Zdravstvo na Kubi puca: ljekari bez resursa, pacijenti bez njege

Nestašice i sankcije urušavaju nekadašnji ponos države – desetine hiljada građana čeka operacije, a plate od 16 dolara tjeraju doktore na dodatne poslove

Kubanski ljekar sa više od 25 godina medicinske prakse, kao i većina Kubanaca koji primaju državnu platu, mora da ima dodatni posao kako bi sastavio kraj s krajem.

Da bi izbjegao redovne nestanke struje, budi se u pet ujutro da kuva pirinač i pasulj za prodaju, dopunjujući tako prihode jer troškovi autobusa i taksija premašuju njegovu mjesečnu platu od 8.000 pezosa, odnosno oko 16 dolara.

Kubanski zdravstveni sistem, koji je dugo smatran velikim dostignućem revolucije iz 1959. i decenija komunističke vlasti, godinama bilježi očigledan pad, dok posrnula ekonomija i oštre američke ekonomske sankcije uzimaju danak. To piše agencija Rojters, ističući da se taj pad dodatno ubrzao zbog naftne blokade koju su Sjedinjene Države uvele ove godine.

U zemlji sa 10 miliona stanovnika, 96.000 Kubanaca nalazi se na listi čekanja za operaciju, među njima 11.000 djece, saopštilo je kubansko Ministarstvo javnog zdravlja. Ministarstvo procjenjuje da bi do kraja godine lista čekanja mogla porasti na 160.000. Više od 300 pedijatrijskih operacija sedmično ne može da bude obavljeno zbog nedostatka ljekova, kiseonika, anestezije i drugog medicinskog materijala. Oko 32.000 trudnica možda neće dobiti preporučeni minimum od tri ultrazvučna pregleda.

Rojters navodi da ti podaci ne odražavaju cijenu koju plaćaju ljekari, medicinske sestre i drugi zdravstveni radnici, koji kod kuće trpe nestanke struje i vode, a na poslu se suočavaju s nedostatkom ljekova, nehigijenskim uslovima i teškim zadatkom da pacijentima saopšte da ne mogu da im pruže isti nivo njege kao ranije.

Ljekar, koji je tražio da ostane anoniman iz straha od odmazde, kazao je da ga stalni stres zbog ograničavanja zdravstvene njege pritiska i budi sjećanja na najgore dane pandemije koronavirusa.

“Javno zdravstvo je ovdje oduvijek bilo obećano. Besplatno. Sistem svjetske klase. Ne znam koliko još možemo ovo da izdržimo. Sve je manje ljekara, sve je manje resursa za pacijente, ali pacijenti i dalje dolaze”.

Iako kubanska ekonomija ima sopstvene slabosti, američke sankcije su dodatno oslabile položaj ljekara u zemlji, poznatih kao “vojska bijelih mantila”.

Ljekari u državnom zdravstvenom sistemu kažu da njihove kolege izgaraju na poslu, napuštaju zemlju ili odustaju od mjesečnih plata od 7.000 do 8.000 pezosa (oko 14 do 16 dolara) kako bi radili u malim biznisima, konobarisali ili čistili kuće.

Rojters navodi da pakovanje od 30 jaja košta 3.000 pezosa, litar ulja 1.500, a kilogram pirinča 700. Reporteri agencije su razgovarali sa još dvoje ljekara koji nijesu željeli da budu imenovani, ali su iznijeli slične priče o očaju. Takođe, tokom zvanično odobrenih posjeta, uz prisustvo predstavnika vlasti, intervjuisali su još tri ljekara, četiri medicinske sestre i jednog visokog zvaničnika ministarstva zdravlja. I ti razgovori su ukazali na teškoće u profesiji, iako u nešto blažoj formi.

Ljekari koji su govorili anonimno kažu da osnovnog materijala nema dovoljno, pa su primorani da donose sredstva za čišćenje od kuće ili da podove peru samo vodom. Rukavice za jednokratnu upotrebu, koje su se ranije prale i koristile više puta, sada su potpuno nestale. Pošto nema vrećica za urin, ljekari su pribjegli korišćenju boca za vodu ili koka-kolu, rekao je jedan od njih.

To se poklopilo sa porastom slučajeva hepatitisa i dijareje, navela su dvojica ljekara. Rojters nije mogao da potvrdi direktnu vezu, ali je jedan visoki zvaničnik ministarstva zdravlja rekao da je došlo do povećanja infekcija zbog nestašice antibiotika.

Nestašica goriva i nestanci struje zaustavljaju dotok pijaće vode kada pumpe ne rade, što dovodi do zatvaranja pojedinih ambulanti primarne zdravstvene zaštite.

“One se zvanično ne zatvaraju. To ne mogu javno da kažu. Ali pregleda nema jer nema vode”, rekao je drugi ljekar.

Kada nestane struja, a prije nego što se uključe generatori, medicinske sestre u bolničkoj jedinici za novorođenčad žure da ručno pokreću ventilatore za bebe, ispričala je jedna medicinska sestra za Drop Site News.

Kubanski zdravstveni zvaničnici priznaju da je sistem pod velikim pritiskom, ali insistiraju na tome da njihovi ljekari imaju snage da istraju.

“Vojska bijelih mantila neće iznevjeriti narod Kube, uprkos teškim okolnostima s kojima se danas suočavamo”, izjavila je prošle sedmice zamjenica ministra javnog zdravlja Tanja Margarita Kruz.

Ipak, kazala je da je energetska kriza dovela do smanjenja broja pregleda, prijema u bolnice i dostupnosti osnovnog medicinskog materijala.

Kuba trenutno liječi 117.000 pacijenata oboljelih od raka, od kojih je za 16.000 potrebno zračenje, za 12.000 hemoterapija, dok je za 400 potrebna operacija, navela je Kruz.

“Koliko je teško jednoj kubanskoj porodici koja ima oboljelog od raka, posebno kada je riječ o djetetu. Nemamo potrebne ljekove za protokole svjetske klase koji su se oduvijek primjenjivali u ovoj zemlji”, kazala je.

Kruz nije željela da iznese podatke o smrtnosti povezane s uticajem američkih sankcija, niti su to učinili drugi zdravstveni zvaničnici. Ipak, priznala je “pad prosječnih i ukupnih stopa preživljavanja kubanskih pacijenata i djece oboljele od raka”. Takođe je navela da nestašica antibiotika može “dovesti do smrti pacijenta”.

Upitana o iscrpljenosti ljekara, Kruz je ukazala na nedavno povećanje plata i rekla da je ministarstvo pokrenulo program za podizanje morala kroz poboljšanje uslova rada, profesionalnih mogućnosti i istraživanja.

Vlada je prošle godine povećala naknadu za noćni rad na 100 pezosa po satu, odnosno na ukupno 2,40 dolara za smjenu od 12 sati. Bonus za visok učinak u pojedinim specijalnostima iznosio je 20 pezosa, odnosno četiri centa po satu.

Uprkos optimističnim zvaničnim porukama, ljekari na prvoj liniji se pitaju koliko još teškoća mogu da izdrže.

Sve troje ljekara koji su anonimno govorilai za Rojters dugo su bili lojalni vlastima, ali kažu da im strpljenje ponestaje.

“Svi se plašimo da progovorimo”, rekla je jedna ljekarka i dodala da iznošenje primjedbi može ugroziti karijeru.

“Gledala sam ljekare kako plaču”, kazala je. “Zbog ove krize plaču. Prestaju da rade, postaju depresivni. To im se vidi na licima”.