Potrebno je da nas neko odvrati od gluposti

Miloš Govedarica, poznatiji kao Vitez Đurović, govori o novoj pjesmi “Prerani kraj” koju je posvetio svom rođaku

Crnogorski muzičar Miloš Govedarica, koji karijeru gradi pod umjetničkim imenom Vitez Đurović, svakom novom pjesmom pomjera granice, bilo da se bavi ljubavnim, političkim ili društvenim temama, pa čak i onim lakšim, životnim i šaljivim momentima, ali u svakoj od njih ostaje dosljedan ideji da muzika nosi poruku. Njegove numere često imaju jasan emotivni ili društveni sloj, zbog čega se ne doživljavaju samo kao pjesme, već i kao svojevrsni komentar vremena i iskustava.

Najnovija numera “Prerani kraj” ima posebno ličnu posvetu i inspirisana je njegovim rođakom iz Sarajeva, koji je preživio sve strahote ratnih devedesetih, nakon čega je svoj život nastavio kao filmski radnik, da bi kasnije prerano preminuo. Upravo kroz tu priču pjesma otvara i širi kontekst jednog vremena koje mnogi pamte po ratu, inflaciji i teškim životnim okolnostima, pa se postavlja pitanje koje emocije i poruke je autor želio da prenese ovom numerom:

“Pjesma je nastala kao odraz emocije jednog vremena koje se ne treba ponoviti. Uspomena na izgubljene generacije i opomena za one koje tek stasavaju. U vremenu ludila, stalnog previranja i nadmudrivanja, potrebno je da nas neko odvrati od gluposti. Običan čovjek se malo šta pita, ali bez obzira na to mora biti svjestan da ipak sve nije izgubljeno. Treba misliti svojom glavom, iako živimo u svijetu modernizacije, gdje roboti upravljaju našom inteligencijom. Godina koja se spominje u pjesmi predstavlja svjetionik jedne epohe. Na ovim prostorima katastrofalne, dok u svjetskim okvirima veoma kvalitetne. Ujedno, devedesete su po meni bile posljednja dekada kada je muzika imala kvalitet i bunt u sebi”, priča Vitez Đurović za “Informacije CG”.

Njegov novi singl “Prerani kraj” u formi je demo snimka. U aranžmanima nema previše instumenata i bitova, kompletna melodija odsvirana je na gitarama. Na pitanje da li je na ovaj način želio da stavi akcenat na tekst, kaže:

“Pjesma je urađena bez puno instrumenata jer mi se činilo da se time dobila idealna atmosfera. Kao neki unplugged bend iz zlatne ere grungea. Negdje oko te ‘93. godine. Kada je svijet sijao nekim čudnim sjajem kod nas su letjele rakete. Nažalost, ne one svemirske. Teško je biti astronaut u svom selu. Tako i ja poezijom pokušavam da uljepšam akorde. Kako sam po prirodi nostalgičar i istoričar amater, volim da se bavim prošlošću i izvlačim pouke iz stvari koje su se desile. Vjerujem da su u ovom slučaju dvije gitare sasvim dovoljne da se doživi umjetnički izraz”, smatra sagovornik “Informacije CG”.

Numera “Prerani kraj” nije komercijalnog karaktera, ali upravo pjesme koje nose posvetu i snažniju poruku često imaju manju slušanost u odnosu na one u kojima se šira publika lakše može prepoznati. Ipak, važno je da u muzičkoj produkciji postoje i ovakve pjesme, jer one donose drugačiju vrstu izraza i autentičnosti, mimo formata namijenjenih masovnoj publici.

“Svaka pjesma ima svoj put i svoga slušaoca. Ovu će možda neko poslušati u nekoj opuštenijoj atmosferi. Ovoga puta nisam se previše bavio pitanjem da li će ljudi biti oduševljeni, kao što su navikli u mojim pjesmama. Ovo je, dakle, više kao neko sirovo umjetničko djelo. Kao slika bez rama. Nema bubnja, ali ima daire. Aleks Kotan je uz to odsvirao jedan prekrasan solo koji je obogatio pjesmu da ne bude baš samo gitara i vokal. Moglo se tu dodati još instrumenata, ali smo se odlučili da je objavimo u ovom formatu”, objašnjava Vitez Đurović.

Umjetnost ima ulogu da opominje i kritikuje, pa se može reći da je kroz ovaj rad izražena i kritika svega što se tada dešavalo, uz jasnu poruku o besmislenosti ratova u kojima, po pravilu, najteže posljedice trpe nevini ljudi.

“Umjetnost je usko povezana sa okruženjem i vremenom u kojem nastaje. Svako vrijeme nosi svoje breme. Ako pogledate unazad, svaka decenija je imala neku svoju priču i svoj izraz. Od početka dvadesetog vijeka pa naovamo, pojava bluza, kasnije i drugih muzičkih pravaca – sve je nastajalo u koraku sa vremenom i imalo neku poruku. Muzika je odraz vremena. Mi najviše volimo osamdesete jer su imale disko-pop, bezbrižni duh. Imale su osjećaj slobode, kako kod nas tako i u svijetu”, siguran je Vitez Đurović čiji je muzički opus interesantan jer ima svega od ljubavnih preko drustveno angazovanih pjesama, do ovih sa posvetom. To ne znači da se kao umjetnik traži, već da, kako kaže, ne želi da se ograničava.

“Mislim da sam već do sada izgradio neki svoj zvuk, koji varira od pjesme do pjesme, ali je uvijek sličan. Naravno, poruke pjesama su različite. Uskoro spremam jednu dosta bržu i veseliju pjesmu, tako da samo treba raditi. I što je najvažnije, finalizirati projekte, ne dozvoliti da pjesme ostaju nedovršene. Za ovu pjesmu ja sam napisao tekst i muziku. Ali moram spomenuti i ljude bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće, a to je producent Alex Kotan, dok je za video bio zadužen Stevan Tomašević. Editing je uradio Marko Danilović, a svoj doprinos dali su i Stefan Špiric, Bojan Vujičić, Tomo Lazarevic Kast, Anđela Vujačić, Pavlee Studio Sto1k, ST Studio Savina. Snimano je u Kulturnom centru Bijela”, zaključio je Vitez Đurović.