Istorijski kraj Orbana: Mađarska i Evropa mogu da odahnu

· 16:30 · admin · 0 pregleda · 0 komentara
6 min citanja

Peter Mađar se obraća posle pobede na izborima

Kraj Orbanovog sistema najpre je objavljen u jednoj neupadljivoj objavi na Fejsbuku — kratkoj rečenici na tamnoplavoj pozadini: „Upravo mi je gospodin premijer telefonom čestitao na pobedi."

Tu poruku je lider mađarske opozicijePeter Mađar objavio u nedelju uveče u 21:11. Tada je, posle završetka parlamentarnih izbora u Mađarskoj, bilo prebrojano tek oko polovine glasova. Ipak, ogromni poraz Orbanove stranke Fides i istorijska izborna pobeda opozicione stranke Tisa već su se jasno nazirali.

Uprkos izuzetno snažnoj početnoj poziciji posle 16 godina na vlasti, Fides je doslovno zbrisan. Tisa je osvojila dvotrećinsku većinu kakvu od kraja komunističke diktature u Mađarskoj 1989/90. nije imala nijedna stranka — uz istorijski visoku izlaznost od gotovo 80 odsto.

Verovatno upravo zbog tog ubedljivog rezultata dogodilo se u nedelju (12.04.2026) nešto što mnogi u Mađarskoj posle 16 godina autokratske Orbanove vladavine nisu smatrali mogućim: samo deset minuta nakon Mađarove objave na Fejsbuku, premijer na odlasku priznao je poraz.

U 21:20 Viktor Orban je u kratkom obraćanju pred nekoliko stotina pristalica priznao izborni poraz. Njegova stranka će ubuduće delovati u opoziciji, rekao je Orban, ali je pritom naglasio: „Nikada ne odustajemo. Nikada, nikada, nikada i nikada."

Nedugo potom, kasno u nedelju uveče, u Budimpešti, ali i u drugim gradovima zemlje, ulice su se ispunile ljudima koji su slavili — naročito mladima. Desetine hiljada ljudi razdragano su obeležavale kraj Orbanovog režima. Takve scene nisu viđene još od 1989/90. Najveći nezavisni informativni portali pisali su o „kraju samovoljne vlasti" i „padu Orbanovog poretka", dok su neki jednostavno naslovili: „Gotovo je."

Emotivne rečenice, bez osvete

Istovremeno, Peter Mađar se pred hiljadama pristalica obratio četrdesetominutnim pobedničkim govorom. Bio je to govor pun emotivnih rečenica i velikih obećanja, ali bez trijumfalizma i osvetoljubivosti — govor sa promišljenim najavama i pomirljivim tonom prema biračima Orbana.

„Od danas ova zemlja ponovo živi", poručio je Mađar. „Dobili smo istorijski mandat da izgradimo funkcionalnu i humanu Mađarsku. Radićemo svakog minuta i svakog trenutka da to poverenje opravdamo."

Kada je rekao da Mađarska ponovo želi da bude evropska zemlja i snažan partner u NATO-u i EU, iz mase su se začuli povici: „Rusi kući!", a potom i „Evropa! Evropa!".

Slavlje na ulicama Budimpešte

Mađar je pozvao najvažnije državne funkcionere, među njima predsednika države, glavnog tužioca i dvojicu najviših pravosudnih zvaničnika, da podnesu ostavke.

Obećao je i obnovu sistema kontrole vlasti i mehanizama ravnoteže. Istovremeno se obratio biračima Fidesa: „Biću i vaš premijer i potrudiću se da možemo da prihvatimo jedni druge, čak i kada mislimo drugačije."

„Nova epoha"

Mnogi mađarski politikolozi u prvim analizama kasno u nedelju uveče nisu štedeli superlative. Istraživač izbora Robert Laslo iz instituta Political Capital izjavio je za portal Telex da počinje „nova epoha" i da bi dvotrećinska većina Tise mogla da označi „rušenje Orbanovog režima". Politikolog Danijel Rona uzrok poraza je sažeo u jednoj rečenici: „Orban mora da se pogleda u ogledalo."

Izborni rezultat je zaista moguće razumeti samo ako se ima u vidu dugogodišnja arogancija, samovolja i zloupotreba moći u Orbanovom sistemu. Orban je državu i administraciju očistio od nelojalnih službenika, pravosuđe i veći deo medija stavio pod svoju kontrolu — ali je istovremeno stalno tvrdio da je Mađarska najslobodnija zemlja u Evropi. Izgradio je duboko korumpiran sistem, a pritom poručivao da niko bolje od njega ne brani nacionalne interese.

Još od 2010, posle prve dvotrećinske izborne pobede Fidesa, svi kritičari vlasti pod Viktorom Orbanom proglašavani su izdajnicima i neprijateljima nacije. Mađarska je 16 godina živela u neprekidnoj kampanji mržnje, koja je poslednjih godina, uz zapanjujuće optužbe na račun Ukrajine, prerastala u apsurd i grotesku. Istovremeno se Orban godinama ponižavajuće dodvoravao ruskom diktatoru Vladimiru Putinu i drugim autokratama.

Orban se obraća pristalicama nakon što je priynao poraz na izborima

Spoj brojnih okolnosti

Mnogi mađarski posmatrači dugo su smatrali da Orbana više nije moguće smeniti mirnim putem. To što se sada ipak dogodilo ono što je izgledalo nemoguće — i što je demokratska opoziciona stranka pritom osvojila istorijsku dvotrećinsku većinu — rezultat je niza okolnosti: snažne želje većine građana da više ne žive u Orbanovom sistemu, izbornog zakona koji je godinama bio drastično iskrivljen, ali se sada okrenuo protiv samog Orbana, talentovanog i harizmatičnog političkog lidera, kao i odluke gotovo svih drugih opozicionih stranaka da se povuku iz izborne trke.

I sve otvorenija podrška Rusije i Sjedinjenih Država Orbanu na kraju je verovatno delovala protiv autokratskog premijera. I za Putina i za američkog predsednika Donalda Trampa Orbanov izborni poraz predstavlja težak lični udarac, jer su obojica Orbana podržavali — javno, a u slučaju Rusije i prikrivenim sredstvima.

Da li Orbanov poraz označava početak kraja populističkog desnog konzervativizma i ekstremne desnice u Evropi, teško je proceniti. Jedan istaknuti propagandista Orbanovog režima ipak je u nedelju uveče izrazio pesimizam: Mađarska je, kako je rekao, bila „bastion patriota", a sada je pala — i time je „na duže vreme izgubljena nada da će se izgraditi Evropa snažnih nacionalnih država".

S druge strane, pobednik izbora Peter Mađar već je kasno u nedelju uveče primio čestitke brojnih evropskih vlada — verovatno uz nadu da je vreme veta, stalnih blokada i huškačke retorike prošlo i da će se u EU ponovo vratiti više normalnosti.

Koliko brzo i uspešno će promena sistema u Mađarskoj zaista napredovati, za sada je nemoguće predvideti. Publicista i glavni urednik nedeljnika HVG Marton Gergelj izrazio je nadu da Peter Mađar neće zloupotrebiti ogromnu parlamentarnu većinu. Sada je, kako kaže Gergelj, na Mađaru da pokaže da obnavlja demokratiju — iako mu to, „sudeći po brojkama, zapravo ne bi bilo neophodno".

Ostavite komentar

Vasa email adresa nece biti objavljena. Obavezna polja su oznacena *