Mirsad Nurković: Najteže podnosim neprincipijelnost i laž

· 09:48 · admin · 2 pregleda · 0 komentara
3 min citanja
*]:pointer-events-auto scroll-mt-[calc(var(–header-height)+min(200px,max(70px,20svh)))]” dir=”auto” data-turn-id=”request-WEB:b5ec7a5d-fd1c-4558-a620-06d38a155f45-0″ data-testid=”conversation-turn-2″ data-scroll-anchor=”false” data-turn=”assistant”>
*]:pointer-events-auto scroll-mt-[calc(var(–header-height)+min(200px,max(70px,20svh)))]” dir=”auto” data-turn-id=”request-WEB:b5ec7a5d-fd1c-4558-a620-06d38a155f45-1″ data-testid=”conversation-turn-4″ data-scroll-anchor=”true” data-turn=”assistant”>

 <!—->

Odrastao je u porodici prosvjetnih radnika, zbog čega je, kako kaže, uvijek morao biti primjer drugoj djeci. Taj obrazac prenio je i na roditeljstvo, pa svoju strogoću prema sinovima objašnjava ljubavlju prema disciplini, redu i radu.

Život među planinama i u surovoj prirodi, smatra Nurković, oblikuje buntovnički duh. Upravo ga je taj nemir u mladosti često tjerao da poželi da napusti rodni kraj, iako tu odluku nikada nije sproveo u djelo.

“U životu sam se oslanjao na svoje stričeve, kojih je bilo četvorica. Uz roditelje, oni su predstavljali moju moralnu vertikalu”, kaže Nurković.

<!—->

Iako je želio da postane arhitekta, životne okolnosti odvele su ga na Mašinski fakultet. Nakon dvije godine studija, odlučio je da promijeni smjer i pređe na ekonomiju, koju je završio u Prištini.

“To su bile ratne godine na Kosovu. Sjećam se 1998, a potom i 1999. godine. I prije samog rata dešavalo se da se u žurbi pakujemo i napuštamo grad. Posebno su potresne slike sa autobuske stanice, gdje su hiljade ljudi pokušavale da pronađu bilo kakav prevoz kako bi se vratile kućama. Dešavalo se da ni kofere ne raspakujemo, a već smo morali nazad”, prisjeća se on.

Tokom studija upoznao je suprugu, koja je, kako ističe, već 28 godina njegov najveći oslonac i “korektivni faktor”.

<!—->

“U velikoj mjeri, za sve što je danas Mirsad Nurković, zaslužna je ona”, kaže.

Priznaje da je ranije imao “kratak fitilj”, ali da je vremenom naučio da kontroliše emocije i smiri tenzije, čak i u situacijama koje su mu neprihvatljive.

“Neki kažu da sam smiren, a ja mislim da je to stvar treninga. Najteže podnosim neprincipijelnost i ljude koji ne govore istinu, prema takvim osobama sam beskompromisan. Prag tolerancije mi je veliki, ali sve ima svoje crvene linije”, ističe.

Najvećim životnim radostima smatra rođenje svojih sinova, na koje je, kako kaže, izuzetno ponosan.

<!—->

Iako politiku vidi kao poziv koji ne bi mijenjao, priznaje da mu je ona oduzela dio privatnosti i slobode.

“Politika vas traži u potpunosti. Ne možete biti političar samo dio dana, a ostatak vremena posvetiti porodici. Vi ste 24 sata izloženi javnosti i odgovorni prema građanima koji su vam ukazali povjerenje”, kaže Nurković.

U starosti sebe vidi u rodnim Rožajama, okruženog porodicom i prijateljima.

Ostavite komentar

Vasa email adresa nece biti objavljena. Obavezna polja su oznacena *