Promovisana edicija “Deset romana Bijelog Polja”

Promocija je organizovana u okviru obilježavanja Dana knjige i autorskih prava, a u sklopu manifestacije Noć knjige

Bijelo Polje je neprikosnovena romaneskna prijestonica i autentični makrokosmos naše pisane riječi i nema ni jedan grad na svijetu koji ima toliko pisaca koncentrisanih oko jednog hronotipa, kao što to ima Bijelo Polje.

To je kazala prof. dr Olga Vojičić Komatina na veoma posjećenoj promociji edicije “Deset romana Bijelog Polja“, koja je objavljena u izdanju JU „Ratkovićeve večeri poezije“ i izdavačke kuće “Pegaz“, u bjelopoljskom Centru za kulturu.

Promocija je organizovana u okviru obilježavanja Dana knjige i autorskih prava, a u sklopu manifestacije Noć knjige.

O izdanju koje objedinjuje 10 bjelopoljskih romana “Nevidbog” Rista Ratkovića, “Bihorci” Ćamila Sijarića, “Heroj na magarcu” Miodraga Bulatovića”, “Mjesec boravi na Obrovu” Danice Vojvodić Perić, “Zle godine” Vuka Cerovića, “Rod i dom” Safeta Sijarića”, “Bedem” Mirka Rakočevića, “Brus Li je umro u Bijelom Polju” Saladina Dina Burdžovića, “Žig” Kemala Musića i “Između crnih polja” Mirka Jovanović”, pored Vojičić Komatine, govorili su književnici Mirko Rakočević i Kemal Musić, kao i izdavač Zoran Loktionov.

Vojičić Komatina je naglasila da nije bilo lako odabrati deset pisaca i najavila nastavak kroz objavljivanje edicije autora savremenog bjelopoljskog romana, ističući se da se radi o kontinuitetu koji rijetko koji topos na Balkanu posjeduje.
“Od utemeljivača modernog izraza poput Rista Ratkovića, preko evropski priznatih veličina kao što su Miodrag Bulatović i Ćamil Sijarić, pa sve do savremenih glasova koji oblikuju 21. vijek, Bijelo Polje ispisuje biografiju Crne Gore kroz ediciju “I rod i dom“, kazala je ona.

Prema riječima Vojičić Komatine, bjelopoljski roman nije samo književna vrsta, već „osobita baština“ koja spaja tradiciju i modernizam, lokalni kolorit i univerzalne ljudske sudbine“.

Iznoseći ključne teze o deset romana koji su definisali „ovaj nesvakidašnji književni vilajet“ bjelopoljski roman je stasavao kao svojevrsna mikrostruktura, usložnjeno i neodvojivo povezana sa svim crnogorskim i južnoslovenskim poetikama, ali bivajući i ostajući svoja i specifična po opsesiji pripovijedanja i susretu različitih konfesionalnih i etničkih svjetova u umjetničkim prostorima.

Iako su svi romani postojali i prije ovog izdanja imali su, naglasila je profesorica, jednu potpuno drugačiju fenomenologiju, kategorizaciju i egzistenciju.

“Tek ovdje ujedinjeni dobili su novi oblik života i jednu koegzistenciju. Kada smo prošle godine promovisali ediciju na Ratkovićevim večerima poezije voljeli smo da istaknemo da ovi romani donose jedan kulturni transfer, bjelopoljski i crnogorski, i da zapravo ono što nalazite ovdje nalazite u cjelokupnoj Crnoj Gori. A zapravo ono što nalazite ovdje, ne možete naći ama naš nigdje na svijetu, jer nema ni jedan grad na svijetu toliko pisaca koncentrisanih oko jednog hronotopa, da su potekli iz jednog grada , a to je jedan veliki mikrokosmos. Došli smo i do toga da ovo promoviše i afirmiše jednu kulturu ili više kultura i da zapravo predstavlja kulturni preporod i renesansu, i da prevazilazi sve naše prepreke i različitosti” istakla je Vojičić Komatina.

Pred fenomena koji donose profesorica je istakla osobine koje ove bjelopoljske pisce objedinju.

“Zajednično je svim ovim romanima jedno veoma sličan način pripovijedanja, humora koji donose, kao bjelopoljskom hronotopu. Kada je u pitanju način pripovijedanja zajedničko je i to što se radi o starom načinu pripovijedanja, nešto što je opčivanjavajuće, i što svi oni donose podnebljem odakle su zapravo. Taj način je neki homerovski, adrićevski, selimovićevski taj način pripovijedanja je i sijarićevski, Musićev i Rakočevićev, i jako je sličan epskim tradicionalnim shemama pripovijedanja. Znate ono kad slušate starije ljude koji vas pričom opčine. To je, zapravo, jedna magija pripovijedanja i slušanja…», kazala je ona.

Direktor “Ratkovićeve večeri poezije“ Kemal Musić rekao je da edicija potrvđuje da je Bijelo Polje “književna republika“ i da je “Lim krvotok crnogorske književnosti“.

“Ova edicija obuhvata romane pisaca koji su rođeni u Bijelom Polju, ali koji su svoju afirmaciju stekli na širem južnoslovenskom prostoru i daleko van granica bivše Jugoslavije. Tu je Risto Ratković – pisac prvog modernog crnogorskog romana „Nevidbog“, Ćamil Sijarić, čije su pripovijedanje poredili sa zanosnim pripovijedanjem Šeherezade, Miodrag Bulatović, jedan od najprevođenijih pisaca bivše Jugoslavije, i drugi savremeni pisci koji svojim djelom rasplamsavaju čitalačku strast”, kazao je Musić.

Istakao je da “Deset romana Bijelog Polja“ pokazuje da Bijelo Polje ima dugu tradiciju pisanja i knjige, zbog čega je otvorena knjiga na grbu Opštine.

“Jer, bez otvorene knjige nema ni otvorenog srca, bez knjige nema dobrog prijatelja, a bez čitanja nema ni razmišljanja. Uz objavljivanje sabranih djela Rista Ratkovića i izabranih djela Avda Međedovića, ovo je jedan od važnijih izdavačkih poduhvata JU „Ratkovićeve večeri poezije“.
Književnik Mirko Rakočević ocijenio je da edicija predstavlja jedan od najznačajnijih savremenih izdavačkih poduhvata posvećenih književnom nasleđu ovog grada i šireg prostora Crne Gore. Ona okuplja deset romana deset autora.

“U njoj se nalaze djela koja su već odavno dio književnog pamćenja, ali i ona koja to tek postaju. Tu su kanonska imena, ali i savremeni autori koji svojim glasom potvrđuju da književna energija ovog prostora nije presušila. Od Ratkovićevog „Nevidboga“, preko Sijarićevih „Bihoraca“, do Bulatovićevog „Heroja na magarcu“, pa sve do savremenih glasova – edicija nije samo pregled književnosti, već kontinuitet jednog duhovnog prostora”, naglasio je Rakočević.

A odnos pisca prema tom prostoru, napomenuo je Rakočević, možda je najbolje odredio Miodrag Bulatović riječima koje danas zvuče kao svojevrsni zavjet svima onima koji sa perom zakorače u čudesni svijet Bijelog Polja:

“Bijelo Polje koje stoji u ovoj knjizi nije Bijelo Polje sa mape. To je Bijelo Polje iz jedne druge topografije – pjesničke. Pozornica krvavih zbivanja opisanih u ovoj hronici jedno je drugo polje, svakako ne bijelo. Varošici, Polju na Limu, dodat je pridjev bijelo boje radi, slikanja radi, kontrasta radi, te su sve sličnosti sa gradom sa karte slučajne.“

“Upravo ovim riječima data je sloboda — sloboda da se bavimo svojim gradom i u smutnim vremenima kada se nekim događanjima ne možemo dičiti. Ali pišući i o tome mi ga iznova i iznova stvaramo. Činimo da bude i stvaran i mitski.

A ova edicija to čini. U njoj kreće avantura kroz Bijelo Polje ali, kako zapisa Bulatović, iz jedne druge topografije. Ona govori o tome kako jedan grad može biti književni univerzum. Kako iz jedne geografske tačke mogu izrasti različiti svjetovi, poetike i sudbine», kazao je Rakočević, dodajući da redakcioni odbor čini i njen naučni i stručni okvir — redakcioni odbor sastavljen od uglednih univerzitetskih profesora, kao i pogovori uz svaki roman, koji čitaocu nude dublje razumijevanje književnog i istorijskog konteksta, pri čemu Predgovor dodatno zaokružuje ovu cjelinu kao ozbiljan i trajan izdavački poduhvat.

Zoran Loktionov, urednik edicije iz izdavačke kuće Pegaz kazao je da je edicija napravljena sa ciljem da se čitaocima približi starije, već kanonizovane autore, ali i one čije vrijeme tek dolazi.