Ostavke koje to nijesu i istraga koja “stoji u mjestu”: Prošla su dva mjeseca od tramvajske nesreće

Prošla su tačno dva mjeseca od tragične tramvajske nesreće koja se dogodila u Sarajevu. Istraga o okolnostima ove nesreće je u toku, a tužioci kantonalnog tužilaštva još uvijek prikupljaju potrebne dokaze kako bi utvrdili sve činjenice koje su dovele do ove tragedije.

U nesreći je poginuo 23-godišnji student Akademije likovnih umjetnosti Erdoan Morankić, a teže povrede je zadobila i 17-godišnjakinja. Oni su u trenutku nesreće stajali na tramvajskom stajalištu kod Tehničke škole u Sarajevu.

Ova nesreća dovela je do masovnih protesta na sarajevskim ulicama, ostavke Vlade Kantona Sarajevo i direktora GRAS-a Senada Mujagića, ali i otvorila brojna pitanja o sigurnosti javnog prevoza u glavnom bh. gradu.

Šta se sve dešavalo?

Dan nakon tramvajske nesreće stari tramvaji su prestali da voze sarajevskim šinama. Uhapšen je vozač tramvaja zbog sumnje na ugrožavanje javne sigurnosti, ali sud je odbio prijedlog Tužilaštva KS da mu odredi pritvor.

Istog dana grupa mladih ljudi izašla je na ulice tražeći odgovornost nadležnih institucija i sigurniji javni prevoz. Demonstracije su se održavale tokom februara i početkom marta, ali manjeg intenziteta nego u prvim danima nakon tragedije.

Već tri dana nakon tragedije premijer Kantona Sarajevo podnio je ostavku kojom je pala cijela Vlada. Uk je tada naglasak stavio na mlade ljude i njihovu budućnost i istakao da su upravo mladi ti koji su izašli na ulice, podigli svoj glas i jasno poručili šta očekuju od vlasti. Skupština Kantona Sarajevo prihvatila je 6. marta Ukovu ostavku i od tada je priča o novoj Vladi potpuno utihnula. Iako je ostavku podnio i Mujagić, direktor GRAS-a, taj potez nikada nije prihvaćen.

Iako je javnost posebno potresla informacija da videonadzor u tramvaju nije radio, o ovoj temi se danas skoro rijetko govori u javnom prostoru.

Javnost nikada nije dobila odgovore na pitanje kako je moguće da videonadzor nije radio, a poznato je da je javni novac potrošen na njegovu ugradnju i održavanje. Pa tako, u trenutku kada je videonadzor bio najpotrebniji utvrđeno je da snimak ključnog događaja ne postoji. Nije poznato u kojoj mjeri će nedostatak snimka iz tramvajske kabine uticati na tok istrage Tužilaštva KS, ali je vozač isticao da je to ključni snimak koji će pokazati njegovu nevinost.

Šta je s istragom Tužilaštva KS?

Tužilaštvo KS je u odgovoru na naš upit vezan za tok istrage o tramvajskoj nesreći navelo kako je do sada prikupljena obimna materijalna dokumentacija, te saslušan veliki broj svjedoka. Dodali su i da su sprovedena određena sudsko-medicinska vještačenja.

„Izdata je naredba za mašinsko-elektroenergetsko vještačenje po timu vještaka, a po okončanju tog vještačenja sprovest će se i vještačenje vještaka saobraćajne struke. Paralelno se preduzimaju i druge radnje u istrazi po procjeni postupajućih tužilaca. Dakle, po naredbi tužilaštva se provode vještačenja, koja su ključna za dalje postupanje“, naveli su u odgovoru.

Dodali su da će javnost biti blagovremeno obaviještena o daljim koracima i odlukama nakon što svi relevantni dokazi budu prikupljeni i analizirani.

Ranije su iz Tužilaštva KS potvrdili i da je izuzet videonadzor sa zgrade Zemaljskog muzeja i zgrade Ambasade Sjedinjenih Američkih Država.

„Takođe je iz Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo izuzeta obimna dokumentacija koja se odnosi na rekonstrukciju kompletne tramvajske pruge i signalni planovi svih relevantnih raskrsnica koji će se vještačiti“, naveli su ranije iz Tužilaštva KS.

Ko će snositi odgovornost?

Nakon tragičnog događaja, javnost do danas nije dobila jasan i konačan odgovor na pitanje šta je tačno dovelo do nesreće. Istraga je u toku, ali ključne okolnosti pod kojima je došlo do nesreće još uvijek nijesu razjašnjene.

Nije poznato ni da li je kobni ishod nesreće rezultat ljudskog faktora, tehničkog kvara ili eventualne kombinacije više okolnosti koje su se nesrećno poklopile u tom kritičnom trenutku.

Upravo taj segment istrage smatra se ključnim, jer bi trebalo pokazati da li je tragedija mogla biti spriječena i ko bi, u tom slučaju, trebao snositi posljedice.