Mladi koriste vještačku inteligenciju kod depresije

Sve veći broj mladih pati od depresije, a na mjesto za psihoterapiju često mora dugo da se čeka. Zbog toga mnogi savjete traže od vještačke inteligencije. Kako to funkcioniše, ispitivali su naučnici u jednoj studiji.

Studentkinja Anđelina (24) već duže vrieme koristi ChatGPT kako bi se lakše nosila sa depresijom. Za nju je vještačka inteligencija samo dodatna pomoć. Prije nego što je počela da koristi četbot, već je bila na terapiji. Anđelina uglavnom koristi vještačku inteligenciju kako bi bolje strukturisala sopstvene misli. Kod težih odluka, kaže, savjeti četbota pokazali su se kao malo korisni.

"Treba to koristiti promišljeno i ni u kom slučaju ne zapostavljati svoje okruženje. Iako je kod depresije izuzetno teško obratiti se drugima.“

Anđelina upozorava i na to da stalna dostupnost četbota zasnovanih na vještačkoj inteligenciji može imati i opasno privlačan efekat. Razgovor započne, poruke se nižu jedna za drugom, a čovjek se u tome izgubi, bez nekoga na drugoj strani ko bi ga zaustavio.

Po njenom mišljenju, nedostaje važna povratna informacija o tome kada je dovoljno i kada bi trebalo napraviti pauzu, skrenuti pažnju ili uraditi nešto pozitivno. Rizik od zapadanja u beskrajno razmišljanje i preispitivanje, kaže, zato je veoma veliki.

Koliko često se vještačka inteligencija koristi kod psihičkih problema i sa kakvim rezultatima, ispitivala je njemačka Fondacija za pomoć u liječenju depresije i prevenciju samoubistava u velikom istraživanju među 2.500 mladih ljudi uzrasta od 16 do 39 godina.

Nešto više od petine ispitanika imalo je medicinski potvrđenu dijagnozu depresije.

U anketi su učesnici navodili da li i na koji način razgovaraju o sopstvenim psihičkim problemima sa četbotovima zasnovanim na vještačkoj inteligenciji.

Među učesnicima sa dijagnostikovanom depresijom, 69 odsto je već koristilo četbotove za razgovore o psihičkim problemima. Njih 35 odsto razgovaralo je sa vještačkom inteligencijom direktno o svojoj depresiji.

Oni koji su se nalazili u izraženoj depresivnoj fazi još češće su se obraćali vještačkoj inteligenciji za savjet – i to u dužim razgovorima, sličnim razgovoru sa drugom osobom.

Posebno iznenađuju pretežno pozitivna iskustva ispitanika, kaže psihijatar Ulrih Hegerl, predsjednik Upravnog odbora njemačke Fondacije.

Tako je 75 odsto učesnika sa dijagnozom depresije navelo da su iz razgovora izašli osnaženi. Njih 65 odsto čak je osjetilo "bliskost i povezanost“.

"To je zaista iznenađujuće, kada se uzme u obzir da komunicirate sa mašinom. I takođe to što ti razgovori nisu bili površni – 79 odsto kaže da su bili dubinski“, navodi Hegerl, ali i upozorava:

"Neki ljudi kažu: ako koristim ove programe, više uopšte ne moram kod ljekara niti da dobijem dijagnozu. Drugi kažu da im je to način da sami sebi pomognu. Kada je riječ o teškoj bolesti kao što je depresija, na to gledam veoma kritično.“

Zabilježena su i negativna iskustva. Tako je 53 odsto ispitanika navelo da su nakon kontakta sa vještačkom inteligencijom češće razmišljali o samopovrjeđivanju ili samoubistvu.

Dvije trećine učesnika koji su već bili u psihoterapiji ocijenilo je da im je razmjena sa vještačkom inteligencijom bila jednako dobra ili čak bolja nego razgovor sa ljudskim terapeutima.

Kao jednu od ključnih razlika ispitanici često navode to što vještačka inteligencija stvara manji pritisak – uključujući i one bez dijagnostikovane depresije.

Riječ je o dvosmislenom nalazu, kaže Ulrih Hegerl. Jer kod depresije je problematično ako terapeuti stvaraju pritisak.

Međutim, kod drugih psihičkih problema to nije slučaj. Hegerl kaže:

"Naravno da vještačka inteligencija, koja se uvek slaže sa vama i potvrđuje vas u svemu što radite, nije adekvatna za podsticanje promjena u ponašanju.“

U psihoterapiji se, na primjer, radi na tome da pacijenti nauče da izbjegavaju preopterećivanje. Takođe se podstiču da određene stvari rade drugačije. To, međutim, može stvoriti izvjestan pritisak. Vještačka inteligencija, s druge strane, svojim korisnicima sve to čini lakšim – ona gotovo nikada ne protivrječi.

Ulrih Hegerl poziva na sprovođenje velikih studija kako bi se koristi i rizici primjene vještačke inteligencije kod depresije mogli bolje procijeniti. Pošto za sada ne postoje pouzdani podaci, njegov zaključak glasi:

"Vještačku inteligenciju ne možete koristiti da biste došli do dijagnoze. I ni u kom slučaju se ne bih oslonio samo na nju u liječenju – depresija je previše ozbiljna bolest za to. Imamo tretmane zasnovane na smjernicama, antidepresive i određene oblike psihoterapije.“

Postoje dokazi da su ti oblici lečenja efikasni. Hegerl kaže da bi se oslanjao na one tretmane za koje postoje dokazi o djelotvornosti i kod kojih su rizici poznati.