Pogled na svakodnevicu, kriminal i modu u industrijskom gradu prije sto godina
Od prvog emitovanja 2013. godine, hvaljena britanska kriminalistička drama "Peaky Blinders" postala je pravi kulturni fenomen, a takozvani "Peaky efekat“ izazvao je neočekivan povratak interesovanja za sve, od muških frizura i odijela od tvida do dugih kaputa i čak tradicionalnih flat kapa (prodaja flat kapa porasla je za 83% sredinom prošle decenije).
Popularnost serije, a sada i njenog filmskog nastavka, koji je trenutno dostupan na Netflixu, dovela je i do primjetnog povećanja turizma u Birmingemu i regionu Zapadnom Midlendsu u Engleskoj, gdje se dešavaju događaji serije, smješteni među bande kriminalaca početkom 20. vijeka.
Ali koliko je serija zapravo vjerno prikazala život u Engleskoj 1900-ih i među bandama koje su tada djelovale? Da li je stvarno bilo toliko brutalno, mračno i surovo kao što prikazuju "Peaky Blinders", ili se iza scene koristi mala doza poetske slobode, donosi magazin Mentalfloss…
Iako je snimana na raznim lokacijama u Velikoj Britaniji (uključujući Liverpul, Mančester i Lids), radnja serijala "Peaky Blinders" je prvenstveno smješten u Birmingemu, jednom od najvažnijih industrijskih centara Engleske, naročito u proizvodnji gvožđa i čelika.
Do početka 20. vijeka, Birmingem je bio "grad hiljadu zanata", gdje su stručni inženjeri, pronalazači, proizvođači i industrijalci radili u raznim industrijama. Zbog toga su dim, buka i metež u gradu, kako ih prikazuje serija, vjerna predstava grada koji je nekada imao preko 200 parnih mašina.
Kreator serije Stiven Najt koristio je sjećanja svoje majke na odrastanje u Birmingemu prve polovine 20. vijeka kako bi rekreirao grad u seriji. U intervjuu za The Guardian 2016. godine, Najt je objasnio:
"Kad je moja majka odrastala, sve što si mogao čuti 24 sata dnevno bio je udar parnih čekića, a miris i dim su bili svuda – vazduh je ponekad bio zelen. Htio sam da sve to prenesem".
Seriji je dodatnu dozu hiperrealizma dala činjenica da je veliki dio scena smještenih u Birmingemu sniman u Black Country Living Museum u Dadliju, na zapadnoj periferiji grada. Ovaj muzej na otvorenom obuhvata više od 50 zgrada iz cijelog Black Country regiona (industrijski region oko Birmingema, nazvan po gustom dimu i zagađenju nekada) koje su pažljivo premeštene, cigla po cigla, kako bi stvorile prohodno, autentično selo s kraja 19. i početka 20. vijeka.
Pored kapele i lokalnih prodavnica, muzej sadrži funkcionalnu kanalnu luku, industrijske krečane i ostatke rudnika zglja, sve u autentičnom izdanju kakvo je bilo prije više od sto godina.
Povodom objave pete sezone serije "Peaky Blinders" 2019. godine, "Birmingham Corporation" objavio je fotografije iz arhive koje prikazuju život i domove ljudi u ranim 1900-im. S obzirom na prenatrpan i industrijski intenzivan grad, život u tadašnjem Birmingemu bio je težak. Fotografije pokazuju siromašne radnike i njihove mlade porodice, u malim, skučenim i neurednim kućama u nizu, baš kao što prikazuje serija.
Ove kuće su obično brzo građene kako bi ispratile potražnju za radnicima u obližnjim fabrikama i livnicama, s malo pažnje posvećene kvalitetu ili komforu. Standardni su bili neprekriveni podovi od cigle ili pločice postavljene direktno na zemlju, dok su same zgrade često podrhtavale kad bi mašinerija fabrika radila.
Problemi sa vlagom, higijenom i sanitacijom bili su česti, a stope bolesti i smrtnosti odojčadi bile su šokantno visoke.
S obzirom na ovako teške uslove i malu platu, mnogi mladići i dječaci iz industrijskog Birmingema okrenuli su se kriminalu kako bi preživeli. Jednostavna krađa i džeparenje krajem 1800-ih brzo su prerasli u organizovani kriminal početkom 1900-ih, a ubrzo se razvila i nasilna kultura mladih muškaraca, podplaćenih i marginalizovanih.
Bande nisu samo pljačkale, počeli su sa sve nasilnijim napadima, ilegalnim klađenjem i reketiranjem, dok su njihovi postupci postajali vijest u nacionalnim novinama.
Kako su se organizovane kriminalne grupe širile, različiti djelovi Birmingema dolazili su pod kontrolu različitih bandi. Peaky Blinders (da, bila je prava banda) bili su bazirani na oblast Small Heath, a sukobi sa rivalima bili su uobičajeni.
Glavni rivali bili su im Cheapside Sloggers, sa kojima su se sukobljavali više od 30 godina da zadrže teritoriju, ali su rivali uključivali i italijansku bandu Sabini, kao i Birmingham Boys (koji su u sredinom 20. vijeka pobijedili Peaky Blinders), sve prikazano i u seriji.
Nažalost, ako postoji jedna stvar u kojoj TV i filmski prikaz Peaky Blindersa ne odgovara stvarnom životu, to su njihove modne kombinacije.
Banda je svakako bila poznata po svom prepoznatljivom izgledu i odjeći, ali koliko god franšiza Peaky Blinders mogla da izazove novi modni trend za muške flat kape, nisu svi Blindersi zapravo nosili takve kape (a takođe je vrlo malo vjerovatno da su u obodima držali britve).
Kao što su neki istoričari istakli, iako savremene fotografije Blindersa često prikazuju kako nose mekane kape, oni su obično nosili takozvane "billycock“ šešire sa visokim zaobljenim vrhom i širokim obodom od dva i po inča. Pretpostavlja se da su članovi bande oblikovali obod u špic i nosili ga nagnutog prema dolje, zaklanjajući jedno oko, otuda i njihovo ime.
Suprotno legendi da su koristili skrivena sječiva kako bi "zaslijepili“ svoje rivale i žrtve, banda je vjerovatnije koristila obične noževe, kaiševe i kopče, zato što su britve u to vrijeme bile luksuzna roba.
