Život su mi uništili, nisam se oporavio: Zatvorenik gotovo dvije…

“Nalazio sam se u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija… i nije mi dozvoljeno da prisustvujem sahrani oca, jer predsjednik Višeg suda nije htio da se javi dva dana na telefon, čak i ako mu je umrlica poslata preko Vibera”, piše u pismu

Gotovo dvije godine zatvorenik Marko Samardžić pokušava da pronađe krivce za neodlazak na očevu sahranu 1. septembra 2024. godine, kada se nalazio u Istražnom zatvoru Bijelo Polje.

Iz dokumentacije dostavljene “Vijestima” proiziazi da se obraćao Ministarstvu pravde, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, Sudskom savjetu, ali niko nije utvrdio propuste.

U pismu “Vijestima” Samardžić je napisao da mu je otac preminuo 31. avgusta 2024. godine.

“Nalazio sam se u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u Bijelom Polju i nije mi dozvoljeno da prisustvujem sahrani oca, jer predsjednik Višeg suda nije htio da se javi dva dana na telefon, čak i ako mu je umrlica poslata preko Vibera”, piše u pismu.

Taj, sadašnji osuđenik, napisao je da mu takvim nečinjenjem nijesu samo ugrožena prava, već i zdravstveno stanje:

“Zbog šoka i sloma živaca, još se oporavio nisam”.

“Vijestima” je dostavio odgovor Sudskog savjeta i Ministarstva pravde, navodeći da je jedini zaključak da je za propust kriv predsjednik Višeg suda u Bijelom Polju.

Dodajući da mu je nejasno da u 21. vijeku pritvoreniku nije dopušteno da prisustvuje sahrani oca, napisao je da je njegov život uništen tim propustom.

U pismu je napisao i da je “zbog propusta predsjednika Višeg suda u Bijelom Polju, koji dva dana nije htio da se javi na telefon”, protiv njega podnio tužbu.

“Protiv gospodina Milana Smolovića sam podnio tužbu, ali ne znam da li je stigla odavde iz Spuža u Osnovni sud Podgorica. Zato vas molim da ovo izađe u javnost, da narod Crne Gore vidi kako se uništava život jednom pritvoreniku, koji je osuđen 6 godina za član 300 – droga, a pravda zadovoljena i strpali me na izdržavanje kazne za koju sam kriv i treba da odgovaram”, piše, između ostalog, u pismu.

U odgovoru koji je taj zatvorenik dobio od predsjednika Sudskog savjeta Radoja Koraća, a koji je dostavljen “Vijestima”, piše da to tijelo nema ovlašćenja da “komentariše pravosnažne presude, utiče na ishod sudskog postupka, ukine ili preinačli sudsku odluku, ubrza postupak pred sudom ili pruža pravnu pomoć podnosiocima pritužbi”.

Generalni direktor Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija Stevan Brajušković tom zatvoreniku odgovorio je da cijeni da je Uprava za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) postupala u skladu sa Pravilnikom o bližem načinu izvršavanja pritvora, jer su bez odlaganja obavijestili nadležni sud o smrti njegovog oca.

“I proslijedili umrlicu… Kako nadležni sud nije donio odluku u smislu 74 Pravilnika o bližem izvršavanju pritvora, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija nije mogla realizovati Vaš izlazak iz zatvora”, piše u odgovoru iz tog Direktrorata, koji je Samardžić dostavio “Vijestima”.

U tom aktu pojašnjeno je i kako je tekla komunikacija između Zatvora Bijelo Polje i tamošnjeg Višeg suda – načelnik za tretman bez odlaganja je pokrenuo hitnu proceduru, i s obzirom na to da je bio neradni dan, telefonskim putem su stupili u kontakt sa postupajućim sudijom, kojem su dostavili umrlicu za Samardžićevog oca.

“Postupajući sudija je zbog svoje privremene spriječenosti za rad, uputio službenika UIKS-a da se konsultuje sa predsjednikom Višeg suda, a što je službenik pokušao u dva navrata, ali se predsjednik suda nije odazivao na telefonske pozive. Zbog izostanka povratne informacije, službenik je kontaktirao stručnu saradnicu nadležnog sudije, koja je potvrdila da je upoznata sa situacijom, ali da čeka dalje instrukcije, kao i da će blagovremeno obavijestiti Zatvor Bijelo Polje. Do kraja dana Zatvor nije obaviješten o odobrenju za Vaše sprovođenje na sahranu oca, kako od strane postupajućeg sudije, tako i od strane predsjednika Višeg suda u Bijelom Polju. Ni narednog dana 1. 9. 2024. godine (nedjelja), kada se održavala sahrana, odluka za Vaše sprovođenje nije dostavljena Zatvoru”, piše u odgovoru Samardžiću.

Ombudsman je još ranije utvrdio propuste u komunikaciji između zatvora u Bijelom Polju i Višeg suda, a to su učinili postupajući po pritužbi Samardžića zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, koji im se obratio tvrdeći da mu nije omogućeno prisustvo očevoj sahrani.

I toj instituciji UIKS se izjasnio što su radili, ali je iz Višeg suda zaštitniku napisano da nisu primili nikakav pisani zahtjev kojim bi se tražilo odobrenje da zatvorenik prisustvuje sahrani.

Iako konstatuju da je izostanak formalne komunikacije doveo do toga da se na vrijeme ne odluči o zahtjevu, konstatovali su da to ne predstavlja povredu člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer je UIKS postupao blagovremeno i u dobroj namjeri.

Iz spisa predmeta, saopštili suiz suda, proizilazi da pritvoreniku Marku Samardžiću nije bilo odobreno prisustvo sahrani oca krajem avgusta 2024. godine, jer je postupajući sudija procijenio da bi njegova bezbjednost mogla biti ugrožena, dok mu je kasnije omogućeno da prisustvuje četrdesetodnevnom pomenu.

Kako se navodi u dokumentaciji, Samardžić je 31. avgusta i 1. septembra bio u pritvoru, u vrijeme kada je sahranjen njegov otac Veselin Samardžić. U spisima nema dokaza da se pritvorenik pisanim putem obratio sudu sa zahtjevom za prisustvo sahrani. Postupajući sudija Višeg suda u Bijelom Polju Ivan Adamović obaviješten je o smrti Samardžićevog oca telefonski, od strane službenika Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Sudija je, imajući u vidu ranije tvrdnje okrivljenog o ugroženoj bezbjednosti, naložio provjeru tih navoda i ocijenio da bi izvod na sahranu mogao predstavljati rizik, zbog čega nalog nije izdat.

Iz suda podsjećaju da je isključivo postupajući sudija nadležan za donošenje odluke o izvođenju pritvorenika, te da sudija za istragu i predsjednik suda nemaju ingerencije da komuniciraju sa okrivljenim nakon podizanja optužnice.

Tokom postupka, Samardžić je, međutim, podnosio više molbi, uključujući i zahtjev da prisustvuje četrdesetodnevnom pomenu. Sudija Adamović je taj zahtjev odobrio, pa je 6. oktobra izdat nalog za njegovo izvođenje uz pratnju obezbjeđenja. Dva dana kasnije, Samardžić se podneskom zahvalio sudu na odobrenju.