Socijaldemokrate danske premijerke na putu su da na parlamentarnim izborima ostvare najslabiji rezultat u više od jednog vijeka, ali se smatra će uprkos tome ostati na vlasti nakon glasanja obilježenog Trampovim nastojanjem da preuzme kontrolu nad Grenlandom
Možda većina Amerikanaca prijetnje predsjednika Donalda Trampa da preuzme Grenland, prekomorsku teritoriju Danske, nije shvatila naročito ozbiljno. Ali tokom nekoliko napetih dana u januaru, mnogi Danci, Grenlanđani i Evropljani jesu.
Premijerka Danske Mete Frederiksen više puta je, pažljivo, uzvratila. Ne, Grenland nije na prodaju. Ne, SAD ne mogu anektirati dio druge države. Ne, Evropa neće biti ucijenjena. Djelovalo je da je izašla kao pobjednica: Tramp se donekle povukao i okrenuo drugim teritorijalnim ambicijama. Popularnost Frederiksen, koja je bila u padu, porasla je u zemlji i naglo skočila u Evropi – čak je zauzela drugo mjesto na „Politikovoj” listi najuticajnijih ljudi u Evropi, odmah iza Trampa. Frederiksen je raspisala vanredne izbore za 24. mart.
A rezultat? Mnoge ankete predviđaju da njena partija, Socijaldemokrate, ide ka najslabijem rezultatu u posljednjih skoro vijek – iako bi, u danskom višestranačkom sistemu, Frederiksen ipak trebalo da uspije da formira koaliciju i ostane premijerka i treći mandat. Od kada je preuzela funkciju 2019. godine, Frederiksen je transformisala Dansku, značajno povećala vojnu potrošnju i pozicionirala zemlju kao regionalnog lidera. Pa zašto danski birači nisu spremni da ubjedljivom pobjedom nagrade ženu koja se suprotstavila Trampu?
Donedavno je Danska bila blizak saveznik SAD, transatlantski saborac, koji je davao veći doprinos nego što bi se očekivalo na vojnim misijama u Iraku i Avganistanu. Danska je članica Evropske unije, ali i dugogodišnji euroskeptik. Suočeni s izborom između pridruživanja eurozoni i toga da postanu mala američka savezna država – kako je glasila šala – Danci bi svaki put izabrali Ameriku.
Trudili smo se da zanemarimo gdje se geografski nalazimo još od 1864. godine, kada je Danska bila primorana da ustupi velike teritorije Pruskoj. Nakon Drugog svjetskog rata dočekali smo američke zaštitnike raširenih ruku. Danska je bila među prvih 12 potpisnica NATO-a, a Evropskoj ekonomskoj zajednici, preteči Evropske unije, pridružila se sedamdesetih godina uz niz složenih uslova. Vojna potrošnja decenijama je opadala, BDP rastao, a posljednjih godina bili smo možda najpoznatiji po „higeu“, Lego kockama i Ozempiku. Ukratko, Pax Americana bio je veoma, veoma povoljan za nas.
Ako Amerikanci kroz rat uče geografiju, on je i Dance podsjetio na naše mjesto na mapi. Ruska invazija na Ukrajinu i ponovljene Trampove tvrdnje o potrebi kontrole nad Grenlandom pokazale su koliko smo postali ranjivi. Danska je mala, niska zemlja pijeska, šljunka i krečnjaka, sjeverni izdanak Njemačke i prirodna brava na ulazu u Baltičko more. Sama činjenica da je razdaljina od Bornholma, malog danskog ostrva jugoistočno od Kopenhagena koje je popularno među turistima, do ruske eksklave Kalinjingrad nešto više od 200 milja, djeluje otrežnjujuće.
Za nešto manje od sedam godina na funkciji premijerke, Frederiksen je nadgledala ponovno naoružavanje koje je bilo podjednako politička i kulturna promjena koliko i pitanje vojne nabavke. Proces je ubrzan nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, a zatim ponovo sa početkom drugog mandata Donalda Trampa. Njena vlada je 2025. značajno povećala izdvajanja za odbranu, proširila vojnu obavezu i na žene i produžila trajanje služenja sa četiri na 11 mjeseci.
Mnoge reforme koje je sprovela Frederiksen imale su široku podršku javnosti, ali je krajem prošle godine njena partija bilježila jedan od najslabijih rejtinga u posljednjim godinama, jer su birači bili nezadovoljni troškovima života i nepopularnom odlukom da se ukine jedan državni praznik kako bi se finansiralo dodatno povećanje vojne potrošnje.
Rast popularnosti nakon njenog sukoba sa Trampom otvorio je priliku koju je iskoristila. Međutim, ni Tramp, ni složen odnos Danske sa Grenlandom, niti sve opasniji svijet u kojem živimo nijesu teme o kojima birači žele da govore. Umjesto toga, stalno se vraćaju pitanjima budućnosti poljoprivrede, klime, obrazovanja, cijena gasa i oporezivanja bogatih. I tračevima: početkom ovog mjeseca jedan istaknuti političar, mlada zvijezda u usponu na desnici, priznao je da je uzimao kokain, što je danima bila glavna tema razgovora.
Frederiksen je često djelovala kao liderka stranke sa istrošenom porukom o većoj socijalnoj potrošnji, u koaliciji čiji se članovi međusobno prepiru. Možda je upravo u tome suština: Danska je prošla kroz takvu promjenu raspoloženja da gotovo svi prihvataju da moramo biti spremni da se branimo, pa smo sada slobodni da se pitamo šta još naši političari zapravo nude.
Frederiksen će najvjerovatnije dobiti i treći mandat, uz priliku da dovrši započeto. Nakon toga, mnogi pretpostavljaju da će preći na neku diplomatsku funkciju u Evropi, ili možda na čelo NATO-a. Šta god bude njen sljedeći korak, Danska se već temeljno promijenila i spremnija je za svijet koji iz jedne krize prelazi u drugu.
Autor je glavni urednik danskog nedjeljnika „Vikendavisen“
