Đaković: Postrojenje u fazi pripreme, lokacija nije određena; Vujisić: Po tretmanu životinjskog otpada u prošlom vijeku

<!—->Direktor Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vladimir Đaković, je kazao da je ovo projekat koji se razvija još od 2018, te da je Crna Gora još od ranije u obavezi da izgradi ovakvo postrojenje kao buduća članica EU. projekta je u fazi pripreme i lokacija još nije određena. Sredstva za postrojenje su od kredita do 2025. od Svjetske banke, a prvobitno je bila određena lokacija Čelinkse kose kod Bijelog Polja gdje je trebalo da se gradi regionalna deponija, a postrojenje je trebalo da bude na obodu te lokacije na nekih 2.000 kvadrata.

“Želim da razjasnim da se ne radi ni o kakvoj spalionici, već o postrojenju za tretman nus proizvoda životinjskog porijekla. Jedna od faza je i spalionica, ali samo za vrlo mali dio ostataka”, kazao je Đaković.

Aleksandar Perović iz EP OZON je istakao da je taj projekat trebao da se predstavi kao koristan za grad, ali u datom trenutku grad Nikšić je bio pod udarom zaraze, što je izazvalo buru u javnosti, pa i njihov stav da brane Željezaru.

“Reakcija u opštini Nikšić nijesu bile protiv postrojenja već zbog prejudiciranja lokacije bez ikakve analize. Ne može da se miješa Botun i Nikšić jer u Nikšiću taj projekat niko nije vidio i tek treba da se priča o javnoj raspravi. Takvo postrojenje nam treba i bitnije je zdravlje nego troškovi koji će se snositi za njegovu gradnju, ali moramo voditi računa da budu dostupne najmodernije tehnologije i da ovakve stvari ne treba da se politizuju”, kazao je Perović.

Ekološki aktivista Vuk Vujisić je kazao da smo trenutno na nivou prošlog vijeka kada je u pitanju rješavanje životinjskog otpada, jer na svakoj manjoj deponiji ili vodotocima završi uginula životinja i to je posljedica, između ostalog, nepostojanja ovakvog postrojenja.

“Država mora riješiti ovo pitanje, a kada govorimo o lokaciji, problem je u komunikaciji, jer imamo veliko nepovjerenje stanovništva prema Vladi. I oni koji su partneri u toj Vladi treba da se potrude da nađu najbolje rješenje i da ne idu preuranjeno sa izjavama. Kada je u pitanju lokacija Željezare onda treba znati da zakon nalaže da se mora imati procjena uticaja na životnu sredinu i javna rasprava i bez toga se ništa ne može realizovati”, kazao je Vujisić.

Ističe i da je nepovjerenje prema Vladi veliko, jer niko neće bilo kakva postrojenja u svom dvorištu, a moramo ih negdje imati.

Vujisić je naglasio da smo zemlja koja ulazi u EU i koja će morati da podigne svoje kapacitet u naredne dvije godine i ne treba biti pesimista, već da zajedno i odbornici i poslanici i ministri da sjednu i otklone sve bojazni. Ističe i da je procjena uticaja na životnu sredinu ključna za svaki ovakav projekat.

“Cjelokupna zajednica treba da sjedne. U Nikšiću imaju partnere u Vladi i ne znam kako ne vjeruju da će oni uraditi najbolje. Pitanje je da li se mi možemo oslanjati na izvoz ovakvog otpada, jer to košta dosta, a za samo dvije godine bi otplatili ovo postrojenje i ovakvi projekti moraju biti pod okriljem države”, naveo je Vujisić.

Đoković je dodao da se nus prouzvodi dijele u tri kategorije, a postrojenje bi tretiralo sve tri kategorije. Prema procjeni stručnjaka imamo manje od jedne krave dnevno uginule od neke zarazne bolesti, a ostali otpad su uginule životinje na prirodni način i najviše otpada je iz klanica koji se može iskorišćavati, može se prerađivati.

“Pretpostavljam da ovakvo postrojenje kod nas neće biti ekonomski isplativo zbog malih količina otpada, ali drugi dio je očuvanje zdravlja stanovništa koji nema cijenu. Imamo kompletan plan uz nabavku i mobilnih spalionica”, kazao je Đaković.

Što se tiče prvobitne lokacije u Bijelom Polju, kako je kazao Đaković, od nje se odustalo jer je izgradnja pristupnih puteva bila skupa i premašivala duplo vrijednost ovog postrojenja. U međuvremenu se kroz pregovore sa EU, došlo do toga da se radi nova projektna dokumentacija i novi plan.

Ovakvo postrojenje postoji u Hrvatskoj, ali kako objašnjava Đaković u slučaju zaraze, cijena transporta, a i sam transport takvog materijala nije moguć, pa je izgradnja ovakvog postrojenja neminovnost.

“Izgradnja postrojenja će koštati oko sedam miliona eura, plus milion za nabavku specijalizovanih vozila i milion za ostalu opremu i administrativne kapacitete”, kazao je Đaković.

Perović je iznio da imaju stav da treba uključiti svu zajednicu da se nađe najbolje rješene, pa uključiti i privrednike jer se dozvoljavaju i javno-privatna partnerstva, s obzirom da i oni imaju određenu odgovornost u tretiranju otpada.