Ekonomski udar gasi fabrike i podiže cijene

Od Indije do SAD građani i preduzetnici osjećaju posljedice rata u Iranu, dok raste rizik od globalne recesije

Kevin Keli nalazi se u teškoj situaciji. Kako kaže, nezapamćeni skokovi cijena u sedmicama otkako su Sjedinjene Države ušle u rat s Iranom znače da bi ovaj kalifornijski proizvođač plastičnih kesa za trgovine mogao biti primoran da raskine ugovore koje više ne može da ispoštuje prema svojim kupcima.

Hiljadama kilometara dalje, u Indiji, nestašice gasa dovele su do zatvaranja desetina fabrika koje izvoze aluminijumske proizvode širom svijeta. U Britaniji, pojedini poljoprivrednici pokušavaju da “razvuku” zalihe đubriva dok cijene naglo rastu.

Kako rat ulazi u šestu sedmicu, a gotovo petina svjetskih zaliha nafte pogođena je iranskim ograničenjima plovidbe kroz Hormuški moreuz, posljedice se šire sa finansijskih tržišta na realnu ekonomiju, povećavajući rizik od globalnog ekonomskog usporavanja – ili čak recesije.

Keli je kazao da je nagli skok cijene plastične smole, sa 45 na 85 centi po funti u samo nekoliko sedmica, doveo do toga da bi za njegovu porodičnu firmu “Emerald Packaging”, čiji godišnji prihod iznosi 92 miliona dolara, bilo ekonomsko samoubistvo da zadrži cijene dogovorene u postojećim narudžbinama.

“Jednostavno ćemo proglasiti višu silu”, rekao je u intervjuu u svojoj fabrici u Union Sitiju, u blizini San Franciska.

Kada kompanija proglasi višu silu, time obavještava kupce da ne može ispuniti ugovorne obaveze zbog okolnosti van njene kontrole.

“Poskupljenja su toliko velika da, ako zbog toga izgubimo kupca, moraćemo jednostavno da se pomirimo s tim”, rekao je on, dodajući da očekuje da će većina njegovih dugogodišnjih klijenata imati razumijevanja i prihvatiti izmijenjene uslove.

Čak i ako se sukob brzo okonča, Međunarodni monetarni fond spreman je da smanji prognozu globalnog ekonomskog rasta i poveća očekivanja u vezi sa inflacijom, kazala je Kristalina Georgijeva

Zemlje u Aziji i Evropi izloženije su posljedicama energetskog šoka u Zalivu nego Sjedinjene Države. Ipak, analitičari upozoravaju da je pad potrošnje među američkim građanima neizbježan kako inflatorni pritisci rastu. Kao znak da su problemi s kojima se suočava “Emerald Packaging” šire rasprostranjeni, cijene koje kompanije plaćaju za inpute u martu su porasle najviše u posljednjih više od 13 godina. Goldman Saks je povećao procjenu rizika od recesije u SAD na čak 30 odsto.

Američki predsjednik Donald Tramp drži investitore u neizvjesnosti dok istovremeno govori o pregovorima s Iranom, ali i prijeti uništenjem njegove civilizacije i vraćanjem u kameno doba pojačanim napadima, uključujući i na mostove i elektrane.

Rizici za globalnu ekonomiju dodatno rastu ukoliko cijena nafte pređe 110 ili 120 dolara po barelu, upozorio je Nejtan Šits, glavni globalni ekonomista banke Siti i bivši zvaničnik američkog Ministarstva finansija.

“Kako ovaj šok postaje sve veći, rizici od recesije značajno rastu… Vjerovatno postoje određeni pragovi nakon kojih pojedine vrste ekonomske aktivnosti više nijesu opravdane, što dovodi do naglog i nelinearnog usporavanja”, rekao je Šits.

Rat, ukoliko potraje ili eskalira, vjerovatno će testirati nivo cijene na kojem će globalna potražnja za naftom morati da se uskladi sa iznenada ograničenom ponudom, što znači smanjenje ekonomske aktivnosti.

Ako se trenutni poremećaji u snabdijevanju nastave, 13 analitičara koje je anketirao Rojters procjenjuje da bi cijena nafte tokom godine mogla iznositi između 100 i 190 dolara po barelu.

Napadi koji su teško oštetili rafinerije, luke i skladišta nafte u regionu Zaliva znače da bi snabdijevanje energijom moglo potrajati mjesecima da se vrati na prethodni nivo, čak i ako borbe prestanu, što ukazuje na duži period povišenih cijena, navode državne naftne i gasne kompanije u Kuvajtu i Kataru.

Čak i ako se sukob brzo okonča, Međunarodni monetarni fond spreman je da smanji prognozu globalnog ekonomskog rasta i poveća očekivanja u vezi sa inflacijom, izjavila je u ponedjeljak za Rojters direktorka MMF-a Kristalina Georgijeva.

Prije rata iz regiona se svakodnevno izvozilo oko 20 miliona barela nafte i prerađenih proizvoda. Sada samo manji dio toga stiže na globalna tržišta alternativnim cjevovodima.

“Poremećaj ovih razmjera zahtijevaće značajno smanjenje tražnje kako bi se tržište uravnotežilo”, rekao je Trevis Flint, analitičar investicionog kreditnog rejtinga u kompaniji Columbia Threadneedle, misleći na pad potražnje potrošača i privrede koji obično prati dugotrajno visoke cijene. Situaciju je uporedio sa pandemijom kovida-19.

Bez obzira na scenario, posljedice neće biti ravnomjerno raspoređene.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, koje zavisi od uvoza energije, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj smanjila je prognozu privrednog rasta za ovu godinu na 0,7 odsto, sa prethodnih 1,2 odsto – što je najveće sniženje među velikim ekonomijama.

Za uzgajivača rezanog cvijeća Metjua Nejlera iz Istočnog Midlendsa u Engleskoj, rast cijena đubriva i ograničena ponuda znače da obrađuje polja koristeći postojeće zalihe. Kako kaže, čuo je da pojedini poljoprivrednici razmatraju da li je isplativije prodati đubrivo nego uzgajati usjeve.

“Najbolje što možemo da uradimo jeste da budemo izuzetno štedljivi sa onim što imamo i da se nadamo da će razum prevladati na međunarodnom nivou”, rekao je.

U pojedinim djelovima Azije, udar je posebno snažan.

U indijskoj saveznoj državi Gudžarat, mnoge fabrike za preradu aluminijuma zatvorene su “četiri do pet dana nakon početka rata zbog nedostatka gasa”, rekao je Džitendra Čopra, predsjednik Udruženja proizvođača aluminijumskih profila Indije.

Indija je jedan od vodećih svjetskih izvoznika ovog proizvoda, koji se koristi u građevinarstvu, okvirima za solarne panele, transportnoj opremi i robi široke potrošnje, a problemi u toj zemlji mogli bi vremenom dovesti do rasta globalnih cijena.

Nasuprot tome, dvije najveće svjetske ekonomije mogle bi proći relativno bolje. Kina, uz manju zavisnost od nafte iz Zaliva i visok nivo elektrifikacije, izgleda bolje pozicionirana od drugih da izdrži globalni šok. Sjedinjene Države, koje su sada neto izvoznik energije, takođe su manje izložene poremećajima u snabdijevanju.

Rast troškova ima dvostruki efekat u SAD, šteti potrošačima, ali istovremeno jača domaće energetske kompanije, potencijalno povećavajući zarade radnika u tom sektoru i otvarajući nova radna mjesta.

Američka ekonomija “izdržala je brojne krize u proteklih šest godina i, pod uslovom da se rat relativno brzo završi, trebalo bi da izdrži i ovu”, napisao je u nedavnoj analizi Metju Martin, viši ekonomista za SAD u Oxford Economicsu.

“Što duže traje, veća je vjerovatnoća da će nešto popustiti i da će ekonomija krenuti ka padu”, naveo je.

U narednim sedmicama, udar na porodične budžete u SAD vjerovatno će se osjetiti u sektorima ugostiteljstva, turizma i smještaja – kako zbog cijena goriva koje su porasle za oko 30 odsto, sa manje od tri na više od četiri dolara po galonu, tako i zbog pada vrijednosti akcija koji utiče na potrošačke odluke bogatijih domaćinstava.

Mada mnoga američka domaćinstva imaju koristi od većih nego uobičajenih poreskih povraćaja zahvaljujući zakonima usvojenim prošle godine, rast potrošnje ove godine vjerovatno će iznositi oko jedan odsto, što je manje od polovine prošlogodišnjeg tempa, uz “strah od usporavanja rasta” u narednim mjesecima, naveo je u analizi Sem Tombs, glavni ekonomista za SAD u Pantheon Macroeconomics.

“Bilo bi iznenađujuće ako bi potrošnja na usluge koje nijesu nužne ostala stabilna u narednih nekoliko mjeseci, s obzirom na pritisak na novčane tokove domaćinstava”, napisao je Tombs.

Keli, vlasnik fabrike, očekuje da će rast cijena u industriji plastike potrajati tokom cijelog ljeta.

“Možete okončati rat već sjutra, ali će se to i dalje dešavati”, rekao je, objašnjavajući da je velika količina plastike vezana za Bliski istok. “Napravili smo sebi ogromne probleme koji će se odraziti u narednim mjesecima”, dodao je.