Spavam u odvojenom krevetu od svog muža i to je promijenilo naš brak na način koji nijesam očekivala

Razumijem da ovo ne funkcioniše za svakoga i da se na mnogo načina smatra nekonvencionalnim. Kod nas, ovaj raspored spavanja zaista nema nikakve veze sa stanjem našeg braka. Mi smo stabilni, samo nam trebaju prostor i san. Svima je potreban san

Ulazim u blago osvijetljenu svoju spavaću sobu i ušuškam se u krevet. Uzimam knjigu sa gomile na noćnom stočiću i provjeravam telefon. Šaljem poruku mužu: "Jesi li ugasio svjetla dolje?"

Moj muž je u gostinskoj sobi, a ja sam u glavnoj spavaćoj sobi – odnosno u našoj sobi. Nijesmo se posvađali. Ne radimo nikakvo razdvajanje pod istim krovom. Ne razvodimo se. Ono što dobijamo je san. I to veličanstven.

Kad ljudima koji su radoznali objašnjavam naš raspored spavanja, često me dočekaju poprijeki pogledi i osuđivanje.

Kao da način na koji spavamo ima bilo kakve veze s našom ljubavlju jedno prema drugom ili našom intimnošću. Počeli smo da spavamo odvojeno kada sam se još jednom probudila u 3 ujutro zbog njegovog gromoglasnog hrkanja. Gurnula sam muža, nadajući se da će prestati ako se okrene na bok. Nije uspjelo.

Zato sam ljutito uzdisala i gunđala, nadajući se da ću ga razbuditi. Nije se probudio. Onda sam se naglo okrenula na bok, okrenuvši mu leđa, pri čemu sam zatresla cijeli dušek. Tada se probudio. Svake noći vodila se ista bitka dok smo spavali zajedno.

"Tvoje hrkanje me izluđuje! Ne mogu da spavam!"
"Ja ne hrčem."
"O, bože, jesi li ozbiljan? Naravno da hrčeš. I to cijelu noć. Hoćeš li da te snimim? Radiš to svake noći, znaš i sam. Ja idem da spavam u gostinsku sobu".

Iščupala sam svoj jastuk s kreveta i gurnula ga pod miškom toliko naglo da je jastučnica pukla kao bič. Onda sam zgrabila telefon, promrmljala još nekoliko psovki i odmarširala u rezervnu sobu. Priznajem: lagan sam spavač i oduvijek sam bila. Ali odbijam da budem izložena našem okruženju bez sna.

Odbijam da dozvolim da me noć za noći budi samo zato što mi je on muž. Ovaj problem ima rješenje, a rješenje je odvojeno spavanje. Tako je jedna noć postala tri, tri su postale sedmica, a ja sam spavala bolje nego ikad ranije, čak i ako je to bilo u gostinskoj sobi.

Svake večeri pijuckala sam svoj biljni čaj, širila noge preko cijelog kreveta u gostinskoj sobi i razbacivala knjige, laptop, slušalice i naočare po mekanom jorganu. Bilo je sjajno i sve to, ali to ipak nije bio moj krevet. Zato smo počeli da se raspravljamo ko će dobiti gostinsku sobu, a ko našu spavaću sobu.

Uložila sam sate tražeći savršen namještaj, posteljinu, zidne ukrase, pa čak i rasvjetu za našu spavaću sobu. To je najopuštajuće, najzen mjesto u cijeloj kući.

Osjećam se trenutno divno kada legnem u krevet i okružena sam njenom umirujućom paletom boja. Osjećam se gotovo božanstveno kada mi koža dodirne raskošne čaršave na koje sam potrošila više nego što je trebalo. Iskreno, osjećam se kao kraljica u svom krevetu.

"Hrkanje je tvoj problem", rekla sam mužu. "Nije fer da ja budem izmještena iz našeg kreveta zato što je to tehnički tvoja krivica".

"Mnogo putujem i kada dođem kući, samo želim da spavam u svom krevetu", zanovijetao je.

Tako smo počeli da se mijenjamo iz sedmice u sedmicu. Prošli su mjeseci otkako smo počeli s ovim nekonvencionalnim rasporedom spavanja, i istina je da oboje spavamo bolje. On kaže da mu nedostajem i čak pravi tužne pseće okice kada se povučemo svako u svoj krevet, ali uglavnom oboje volimo neprekinut san.

Spavanje u odvojenim krevetima dobilo je negativan naziv "razvod zbog spavanja". Ali ponekad to nije toliko duboko niti toliko ozbiljno. Ja jednostavno ne mogu da spavam pored muža koji hrče. Naš intimni život ostao je isti. I dalje se volimo. I dalje smo srećno u braku. Vjerovatno je jedan od razloga zbog kojih smo toliko srećno u braku upravo to što spavamo u odvojenim sobama.

Nedovoljno sna za mene nije prihvatljivo. Kao zaposlena majka dvije ćerke školskog uzrasta, meni je san potreban. Pretvaram se u razjareno čudovište ako se ne naspavam.

Svoje sam dugove nespavanju već platila. Rodila sam djecu. Ustajala sam neprestano s njima kada su bile male, a godinama sam se mučila da ponovo zaspim zbog muževljevog hrkanja.

Bila sam potpuni zombi i s tim sam završila. Završila sam s vječitim životom u manjku sna, osim povremenih dječjih noćnih mora, povraćanja ili povremenog mokrenja u krevet.

Parovi spavaju u odvojenim sobama iz brojnih razloga, a hrkanje je jedan od najvećih. To rade i partneri koji imaju različite radne rasporede, kao i oni koji imaju problem s otimanjam kreveta ili pokrivača.

A ipak, iz nekog apsurdnog razloga, ponašamo se kao da parovi koji spavaju u odvojenim krevetima pokazuju prve znake propale veze koja ide ka razvodu. Za mnoge parove, to je jednostavno pitanje organizacije.

Razumijem da ovo ne funkcioniše za svakoga i da se na mnogo načina smatra nekonvencionalnim. Kod nas, ovaj raspored spavanja zaista nema nikakve veze sa stanjem našeg braka. Mi smo stabilni, samo nam trebaju prostor i san. Svima je potreban san.

Radovi autorke objavljeni su u časopisima i portalima Cosmopolitan, Redbook Magazine, Good Housekeeping, The Huffington Post, Scary Mommy i Bustle.