,,Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, našao se u svom krevetu pretvoren u ogromnog kukca”. (Franc Kafka)
Apsurdnost jednog vremena koje ne prestaje da teče ni danas u Crnoj Gori. Apsurdnost vremena koje se ogleda u činjenici da društvo prihvata ili odbacuje čovjeka, ne trudeći se da shvati nečije otuđenje ili sujetu. Mog Gregora Samsu, junaka moje priče, pojela je sujeta. Doduše nije ga preko noći preobrazila, već je polagano metastazirala i pretvorila ga u kukca intelektualca. Sve sa pređašnjim zanimanjem za koje je prikladno tvrdio da je bio njegov utemeljivač u Crnoj Gori. Kukac je sada u novom stanju želio da utemelji nove društvene ideje. To bi ukratko bio siže Procesa u mojoj skromnoj interpetaciji.
Kukaca je bilo i biće, naročito u ljetnjem periodu. Nije o tome riječ. Gregora Samsi je mnogo u ovom društvu. Čak mi se i dopada Kafkin originalni izraz za kukca,,Ungeziefer”, što znači nešto poput gamad ili štetočina. Kod Kafke, kukac je simbol otuđenja i gubitka slobode, usljed bezvrijednog rada i bespredmetnog života. U mojoj priči moj kukac je izgubio ličnu slobodu i vodi bespredmetnu organizaciju gonjen svojim umišljajem i lažnom slikom u ogledalu. Okolina i porodica je prihvatala Gregora Samsu dok je doprinosio njihovoj materijalnoj koristi. Kada je jednog jutra postao,,štetočina” odbacuju ga. Da li će i junak moje priče kukac današnji biti odbačen od onih kojima koristi, koji sada hrane njegovu sujetu, dobijajući sinekure u državnim organima i odborima. Odgovor se naslućuje.
Kukac intelektualac, utemeljivač i novih društvenih ideja biće odbačen kao što je to i Gregor Samsa. Ideja i ideologija je poput pjesme jata ptica u krošnji drveta. Dok god ptičiji hor prihvata melodiju jedne ptice, ideja je lijepa i ima smisla. Ali kada samo jedna ptica ostane da pjeva, makar ona bila i slavuj, ta ideja umire. Samo što najčešće neka vrana ostane sama na drvetu. U prevodu, kukčeva sujeta će pući kao balon od sapunice, jer kod njega odavno nema više ideja. Tada će nestati i sinekura, tada će i moj Gregor Samsa biti odbačen od svoje okoline. Kao što je okolina odbacila kao štetočinu i Kafkinog kukca.
Vremena su uvijek ista, samo samo se ljudi u vremenu preobražavaju, čak i utemeljivači.
