Slijetanje u zagrljaju užarene plazme

 <!—->

Ulazak u Zemljinu atmosferu pod optimalnim uglom, vrtoglavi let brzinom od 40.000 kilometara na sat odnosno 11,6 kilometara u sekundi, letjelica spolja užarena temperaturom od 2.700 stepeni Celzijusa, šestominutni prekid komunikacije sa kontrolom misije – ključni su izazovi koje posada Oriona treba da prebrodi kako bi uspješno završila misiju Artemis II.

 Posada je još juče ručnim upravljanjem letjelice centrirala Zemlju u jednom od prozora, a zatim je usmjerila svemirski brod na visinu na kojoj će njegov rep biti okrenut prema Suncu kako bi mogao da generiše više energije. Danas se odvijaju najkritičnije etape povratnog putovanja.

Podešavanje ulaznog ugla

Za astronaute Oriona proces ponovnog ulaska počinje večeras oko 21.07h po srednjoevropskom vremenu, pet sati prije slijetanja, kada će izvesti malo paljenje motora kako bi precizno podesili svoju putanju leta i ušli u Zemljinu atmosferu pod optimalnim uglom.

Ako je putanja ulaska previse strma trenje atmosfere moglo bi da proizvede toplotu veću od one koju letjelica može izdržati. Ali prilikom previše plitkog prilaza, letjelica bi mogla da se odbije od ivice atmosfere, poput kamenčića koji će, ako je bačen u jezero pod oštrim uglom, odskočiti od njegove površine.

<!—->

U zagrljaju užarene plazme – minut kao vječnost

Iz vakuuma svemira gdje se Orion kretao takoreći glatko, bez otpora, na krilima gravitacije, letjelica će ući u Zemljinu atmosferu gdje je dočekuju trilioni molekula vazduha. Njihovi sudari sa površinom svemirskog broda stvaraju trenje pretvarajući tako ogromnu brzinu Oriona u toplotu od 2.700 °C što je upola manje od temperature na površini Sunca – 5.500 °C.

“Samo 24 sekunde nakon ulaska, vazduh oko letjelice postaje toliko vruć da se pretvara u plazmu — električno provodljiv, pregrijan gas. Radio talasi ne mogu da prolaze kroz ovaj materijal, ostavljajući astronaute potpuno odsječene od spoljnog svijeta.”, kaže NASA-in direktor za ulazak u atmosferu (Entry Flight Director) za misiju Artemis II, Rik Henfling.

Posada će biti zaštićena toplotnim štitom, pa će u unutrašnjosti kapsule boraviti na prijatnoj sobnoj temperaturi. Štit je napravljen od takozvanog ablativnog materijala. To je posebna vrsta zaštitnog sloja koji se koristi na svemirskim letjelicama. Njegova glavna osobina je da kontrolisano sagorijeva i ljušti se dok je izložen ekstremnoj toploti.

<!—->

Kada letjelica uđe u Zemljinu atmosferu materijal Avcoat na Orionu počeće da se topi, gori i isparava. Taj proces odnosi ogromnu količinu toplote zajedno sa materijalom koji se odvaja, pa unutrašnjost kapsule ostaje hladna i bezbjedna za posadu. Da je štit napravljen samo od metala, on bi se rastopio ili prenio toplotu u unutrašnjost Oriona. Ablativni materijal se ponaša kao „žrtveni sloj“ – on se troši da bi zaštitio kapsulu kako bi astronauti u njoj ostali živi i zdravi.

Zanimljivo je da se u svojim memoarima o misiji Apolo 13, glavni direktor leta, Džin Kranc, prisjetio  kako se u trenucima prolaska kroz užarenu plazmu pomolio za posadu.

„Prekid signala traje kao vječnost,“ napisao je. „Sve oči su bile uprte u zidne satove, povremeno smo izgubljeno gledali u daljinu dok smo odbrojavali posljednje sekunde.“

Prema saopštenjima NASA-e posada Artemis II izgubiće komunikaciju sa kontrolom misije na šest minuta. Kada izrone iz tišine, biće na oko 32 kilometra od mjesta predviđenog za slijetanje. Zatim će se otvoriti niz padobrana, postepeno usporavajući Orion sve dok kapsula ne sleti u Tihi okean.

 <!—->

Izlazak iz letjelice

Američki ratni brod Džon P. Murta već je pozicioniran uz obalu San Dijega spreman da preuzme astronaute sa mjesta slijetanja. Ronioci će otvoriti poklopac kapsule i pomoći astronautima da pređu na gumeni čamac, odakle ih helikopteri mogu preuzeti i prebaciti na brod. NASA je do najsitnijih detalja isplanirala izlazak posade. Ekipe na terenu će najprije izvući Kristinu Koh, zatim slijedi Viktor Glover, pa Džeremi Hansen. Komandant misije, Rid Vajzmen, biće posljednji koji će napustiti svoj svemirski brod. Ronioci američke mornarice i medicinsko osoblje pregledaće astronaute prije nego što ih, jednog po jednog, podignu helikopteri.

<!—->

Nakon dužeg boravka u bestežinskom stanju tijelo astronauta nije naviknuto na gravitaciju pa oni zato mogu biti podložni ortostatskoj intoleranciji. To je stanje u kojem tijelo teško održava normalan krvni pritisak i protok krvi kada osoba stoji, što može izazvati vrtoglavicu, nesvjesticu, zamagljen vid ili ubrzan rad srca. Zbog toga astronauti pri slijetanju nose specijalna odijela koja pomažu da se krv zadrži u gornjem dijelu tijela.  

Slijetanje Oriona može se večeras pratiti na raznim platformama uključujući Netfliks, NASA+, Fejsbuk, Instagram i mrežu X.