Dok se čeka novi direktor, iza kulisa se vodi borba partija za kontrolu Eko-fonda, čiji budžet iz godine u godinu raste, a ove može premašiti i stotinu miliona…
Nakon što je, krajem 2025. godine, Draško Boljević podnio ostavku na mjesto izvršnog direktora Fonda za zaštitu životne sredine (Eko-fond), njegov nasljednik još nije izabran. Razlog, kako saznaje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nije samo proceduralna blokada, već višemjesečna zakulisna borba različitih partijskih aktera za kontrolu nad institucijom koja već raspolaže velikim sredstvima, a koji će ove godine najvjerovatnije preći sto miliona.
Kada je Boljević došao na čelo Eko-fonda 2021, na računu je bilo svega 490 hiljada eura. Četiri godine kasnije, na saldu je 24 miliona. Ipak, to je tek početak. Novo rukovodstvo Eko-fonda odlučivaće o raspodjeli oko 100 miliona eura godišnje – koliko bi se, prema procjenama, moglo sliti u Fond kroz domaće naknade za emisije CO2.
Ove naknade država uvodi u okviru usklađivanja sa pravilima Evropske unije (EU) – Mehanizam za prekogranično prilagođavanje emisija ugljen-dioksida (CBAM) koji je počeo da se primjenjuje od 1. januara ove godine.
Ministar ekologije Damjan Ćulafić u više navrata je istakao da je Eko-fond u dosadašnjem radu uložio 18 miliona eura direktno u unapređenje životne sredine i podršku građanima, privredi i lokalnim samoupravama.
Sanirane su 103 divlje deponije, obezbijeđena sredstva za nabavku komunalne opreme za svih 25 opština, omogućeno ozelenjavanje više od 225.000 metara kvadratnih javnih površina, a oko šest hiljada domaćinstava dobilo je subvencije za energetsku efikasnost u ukupnom iznosu od 10 miliona eura.
Uprkos rezultatima koje je ranije hvalila i sama Vlada, Boljević nije ponovo izabran, ali njegova ostavka nije prihvaćena.
Iz Vlade su upit CIN-CG-a proslijedili Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS), odakle poručuju da “Fond za zaštitu životne sredine pokazuje visok stepen profesionalnosti, zakonitosti i transparentnosti u svom radu”, te da ga, na osnovu temeljne analize, prepoznaju kao “jedno od najuspješnijih privrednih društava”.
Dok se danas vode polemike o nasljedniku Boljevića u Fondu, prošlog ljeta javnost je imala priliku da prati višednevnu dramu oko pokušaja smjene Boljevića i dovođenje na njegovo mjesto Ljubiše Konatara. Mediji su tada izvještavali o sukobu dvije vladajuće partije – Demokrata (kojima je Boljević blizak) i PES-a (uz koji se vezuje Konatar, ali i tadašnja tri člana Odbora direktora Eko-fonda).
Nekoliko sedmica prije nego što je istekao mandat članovima Odbora direktora Fonda, oni su raspisali konkurs za izbor novog direktora 30. juna 2025. Vlada Crne Gore usvojila je finansijske izvještaje 17. jula, čime je po Statutu mandat članovima Odbora direktora automatski prestao. Ipak, sjednica na kojoj je odlučivano o izboru novog direktora održana je 22. jula, pet dana nakon što je mandat Odbora formalno prestao.
Od ukupno četiri prijave koje su pristigle, prema ocjeni Odbora samo je prijava doc. dr Ljubiše Konatara bila potpuna i u skladu sa uslovima konkursa. Konatar je doktorirao iz oblasti bezbjednosti, a od 2020. do 2024. godine radio na poslovima kontrole i vođenja politika u vezi sa planskom dokumentacijom, nelegalnom gradnjom i zaštitom životne sredine. Tokom mandata nekadašnjeg ministra ekologije Ratka Mitrovića bio je na čelu Direktorata za inspekcijski nadzor.
Prijava Boljevića, koji je završio Ekonomski fakultet u Beogradu i ima iskustvo u međunarodnim kompanijama, diskvalifikovana je. Iz Odbora su obrazložili da prijava nije bila validna zbog elektronskog pečata, koji oni nisu priznali kao dokaz o radnom iskustvu. S druge strane, Boljević tvrdi da je elektronski pečat prema crnogorskom zakonodavstvu validan, kao i da je riječ o međunarodnoj kompaniji “Podravka” koja posluje u 60 zemalja širom svijeta.
Nakon toga, ministar Ćulafić podnio je krivičnu prijavu protiv tri člana Odbora direktora Eko-fonda: Svetlane Drobnjak, generalne direktorice Direktorata za predškolsko i osnovno vaspitanje i obrazovanje, Andreja Vučekovića iz Direkcije za inspekcijski nadzor u oblasti turizma i biologa Miloja Šundića sa Univerziteta Crne Gore. Ćulafić je optužio članove Odbora za kršenje Statuta, jer su ostali u Odboru pošto im je istekao mandat, a i zbog kršenja dugih procedura. Pored ove prijave, krivičnu prijavu protiv trojice članova Odbora podnio je i Boljević.
Od ljeta je Fond u pravnom interregnumu, koji se produbio nakon Boljevićeve ostavke u decembru, koju Vlada još nije prihvatila. Međutim, zakulisne igre su se nastavile. U novembru 2025. godine anonimna prijava pokrenula je kontrolu inspekcije rada u vezi sa Boljevićevim prethodnim mandatom.
Vanredni inspekcijski nadzor u Eko-fondu obavio je inspektor rada Azren Vučetović 11. i 12. novembra 2025. godine. Tokom nadzora, inspektor je utvrdio da je Boljević diplomirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2008. godine, ali da je diplomu nostrifikovao tek u februaru 2025. godine, punih 17 godina nakon završetka studija.
U rješenju inspekcijskog nadzora, Vučetović je iznio tvrdnju da se radni staž u nivou kvalifikacije računa isključivo od dana nostrifikacije diplome. Prema ovom tumačenju, Boljević ima svega 10 mjeseci priznatog radnog iskustva, čime ne ispunjava uslov od pet godina staža za direktorsku poziciju. Boljević se brani pozivajući se na član 82 Zakona o visokom obrazovanju, koji propisuje da se kvalifikacija stiče danom završetka studijskog programa, a ne činom nostrifikacije.
Dokumentacija koju je CIN-CG imao u uvidu pokazuje da je inspekcijski nalaz dostavljen Vladi i kabinetu premijera istog dana kada je uručen Boljeviću, prije isteka zakonskog roka za njegovo izjašnjenje. Generalni sekretar Vlade Dragoljub Nikolić potom je dva puta urgirao kod ministra Ćulafića da postupi po nalazu, iako niko u tom trenutku nije imao uvid u Boljevićeve protivargumente.
Inspektor Azren Vučetović nije odgovorio na brojna pitanja CIN-CG-a do objave ovog teksta.
Iz MERS-a su za CIN-CG kazali da je dostavljena Informacija o nalazu inspekcije rada, koju su proslijedili Boljeviću.
“Mišljenja smo da je u ovom slučaju korisno konsultovati pravni princip ‘audiatur et altera pars’ (neka se čuje i druga strana) odnosno stav Boljevića o nalazu inspekcije”, naveli su iz Ministarstva.
Aleksandar Perović iz ekološkog pokreta OZON smatra da su dešavanja oko Eko-fonda pokazatelj da uspješno rukovođenje otvara prostor za pritiske.
“Umjesto da je cijenjeno uspješno rukovođenje, koje je pokazalo posvećenost radu i izgradnji institucije, došli smo u poziciju da se u prvi plan stavljaju procedure koje su u odgovornosti upravo onih koji su birali i imenovali kadrove, što je paradoks”, navodi Perović za CIN-CG.
On ističe da se rezultati Eko-fonda pokušavaju obesmisliti iz razloga koje vidi kao “partijske ili lične interese” i upozorava da se “ne smije dozvoliti da važne institucije budu ometene u razvoju”.
Kada je u decembru podnio ostavku, Boljević je naveo kao razlog neslaganje sa postupcima vlasti prema mještanima Botuna koji su protestovali protiv postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Ipak, Vlada ostavku nije prihvatila, pa Boljević formalno i dalje obavlja funkciju.
Iz Ministarstva ekologije su kazali da je “Fond nastavio da funkcioniše nesmetano i bez zastoja u radu”.
Boljević za CIN-CG potvrđuje da je stanje u Fondu redovno i da posluje u skladu sa zakonom.
Dok se čekaju rješenja, dok inspekcijski nalazi putuju do premijera prije nego do okrivljenog, i dok se političke opcije nadmeću za fotelju direktora, Eko-fond je ostao u svojevrsnom limbu. A ulog raste jer, kako upozoravaju iz Eko-tima, ako se sistem ne uspostavi na vrijeme i ako se ne definišu jasni prioriteti, 100 miliona eura godišnje neće otići u pljevaljske projekte i zelenu tranziciju, već u budžet Evropske unije.
Zakon o klimatskim promjenama predviđa da se sredstva prikupljena kroz prodaju emisijskih jedinica, eko-naknade i druge klimatske finansijske instrumente usmjeravaju preko Eko-fonda, ali u skladu sa strateškim politikama koje definišu Vlada i resorno ministarstvo, a ako do toga ne dođe da se novac može odliti van zemlje.
Diana Milev-Čavor iz Eko-tima ukazuje za CIN-CG na to da iskustvo iz prva dva mjeseca pune primjene CBAM-a pokazuje da se efekti već osjećaju: razlika u cijeni električne energije od početka ove godine usklađuje se između tržišta EU i Zapadnog Balkana. U regionu je već struja porasla u prosjeku oko 32 eura po megavat-satu, kod nas zbog penala koje Crna Gora plaća prilikom izvoza struje dobijene iz velikog zagađivača Termoelektrane, koji emituje C02. Zbog toga je izvoz struje postao manje isplativ.
Neki analitičari ukazuju na to da se trošak CBAM-a trenutno dijeli između EU potrošača i proizvođača sa Zapadnog Balkana, odnosno da dio ide kroz više cijene u EU, a dio kroz niže prihode proizvođača u regionu.
“Za Crnu Goru to znači nekoliko stvari odjednom. Prvo, manji prihodi od izvoza električne energije. Drugo, dodatni pritisak na Elektroprivredu Crne Gore (EPCG) i ukupni elektroenergetski sektor, posebno oko budućnosti TE Pljevlja. Treće, ubrzanu potrebu da država reformiše domaći sistem cijene ugljenika, kako novac ne bi ‘izlazio’ kroz CBAM prema EU budžetu, nego se zadržavao u zemlji i koristio za tranziciju, zaštitu potrošača i podršku Pljevljima. Ako Crna Gora ne uvede jasniji i realniji sistem cijene CO2, razliku će naplatiti CBAM, a država će izgubiti’’, kaže Milev-Čavor.
Iz Eko tima naglašavaju da je važno da se naknade za emisije CO2 naplaćuju u domaćem sistemu, jer je suština u tome gdje taj novac završava i kako se koristi. Ako do toga ne dođe, razlika u cijeni emisija naplaćivaće se na granici EU, što znači da će taj novac završavati u budžetu EU. Zato je u jasan interes Crne Gore da razvije kredibilan domaći sistem naplate emisija ne samo zbog usklađivanja sa EU pravilima, već i da bi sredstva od cijene ugljenika ostala u zemlji i bila iskorišćena zasopstvene potrebe.
“Treba imati u vidu da će budžet Eko-fonda značajnije rasti tek ukoliko se poveća cijena zbog emisija CO2 koju operateri plaćaju na nacionalnom nivou. Drugim riječima, veći prihodi od naknada za emisije zavise prije svega od toga da li će država uspostaviti efektivniji sistem određivanja cijene ugljenika i približiti ga evropskim pravilima. Za sada to još uvijek nije slučaj’’, kaže Milev-Čavor.
Pored važnosti da se novac zadrži u zemlji i koristi za zelenu tranziciju, prije svega Pljevalja ali i ostatka Crne Gore, iz primjera Eko-fonda očigledno je od presudnog značaja i to ko će njime upravljati.
Dok se vodi borba za upravljanje Fondom, prošlost Eko-fonda i dalje je predmet sudskih postupaka. Prve godine rada ove institucije, koja je u registar privrednih subjekata upisana 3. marta 2020. godine, obilježila je afera sa besplatnim emisionim kreditima.
U aprilu 2023. uhapšeni su bivši izvršni direktor Eko-fonda Jovan Martinović i direktor Sektora za finansije Andrej Nedović. Specijalno državno tužilaštvo tereti ih za krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju zbog nepropisne dodjele besplatnih emisionih kredita privrednom društvu Uniprom DOO Nikšić, biznismena Veselina Pejovića. Procjenjuje se da je time Unipromu pribavljena korist od preko 20 miliona eura.
Martinović je pušten uz jemstvo u nekretninama vrijednim oko 505.000 eura, a Nedović nakon što su saslušani svjedoci.
Nedović je, pola godine po izlasku iz pritvora, angažovan kao konsultant kod tadašnjeg ministra urbanizma Janka Odovića. U aprilu 2024. Vlada Milojka Spajića imenovala ga je za člana Komisije za sprovođenje Temeljnog ugovora sa SPC. U martu 2025. predlog da postane vršilac dužnosti generalnog direktora u Ministarstvu zdravlja povučen je nakon medijskih napisa. Martinović je dugogodišnji član cetinjskog odbora DPS-a.
Prema krivičnoj prijavi, Pejović je 2020. dug prema EPCG izmirio kroz CO2 kredite, čime je država oštećena za desetine miliona eura. U prijavi se pominju i tadašnji premijer Duško Marković, Marina Spahić iz Ministarstva ekologije, te rukovodstvo EPCG. Uniprom je dobio kredite iako sistem nije bio uspostavljen, a vrijednost kredita kojima je raspolagao procjenjuje se na više desetina miliona eura.
EPCG je podnijela krivičnu prijavu protiv Markovića, Pejovića i drugih, dok je Uniprom tužio bivšeg premijera Dritana Abazovića, bivšu ministarku Anu Novaković Đurović i Boljevića.
“EPCG je pokrenula sudske postupke u vezi sa dugom za električnu energiju Uniproma. Privredni sud je 2024. godine donio prvostepenu presudu u korist EPCG, ali postupak još nije pravosnažno okončan’’, kažu za CIN-CG iz EPCG.
Iz Uniproma su za CIN-CG kazali da je Privredni sud usvojio tužbu EPCG i obavezao Uniprom i Uniprom-metali da dug za električnu energiju plate u novcu. Međutim, Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je tu presudu i naveo da je prvostepeni sud pogriješio, ocjenjujući da su emisioni krediti u ovom slučaju mogli biti predviđeni kao sredstvo plaćanja, a ne samo kao sredstvo obezbjeđenja duga. “Zbog toga je naloženo da se u ponovnom postupku ponovo ocijeni ugovor o ustupanju potraživanja kojim su CO2 krediti preneseni na ime plaćanja duga za struju. Sud je predložio i saslušanje izvršnih direktora EPCG i Uniproma kako bi se utvrdila stvarna volja ugovornih strana, odnosno da li je namjera bila da se dug za električnu energiju izmiri upravo emisionim kreditima”, kazali su iz Uniproma za CIN-CG.
