Prava duša fudbala – kada debituješ za svoj klub, a cio grad slavi kao da je uspio zajedno sa tobom

<!—->Ibai Agire je debitovao za prvi tim Sosijedada i time ostvario ono o čemu sanja gotovo svaki dječak koji odrasta uz svoj klub, ali ono što je uslijedilo po povratku kući u Mutriku možda je još ljepši dio cijele priče. Nisu ga tamo dočekali kao zvijezdu, niti kao nekoga ko je postao nedodirljiv, nego kao svog.

Drugovi, baklje, galama, iskrena euforija i onaj osjećaj da se ne raduju samo njemu, nego i sebi, svom mjestu, svom odrastanju i svim onim danima kada su zajedno maštali da bi jednog dana neko od njih mogao da stigne baš tu.<!—->

To je, uostalom, prava duša fudbala. Ne onda kada navijaš za klub koji stalno pobjeđuje, nego kada navijaš za svoj klub jer je dio tebe, tvog grada, tvog jezika i tvoje ulice. Onda jedan debi ne djeluje kao tuđa sreća, nego kao nešto što pripada svima. Zato je doček u Mutriku mnogo više od lijepe scene za društvene mreže.

To je podsjetnik da fudbal najviše vrijedi onda kada ostane blizak ljudima, kada između tribine i terena nema velike distance i kada momak koji obuče dres prvog tima i dalje ostaje isti onaj klinac kojeg su juče gledali na svom terenu. U tim bakljama, zagrljajima i toj sirovoj radosti ima više suštine fudbala nego u stotinu velikih parola o ljubavi prema klubu.