Dok rat nagriza Trampovu moć, na površinu izbijaju nove političke sile

Pad podrške, raskoli u MAGA pokretu i pritisci unutar obje partije najavljuju preokret uoči predsjedničkih izbora u SAD 2028. godine

Ovog proljeća u Americi naziru se klice političkih promjena.

Usred tektonskih događaja često je teško prepoznati tačku preokreta. Ali politika nikada ne miruje – čak i kada predsjednici, koji su sveprisutni, vjeruju da drže sve pod kontrolom.

Čini se da uzburkano političko okruženje ide ka trenutku kristalizacije. Hoće li predsjednik Donald Tramp nastaviti da dominira duhom vremena, kao što to čini više od jedne decenije? Ili će ga sile koje je pokrenuo – kao i one van njegove kontrole – potisnuti u politički oslabljenu poziciju i usmjeriti zemlju ka budućnosti u kojoj više neće biti njen dominantni glas?

Uzmimo jedan trajan pokazatelj Trampove političke snage: njegov čvrsti stisak nad republikancima na Kapitol Hilu. To je konačno na testu, dok zakonodavci izražavaju nezadovoljstvo njegovim vođstvom u vezi s Iranom, nakon pobune oko Epstinovih dosijea krajem prošle godine.

Širi osjećaj političke malaksalosti vjerovatno će biti produbljen dugim redovima na aerodromima u jeku krize Ministarstva unutrašnje bezbjednosti izazvane njegovim tvrdim imigracionim politikama. Blokade vlade rijetko donose korist ijednoj partiji – a utisak zemlje koja luta bez pravca često se vraća kao udarac nepopularnim predsjednicima.

I dok demokrate možda još nijesu povratile povjerenje birača, izlaze iz debakla iz 2024. godine. Sada su republikanci ti koji sa strepnjom gledaju birače sklone talasu u kojem se „izbacuju svi iz vlasti“. Pukotine u MAGA pokretu otvaraju pitanja o njegovoj budućoj snazi, dok generacijske tenzije ključaju unutar Demokratske partije.

Rastuća zabrinutost zbog visokih cijena hrane i stanovanja – koju će vjerovatno dodatno pogoršati rat s Iranom – oblikuje izrazito populističku pozadinu za predsjedničke izbore 2028. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj procijenila je u četvrtak da će rat pogurati inflaciju u SAD iznad 4,0% ove godine, u odnosu na 2,8% koliko se predviđalo u decembru.

Toliko o Trampovoj tvrdnji da je riješio krizu pristupačnosti. On i dalje djeluje ravnodušno prema problemima mnogih Amerikanaca, rekavši u četvrtak da nagli rast cijena goriva „nije bio ni približno tako ozbiljan“ kao što je očekivao zbog rata.

Ne odnose se svi događaji koji mogu preoblikovati politiku na Vašington. Porota u Los Anđelesu ove sedmice donijela je presudnu odluku protiv Jutjuba i Mete, zaključivši da su čelnici društvenih mreža znali da njihove platforme nose rizike za mlade i da snose odgovornost za probleme mentalnog zdravlja jedne mlade žene.

Kompanije planiraju žalbu. Ali presuda bi mogla otvoriti malu pukotinu u moći tehnoloških giganata. Mogla bi podstaći ambiciozne političare da se snažnije oslone na zabrinutost roditelja zbog društvenih mreža – i njihove invazivnije „rođake“ u vidu vještačke inteligencije – u kampanjama.

Tramp već 11 godina dominira američkim političkim životom. Ali nakon decenije ili više, čak i političari koji obilježe čitavu epohu u demokratskim društvima počinju da gube zamajac – sjetite se pokojne britanske premijerke Margaret Tačer i bivše njemačke kancelarke Angele Merkel.

Predsjednik SAD, koji za nekoliko mjeseci puni 80 godina, suočio se s najdubljim izazovom u svoja dva mandata pokretanjem rata bez pridobijanja saglsnosti zemlje i bez jasnog definisanja cilja ili izlazne strategije.

Prije godinu dana, Tramp je orkestrirao najagresivniju demonstraciju izvršne vlasti u modernoj istoriji, razarajući stubove liberalnog establišmenta napadima na velike advokatske firme, univerzitete iz Ajvi lige i medije.

Dvije godine kasnije, njegov pad je brz. Tri ankete u posljednjoj sedmici pokazuju da mu je podrška pala ispod 40%, dok je nezadovoljstvo birača na opasnih 60% ili više. CNN-ov zbir anketa pokazuje da predsjednik ima podršku od 38% – znatno ispod sigurnog nivoa za partije koje drže vlast u godinama kongresnih izbora.

Trampovo vođstvo u ratu često djeluje nekoherentno, razvijajući se kroz niz prijetnji, rokova i „crvenih linija“.

Nakon što je ranije ove sedmice predvidio da bi mirovni sporazum mogao biti blizu i rekao da želi dogovor, predsjednik je u četvrtak naglo poručio: „Ja sam potpuno suprotno od očajnog. Nije me briga.“

Nekoliko sati kasnije – novi zaokret. Tramp je suspendovao vazdušne udare na iranska energetska postrojenja, osmišljene da natjeraju Islamsku Republiku da otvori Hormuški moreuz, do 6. aprila.

Ministar odbrane Pit Hegset nenamjerno je u četvrtak, tokom sjednice kabineta, ukazao na političku opasnost za predsjednika.

„Ovo je materijal za udžbenike istorije. Ovo je pitanje nasljeđa“, rekao je svom šefu. U pravu je: rat će sada vjerovatno definisati predsjednikov drugi mandat. Ako uskoro ne pronađe način da iz njega izađe sa jasnom pobjedom, to će ga pratiti i u istoriji.

Trampova moć dugo je počivala na neumoljivoj kontroli nad Republikanskom partijom. Nedavne ankete pokazuju da njegova odluka da prekrši obećanje i uđe u novi strani rat nije otjerala njegove najlojalnije birače. Ali je razbila proširenu koaliciju koja ga je vratila na vlast 2024, pri čemu se naročito nezavisni birači udaljavaju. Istraživanje Univerziteta Kvinipijak ovog mjeseca pokazalo je da 68% njih ne odobrava predsjednikov rad.

Utisak da predsjednikova politička osnova nije više tako čvrsta dodatno naglašava ovogodišnja Konferencija konzervativne političke akcije. Obično bučno slavlje Trampovih uspjeha, ovog puta događaj je zasjenjen pukotinama unutar MAGA pokreta koje nagovještavaju da on nije podijeljen samo oko Izraela, već i oko puta ka eri poslije Trampa.

U još jednom znaku promjena, demokrata na Floridi osvojio je u utorak mjesto u državnom parlamentu u izrazito republikanskom okrugu u kojem se nalazi Trampovo odmaralište Mar-a-Lago. Analitičari često preuveličavaju značaj manjih izbora, posebno onih sa ovakvom simbolikom. Ali demokrate su u posljednjih godinu dana osvojile 30 mjesta u državnim parlamentima na vanrednim i redovnim izborima. Nije čudo što 35 republikanskih poslanika ove godine odlazi u penziju ili se kandiduje za više funkcije.

Tramp dodatno pojačava nervozu republikanaca time što ne uspijeva da objasni ciljeve rata u Iranu. Predsjednik Odbora za oružane snage Predstavničkog doma Majk Rodžers u srijedu je govorio o „frustraciji s obje strane političkog spektra tokom posljednjih brifinga“. Rekao je da članovi nemaju dovoljno informacija o planovima za kopnene trupe, krajnjem cilju niti o očekivanim troškovima rata. Republikanski kongresmen iz Pensilvanije Brajan Ficpatrik, u međuvremenu, traži objašnjenje za slanje dodatnih marinaca i vazdušno-desantnih snaga na Bliski istok. „Nemamo jasnoću u ovom trenutku – nemamo je – a moramo je dobiti“, rekao je.

Demokrate se i dalje nose s generacijskim i ideološkim previranjima koja su izbila nakon što su poodmakle godine osujetile kandidaturu bivšeg predsjednika Džoa Bajdena za drugi mandat. Te tenzije sada izlaze na vidjelo u predizborima za Kongres. U Mejnu, na primjer, ankete pokazuju da kandidat establišmenta, guvernerka Dženet Mils, zaostaje za uzgajivačem ostriga i populističkim progresivcem Grejemom Platnerom u borbi za nominaciju za Senat. Ta trka je ključna za nade demokrata da povrate kontrolu nad tim domom i konačno smijene dugogodišnju republikansku senatorku Suzan Kolins.

Generacijski pomak postao je vidljiv i u Senatu ovog mjeseca, nakon izvještaja Volstrit žurnala da su neke demokrate umorni od vođstva lidera manjine Čaka Šumera. List navodi da je senator iz Konektikata Kris Marfi na privatnoj večeri prošlog mjeseca rekao da su neki kolege već prebrojavali glasove da vide ima li dovoljno podrške za smjenu demokratskog senatora iz Njujorka – posljednjeg predstavnika ere partijskih lidera iz vremena bivšeg predsjednika Baraka Obame i bivše predsjednice Predstavničkog doma Nensi Pelosi.

Marfi je u srijedu rekao novinaru CNN-a Filu Metingliju da „Šumer ima veoma težak posao“. Ali je dodao: „Nije tajna da su mnogi od nas željeli da klub poslanika vodi odlučniju borbu i da duže ostane pri svojim principima.“

Spekulacije o Šumerovom vođstvu jedan su od nagovještaja buduće političke ere. Još značajniji su znaci da Tramp jednog dana više neće biti centralna figura.

Novi Vašington još je daleko. Ali politički trendovi koji će ga oblikovati već počinju da se naziru.