujem da je ono što DPS najviše preporučuje ozbiljnost i stabilnost naše politike koja je kao takva značajno ispred onoga što trenutno imamo na sceni. Vrijeme političkih promjena je prošlo, i sada, šest godina nakon promjene vlasti, vjerujem da su građani objektivizirali sliku i da jasno vide razliku u ozbiljnosti između vlasti do 2020. i svega ovoga što imamo nakon toga – neozbiljne i neodgovorne ljude koji imaju samo jedan, uski politički interes: da ostanu što duže u svojim foteljama.
Tome u prilog svjedoči i posljednje martovsko istraživanje (Spektrum Analitika) prema kom je rejting DPS-a 28,1 odsto. Naša strategija je jasna – vidjeli ste da smo već započeli kampanju posjeta svim opštinama u Crnoj Gori. Razgovaraćemo sa svakim građaninom koji želi razgovor na temu aktuelne političke situacije i tome kako izvesti Crnu Goru iz političke krize.
Što se tiče same kampanje, svakako da ćemo ponuditi sveobuhvatan program koji će dati odgovor na haotično stanje u državi na svim nivoima – od lošeg stanja javnih finansija i galopirajuće inflacije, preko urušenog sistema javnog zdravstva, do potpunog haosa u sektoru bezbjednosti. Takođe, pozabavićemo se i investicionim ambijentom, jer je prethodnih šest godina dovelo do potpunog zaustavljanja svih investicija i stagnacije razvoja. Ali, o detaljima će biti prilike da pričamo u narednom periodu.
DPS je krajem prošle godine podržao usvajanje budvanskog budžeta, koji je uključivao i donaciju od milion eura za gradnju hrama SPC u tom gradu. Ta odluka nije naišla na odobravanje dijela javnosti bliskog DPS-u, a Vi ste je pravdali riječima da “vjerujete u započeto partnerstvo u Budvi” (s g. Nikolom Jovanovićem). Na osnovu čega DPS tvrdi da mu g. Jovanović može pomoći “da se promijeni struktura političke scene i na državnom nivou”? Na koliku podršku na državnom nivou mislite da g. Jovanović može računati?
Svjesni smo da je glasanje za ovogodišnji budžet izazvalo podozrenje u jednom dijelu građanske javnosti koja je, s pravom, postavila pitanje – da li je DPS promijenio kurs. Da budem kratak i jasan – ne.
DPS nije saglasan s dijelom budžeta koji je, po našem mišljenju, pretjerano izdašan prema jednoj vjerskoj zajednici, jer mislimo da to nijesu ni nadležnosti lokalne samouprave, niti pitanja kojima ona treba da se bavi. Vjerujemo da je taj novac mogao i da se bolje potroši – za ono što su konkretne potrebe građana u vidu saobraćajne, obrazovne ili zdravstvene infrastrukture.
Ipak, u decembru se nijesmo suočili s pitanjem da li ćemo glasati za budžet, već s pitanjem da li je zbog te budžetske stavke vrijedno rušiti započeto partnerstvo s Nikolom Jovanovićem – liderom srpskog nacionalnog predznaka, koji je prvi u posljednjih nekoliko decenija, pokazao rezistentnost u odnosu na političko-obavještajno-kriminalni uticaj zvaničnog Beograda i od kog otvoreno, po prvi put kad je u pitanju taj pol političke scene, možemo čuti da je Crna Gora njegova kuća? Smatrali smo da nije.
Svjesni smo da je neophodno prevazići dugotrajuću političku krizu i doći do političke stabilnosti. Put ka ostvarenju tog cilja je formiranje koalicije koja će moći da objedni sve subjekte koji će za početak kazati da im je Crna Gora matična država i koji poštuju njenu nezavisnost i samostalnost.
Odluka u Budvi – a i dalja saradnja na državnom nivou – nije pitanje izborne aritmetike, već političke suštine. Duboko vjerujemo da je došlo vrijeme za prevazilaženje crnogorsko-srpskog jaza koji istorijski okiva Crnu Goru i koji je sprečava da ostvari punu političku, društvenu i ekonomsku stabilnost. Ipak, za tako nešto neophodno je imati lidere srpskog nacionalnog predznaka koji su rezistentni u odnosu na uticaj zvaničnog Beograda i koji žele da grade Crnu Goru kao svoju kuću, a ne da budu saučesnici u projektu kojim se Srbi u Crnoj Gori žele predstaviti kao dijaspora Srbije. Zaustavljanje tog nauma, koji bi značio trajnu nefunkcionalnost Crne Gore, zadatak je svake državno odgovorne politike. Nikola Jovanović je pokazao kapacitet da se tom naumu na primjeru Budve odupre, i upravo zbog toga donijeli smo odluku da podržimo budžet – ne samo jer vjerujemo u započeto partnerstvo, nego jer vjerujemo u cilj te ideje i na državnom nivou.
Primjerom odnosa u Budvi pokazali smo da možemo funkcionisati bez stalnih izazova u vidu prinudnih uprava ili blokada parlamenta, što je bio slučaj prethodnih godina. Sad taj model treba preslikati i na državni nivo.
Ako je g. Jovanović na istim ideološkim pozicijama kao lideri bivšeg DF-a g. Andrija Mandić i g. Milan Knežević, zašto bi birači okrenuli leđa njima i glasali g. Jovanovića?
Ponavljam ono što sam vam kazao u odgovoru na prethodno pitanje – izjava koju ste citirali odnosi se na suštinsku političku viziju, a ne na izbornu aritmetiku. U Crnoj Gori, kad pogledamo rezultate popisa iz 2003, 2011. i 2023. godine živi u prosjeku 30 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi.
Nedvosmislena je namjera zvaničnog Beograda da građane koji se izjašnjavaju kao Srbi predstavi dijasporom Srbije u Crnoj Gori, čime bi došlo do etnofederalizacije i trajne nefunkcionalnosti sistema, što bi u finalu trebalo da porodi pitanje – a što će nam ovakva država? Srbi u Crnoj Gori nijesu dijaspora, a kao što ste vidjeli u nedavnom istraživanju (Spektrum Analitika) – 76,7 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi smatra Crnu Goru matičnom državom. Nažalost, ovi birači godinama kao opciju imaju samo političke ponude koje se nalaze pod kontrolom zvaničnog Beograda i koje sprovode politiku velikosrpskog nacionalizma koji u samoj suštini negira Crnu Goru. Takva konstelacija vjerujem da proizvodi dugotrajuću, pa i višedecenijsku, političku krizu. I tek razbijanjem tog obruča, uz državno odgovorne lidere srpskog nacionalnog predznaka koji će se voditi državnim interesima Crne Gore, moći ćemo da računamo na ozbiljniji iskorak kad je u pitanju ostvarivanje ukupnih državnih potencijala.
S obzirom na to da DPS tvrdi da su mu principi iznad svega, da li vam, primjera radi, smeta to što je g. Jovanović bio prije dvije godine na protestu ispred Vlade zbog podrške države rezoluciji o genocidu u Srebrenici u UN-u? Ili to što godinama polaganjem vijenca odaje počast “srpskim oslobodiocima Budve” na zidinama Starog grada?
Vjerujem da sam u odgovoru na prethodna dva pitanja više nego jasno pojasnio odnos DPS-a prema Nikoli Jovanoviću i politici koju on sprovodi. Što se samog pitanja Srebrenice tiče, to nije političko, već civilizacijsko pitanje. U Srebrenici se desio genocid i s tim nema polemike.
Počasni predsjednik DPS-a g. Milo Đukanović kazao je u martu 2023, uoči predsjedničkih izbora, da će voditi “dijalog o pomirenju” s DF-om, te da taj politički savez i g. Mandić za njega nisu neprihvatljiv partner. S obzirom na to da DPS tvrdi da je g. Mandić lider parlamentarne većine, koju svakodnevno kritikujete – pod kojim uslovima bi vama g. Mandić i partije DF-a bile prihvatljive kao partneri? Da li biste Vi bili spremni da s g. Mandićem vodite “dijalog o pomirenju”? Ako da/ne, zašto?
Izjava g. Đukanovića odnosila se na partnerstvo u dijalogu, a ne o političkoj saradnji. DPS-u su prihvatljivi svi proevropski politički subjekti koji nemaju dilemu oko toga đe se nalazi njihova kuća i koji su, na građanskom konceptu i antifašističkoj osnovi, spremni da gradimo budućnost Crne Gore. G. Andrija Mandić, uprkos kontinuiranoj političkoj podršci koju dobija decenijama unazad, nikad nije smogao snage da napravi takav iskorak. Umjesto toga, pristajao je uvijek da bude šraf u sistemu velikosrpskog nacionalizma i da zvaničnom Beogradu služi kao nož u trbuhu Crne Gore. Partnerstvo podrazumijeva zajedničku viziju i plan, a naše vizije i planovi i planovi g. Mandića se očigledno razlikuju. Mandić slavi Podgoričku skupštinu i nestanak Crne Gore, on želi da zaboravimo našu antifašističku tradiciciju, i nastoji da umjesto građanske, imamo državu narodu. Iz navedenih razlika jasno je da, dok god je na ovim pozicijama, partneri u vlasti ne možemo biti.
Da li je g. Aco Đukanović, pritvoreni brat g. Mila Đukanovića, član DPS-a? Da li je, prema Vašim saznanjima, on finansijski – ili na bilo koji drugi način – pomagao DPS-u? Ako jeste, kad i kako?
Prema posljednjoj reevidenciji članstva, Aco Đukanović nije član DPS-a. Takođe, od kad se nalazim na čelu stranke, on nije finansijski pomagao rad partije. Podrazumijeva se, međutim, da je g. Đukanović ne samo u posljednjim godinama, nego cijelog svog života aktivni podržavalac politike koju je skoro tri decenije personifikovao njegov rođeni brat. Ukoliko je nekih donacija bilo ranije, one su svakako uredno zavedene u našim izvještajima koji se objavljuju javno i svako može provjeriti ko je, u višedecenijskom periodu, bio donator DPS-a.
O preciznosti našeg poslovanja govori i činjenica da smo dvije godine zaredom dobili duplo pozitivno mišljenje bez ijedne preporuke Državne revizorske institucije.
Kako gledate na (prvostepenu) presudu bivšoj dugogodišnjoj šefici sudstva iz vremena vlasti DPS-a, gđi Vesni Medenici, koja je osuđena na 11 godina i devet mjeseci zatvora zbog više krivičnih djela? Osjeća li DPS odgovornost što je osoba iz vremena njegove vlasti osuđena za protivzakoniti uticaj, primanje mita i uticanje na sudske odluke?
Gledam je, baš kao što ste rekli, kao na prvostepenu presudu koja je daleko od pravosnažnosti. Takođe, gledam je i kao presudu koja je donijeta u ambijentu lova na visoke funkcionere prethodne vlasti u kojoj pravosuđe – i tužilaštvo i sudstvo – postupa u skladu s očekivanjem javnosti i pod snažnim medijsko-političkim pritiskom kom je svakodnevno izloženo, a koje je dodatno podgrijano potrebom za što hitnijim presudama za visoku korupciju u susret zatvaranju poglavlja 23 i 24. Rekao bih, u širem kontekstu, da se tom presudom zapravo željelo presuditi vremenu jedne vlasti.
Dodao bih da danas imamo sistemski problem u pravosuđu koje postupa u skladu s očekivanjem javnosti, čije se mišljenje kreira medijsko-političkim pritiskom, dok se unaprijed donose stavovi o krivici iako je postupak u toku.
Ipak, da budem potpuno jasan: da, osjećaćemo objektivnu odgovornost za kompletan ovaj slučaj ukoliko dođe do pravosnažne presude za gđu Medenicu. Bez obzira na činjenicu što nju na poziciju nije imenovao DPS, već Sudski savjet usljed ustavnih izmjena iz 2013, ne zanemarujemo činjenicu da je riječ o osobi koja je obavljala najviše funkcije u pravosuđu u vremenu naše vlasti. Za razliku od političke konkurencije, mi se ne skrivamo po ćoškovima kad se desi nešto loše ili negativno.
Zbog toga ponavljam: osjećamo odgovornost i svakako da nije prijatno. Ali, ipak, pozivamo javnost da se svi zajedno uzdržimo od komentara do pravosnažnosti presude.
DPS je na kongresu 2019. usvojio program u kom je naveo da će se zalagati za obnovu crnogorske pravoslavne crkve. Međutim, program koji ste usvojili na prošlogodišnjem kongresu naglašava odbranu građanskog karaktera države i upozorava na pokušaje „etnofederalizacije”, dok se crkva ne pominje. Da li je DPS odustao od ideje obnove crnogoske pravoslavne crkve? Ukoliko jeste/nije, zašto?
DPS nikad nije iskazao ambiciju da, kao politička stranka, formira crkvu – kako je to bilo predstavljeno od zlonamjerne javnosti u susret izborima 2020. Ukazivali smo i tada, kao i danas, na nesporne istorijske činjenice i utemeljeno pravo na obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Riječ je o istorijskim činjenicama koje ne spore – niti je to moguće uraditi – ni predstavnici današnje vlasti. Od tog uvjerenja utemeljnog, ponavljam, na istorijskim činjenicama – ne odustajemo ni dan danas.
