Mohamad Bager Galibaf spada među najuticajnije političare u Iranu i ima bliske veze s Revolucionarnom gardom. Njegovo ime povezuje se s korupcijom i gušenjem protesta
Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je u ponedjeljak da se vode razgovori s Iranom i da ima nade za mogući sporazum o okončanju konflikta. Međutim, prema informacijama američkog portala Aksios, Egipat, Pakistan i Turska u nedjelju su posredovali između SAD i Irana, i pokušali da za ponedjeljak dogovore telefonski razgovor s predsjednikom iranskog parlamenta Galibafom i njegovim timom.
Vlast u Teheranu je s druge strane negirala da je došlo do bilo kakvih razgovora. Galibaf kaže da su to „lažne vijesti“ koje imaju za cilj manipulaciju finansijskim i naftnim tržištima, kao i da se kupi vrijeme.
A prema pisanju Volstrit džornala, ovog petka će hiljade američkih marinaca biti poslate na Bliski istok kako bi obezbijedile prolaz brodova kroz Ormuski moreuz.
Mohamad Bager Galibaf (64), bivši je pilot, ali i komandant Revolucionarne garde. Doktorirao je na političkoj geografiji – u disertaciji se bavio odnosom između prostora, moći, države i bezbjednosne politike.
Kao mlad vojnik, Galibaf je učestvovao u Iransko-iračkom ratu od 1980. do 1988. i izgradio karijeru u Revolucionarnoj gardi. Nakon rata postao je šef građevinskog štaba Katam al-Anbija. Štab je trebalo da izgradi zemlju pod kontrolom Revolucionarne garde i do danas funkcioniše kao njen ekonomski ogranak. Pod njegovim okriljem nalaze se stotine podružnica i podizvođača.
Godine 1997. ajatolah Hamneji imenovao je Galibafa za komandanta vazdušnih snaga Revolucionarne garde. Zajedno s drugim komandantima, odigrao je odlučujuću ulogu tokom studentskih protesta 1999, a zajedno sa Kasemom Sulejmanijem potpisao je pismo upozorenja tadašnjem predsjedniku Mohamadu Hatamiju, u kojem je vlada upozorena da više „ne toleriše proteste“.
Galibaf je kasnije u intervjuima izjavio da je i sam tukao demonstrante pendrekom dok je motociklom prolazio ulicama. Godinu dana kasnije postao je šef policije u zemlji.
Galibaf je imao velike političke ambicije i čak tri puta se kandidovao za predsjednika Irana. Godine 2005. izgubio je od Mahmuda Ahmadinedžada, koji je tada bio gradonačelnik Teherana. Nakon toga, Galibaf je sam preuzeo upravljanje glavnim gradom i obavljao dužnost gradonačelnika od 2005. do 2017.
Godine 2013. ponovo se kandidovao za predsjednika i izgubio od Hasana Rohanija, dok je 2017. povukao svoju kandidaturu kako bi podržao drugog konzervativnog kandidata.
Tokom njegovog mandata u Teheranu, prema tvrdnjama iranskih novinara, mnoge državne nekretnine prodavane su znatno ispod tržišne cijene, djelimično i do 50 odsto ispod stvarne vrijednosti. Među kupcima su navodno bili i državni zvaničnici, kao i članovi Galibafove porodice.
Takođe se tvrdi da je Galibaf prebacivao značajne sume iz gradske kase u fondaciju svoje supruge, koja navodno pomaže samohranim majkama i ženama koje su glavni hranitelji svojih porodica. Međutim, način rada te fondacije nije transparentan. Optužbe za korupciju protiv Galibafa nikada nijesu u potpunosti razjašnjene zbog njegove bliske veze s ajatolahom Hamneijem. Novinari koji su o tome izvještavali osuđivani su na zatvorske kazne.
Posljednjih godina i događaji iz porodičnog okruženja Galibafa izazvali su medijsku pažnju. Posebno je poznat pokušaj njegovog sina Eshaka da dobije stalnu boravišnu dozvolu u Kanadi. Od 2019. pokušavao je da dobije odobrenje kanadske imigracione službe i čak je tužio tu instituciju pred federalnim sudom u Kanadi zbog otezanja. Sama činjenica da je Eshak želio boravišnu vizu izazvala je rasprave u iranskoj javnosti, jer se to smatralo nespojivim sa antizapadnim stavovima njegovog oca. Na kraju je njegov zahtjev u Kanadi odbijen.
Istovremeno je putovanje njegove ćerke i njene porodice u Tursku takođe izazvalo pažnju medija. Godine 2022. objavljene su fotografije na kojima se vidi kako se iz Istanbula vraćaju u Teheran, natovareni dječijim stvarima koje su mediji nazvali „početnom opremom za bebe“. Taj događaj izazvao je oštre kritike u zemlji koja zbog sankcija i lošeg upravljanja trpi dugotrajnu ekonomsku krizu i galopirajuću inflaciju.
Galibaf se smatra političarem s velikim uticajem unutar Revolucionarne garde. To što, za razliku od drugih funkcionera u zemlji, do sada nije ubijen u američkim i izraelskim napadima, u Iranu ostavlja prostor za spekulacije. Tek će se vidjeti da li će Mohamad Bager Galibaf zaista preuzeti važnu političku ulogu.
