Ne postoji scenario o ugroženosti RS, iako Dodik “strahuje” od Zagreba, Prištine i Tirane

Slijedeći retoriku zvaničnog Beograda, Milorad Dodik, predsjednik vladajuće stranke u Republici Srpskoj (RS), proglasio je vojnu saradnju Hrvatske, Albanije i Kosova prijetnjom za taj entitet i srpski narod, piše Radio Slobodna Evropa RSE.

Analitičari za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dodikove tvrdnje ocjenjuju političkim taktiziranjem, a ne ozbiljnim bezbjednosnim procjenama.

Tokom boravka u Beogradu 15. aprila, Dodik je govorio o nedavno potpisanoj Deklaraciji o saradnji u oblasti odbrane i bezbjednosti između Hrvatske, Albanije i Kosova, tvrdeći da ona predstavlja navodnu ugroženost RS.

Dodikovom istupu prethodile su slične reakcije predstavnika vlasti u Srbiji, koji su ocijenili da se radi provokaciji i prijetnji regionalnoj stabilnosti.

Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisali su sredinom marta Deklaraciju kojim se osnažuje saradnja i ističe važnost zajedničkih odgovora na bezbjednosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike.

Denis Hadžović iz Centra za bezbjednosne studije u Sarajevu kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Bosna i Hercegovina ima jasno definisan bezbjednosni i odbrambeni sistem, u kome ne postoji prostor za entitetske interpretacije ugroženosti.

Hadžović je naglasio da bi se svaka vojna ili bezbjednosna prijetnja entitetu automatski smatrala prijetnjom državi BiH, ističući da ne postoji realan scenario u kojem bi Republika Srpska mogla biti zasebno ugrožena, izvan bezbjednosnog okvira države kao cjeline.

“U okviru funkcionisanja sistema BiH, takvo nešto bi predstavljalo napad na cjelovitost države, te bi svi resursi, institucije i kompletan bezbjednosni sistem stali u zaštitu interesa svih građana BiH, navodi Hadžović.

Prikupaljanje političkih poena

Izuzev što je šef vladajuće stranke u RS, Dodik trenutno ne obnaša nijednu funkciju u entitetskoj ili državnoj vlasti. To ga nije spriječilo da se u Beogradu, u ime entiteta, obrati na sastanku zvaničnika RS i Srbije sa rukovodstvom Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Govoreći o saradnji Hrvatske, Albanije i Kosova, koju je nazvao vojnim savezom, poručio je da RS “prati situaciju”. Bez dodatne argumentacije, naveo je da je cilj “ugrožavanje Srba”, ističući taj bh. entitet kao zaseban bezbjednosni subjekat, mimo države BiH.

Međutim, ustavno-pravni okvir BiH takvu perspektivu ne poznaje. Od reforme odbrane 2005. godine, odbrana i kreiranje bezbjednosne politike u nadležnosti su institucija na državnom nivou.

Sugovornici RSE tvrde da Dodikove tvrdnje spadaju u domen političke retorike kojom se ignoriše ustavni poredak BiH, ali da ne predstavljaju realnu procjenu prijetnji.

Politički analitičar Žarko Puhovski dodatno relativizuje priču o ugroženosti RS-a, ističući za RSE da Dodika “odavno nije briga za ovlašćenja države”, već šalje poruke u skladu s vlastitim interesima.

Puhovski, takođe, dovodi u pitanje stvarnu ugroženost eniteta RS u regionalnom kontekstu.

Zajednički narativ o ugroženosti

Hadžović ocjenjuje da se regionalni sporazumi koriste više kao politička poluga nego kao stvarni bezbjednosni izazov, te naglašava da saradnja Zagreba, Tirane i Prištine “nema veće implikacije po Srbiju”.

No, kako kaže, u političkom diskursu koristi kako bi se stvorio osjećaj ugroženosti srpskih interesa, što je retorika koja se već duže vrijeme pojavljuje u izjavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

U tom kontekstu se, ističe on, može posmatrati i Dodikovo insistiranje na ovoj temi upravo u Beogradu, što ukazuje na pokušaj međusobnog političkog osnaživanja narativa.

“Taj savez se koristi kao politički potez, kako bi se dalo više prostora narativu o ugrožavanju srpskih interesa, odnosno zajedničkoj ugroženosti, koja se potom pokušava reflektovati i na BiH”, kaže on.

Zašto Dodik spominje ‘”hrvatsku komponentu’”?

Obraćajući se u Beogradu Dodik je, takođe, spomenuo da je “savez” remetilački u cijeloj regiji, te kazao da će “hrvatska komponenta, a zasigurno i bošnjačka, biti okrenutu takvim orijentacijama”.

Puhovski smatra da je Dodikova retorika dijelom posljedica narušenih političkih odnosa sa Zagrebom, te “hrvatskom komponentom” unutar BiH.

“Izgleda da je dugogodišnja saradnja sa Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) BiH došla u ozbiljnu krizu, ako nije i potpuno nestala. Ranije je to bilo tako da je u Predsjedništvu BiH neko od Dodikovih ljudi bio hrvatski predstavnik, što je tjeralo hrvatsku komponentu u BiH na saradnju s Dodikom, pa onda i hrvatsku Vladu”, navodi Puhovski.

Kako dodaje, očigledno je da se ti odnosi mijenjaju, zbog čega Dodik sada traži nove narative i neprijatelje.

“Očito je da Dodik više ne želi sarađivati s hrvatskom vladom, ili obrnuto – da hrvatske vlasti više ne žele s njim sarađivati, pa se odlučio na ovaj potez. A onda je, za svaki slučaj, u priču uveo i Albaniju i Kosovo”, kaže Puhovski.

Osim iz političkog miljea RS, nije bilo zvaničnih reakcija državnih institucija BiH koje bi saradnju Hrvatske, Albanije i Kosova označile kao bezbjednosnu prijetnju.

Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i bezbjednosne studije u Sarajevu, ocjenjuje da su Dodikove izjave dio svakodnevnog političkog diskursa kojim predstavnici stranaka nastoje ubrati političke poene.

“Oružane snage BiH su i bošnjačke i srpske i hrvatske i bilo kakav aktivnost u regiji ne može to dovoditi u pitanje. Dodik vjerovatno želi da i ovime kaže da postoji problem Oružanih snaga kao jedinstvene sile, pa da se razdavaju ili da se stvara druga oružana sila o kojoj je sanjao”, kazao je.

Tvrdnje o navodnoj ugroženosti RS Milorad Dodik koristi godinama, najčešće u kontekstu odnosa sa državnim institucijama i međunarodnim akterima.

Tokom političke krize 2021. i 2022. najavljivao je povlačenje iz Oružane snage BiH i govorio o formiranju vojske RS, uz obrazloženje da je to potrebno radi “zaštite” entiteta.

Jedinstvene Oružane snage BiH formirane su početkom 2006. godine, nakon reforme obrambenog sektora BiH i i prenosa nadležnosti u oblasti odbrane sa entitetskih na državni nivo.

U sastavu Oružanih snaga BiH danas su i tri nacionalna puka koja slijede tradicije Armije RBiH, Hrvatskog savjeta odbrane (HVO) i Vojske RS.

Kržalić je, takođe, stava da ne postoji realna prijetnja ni za Srbiju ni za BiH u postojećim bezbjednosnim aranžmanima. Smatra da bi jačanje regionalne saradnje trebalo biti prioritet, ukoliko postoji stvarna briga za bezbjednost.

“Međutim, politički interesi idu u drugom pravcu, svako gleda vlastiti interes i, ako nije dio određenih dogovora, odmah ih predstavlja kao prijetnju bezbjednosti građana. Problem je što među državama i dalje postoji nepovjerenje, pa se saradnja često pogrešno predstavlja kao destabilizacija”, kaže on.

Iz Vlade Hrvatske naveli su ranije za RSE da zajednička deklaracija tri države ne stremi ka osnivanju nikakvog vojnog saveza, ističući da on, pored članstva u NATO-u, nije potreban.

Hrvatska i Albanija su članice NATO-a, za razliku od Kosova, čiju nezavisnost BiH, kao ni susjedna Srbija, ne priznaje zbog protivljenja političara iz RS.

Uprkos protivljenju predstavnika RS, koji zagovaraju vojnu neutralnost po uzoru na Srbiju, BiH sarađuje sa NATO-om, a prošle godine je napravila značajan korak ka članstvu usvajanjem Individualno prilagođenog partnerskog programa (ITPP).