Svjetski indeks slobode štampe za 2026: Crna Gora na 41. poziciji

<!—->Prvi put u istoriji Svjetskog indeksa slobode štampe organizacije Reporteri bez granica (RSF), više od polovine zemalja svijeta sada spada u „teške“ ili „veoma ozbiljne“ kategorije slobode štampe. Za 25 godina, prosječan rezultat svih 180 zemalja i teritorija uključenih u rangiranje nikada nije bio tako nizak, navodi se u izvještaju RSF-a.

Od zemalja u okruženju, Srbija je najgore rangirana i nalazi se na 104. mjestu — što je pad za osam mjesta u odnosu na prethodni izvještaj — i spada u zemlje u kojima je „teška situacija“. Ocjenjuje se da, s izuzetkom Kosovo (84. od 180 u Indeksu, skok za 15 mjesta od 2025. godine), koje je zabilježilo poboljšanje uprkos tome što je ostalo jedna od najslabije rangiranih zemalja u Evropi, sloboda štampe se na Zapadnom Balkanu generalno pogoršava.

„Iako Albanija (83. mjesto, pad od tri mjesta), Bosna i Hercegovina (90. mjesto, pad od četiri mjesta) i Srbija (104. mjesto, pad od osam mjesta) teže da se pridruže Evropska unija (EU), sve tri zemlje su neprijateljski nastrojene prema novinarstvu i ranjive na propagandu“, ukazuje Reporteri bez granica.

Moldavija (31. mjesto) i dalje je jedina zemlja u Istočnoj Evropi koja spada u kategoriju „zadovoljavajuće“ slobode štampe.

Sjeverna Makedonija je na 45. mjestu i spada u grupu zemalja s „problematičnom situacijom“, a u istu grupu spada i Hrvatska, koja je na 53. mjestu.

Kriminalizacija novinarstva

„Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih zakonodavnih okvira, posebno onih povezanih s politikama nacionalne bezbjednosti, stalno erodira pravo na informisanje, čak i u demokratskim zemljama“, navodi se u izvještaju.

Od pet indikatora koji se koriste za procjenu slobode štampe širom svijeta — koji procjenjuju ekonomsko, pravno, bezbjednosno, političko i društveno okruženje za novinarstvo — pravni indikator je zabilježio najveći pad ove godine, što je jasan znak da je novinarstvo sve više kriminalizovano širom svijeta, ističe RSF.

U Americi se situacija znatno promijenila, pri čemu su Sjedinjene Američke Države pale za sedam mjesta, a nekoliko latinoameričkih zemalja, poput Ekvador i Peru, skliznulo je dublje u spiralu nasilja i represije.

Norveška drži prvo mjesto desetu godinu zaredom, dok je Eritreja posljednja treću godinu zaredom.

Sirija poslije Bašar el-Asad zabilježila je najveći napredak u slobodi štampe od svih zemalja i teritorija u Indeksu za 2026. godinu, popevši se za 36 mjesta na rang-listi.

Gdje je situacija za medije dobra

Pored Norveške, još samo u šest zemalja sloboda medija ocjenjuje se kao „dobra“: Holandija, Estonija, Danska, Švedska, Finska i Irska.

„Pružajući retrospektivu proteklih 25 godina, RSF se ne osvrće samo unazad. Ova nevladina organizacija gleda direktno u budućnost, s jednostavnim pitanjem na umu: koliko dugo ćemo još tolerisati gušenje novinarstva, sistematsko ometanje novinara i kontinuirano uništavanje slobode štampe? Iako su napadi na pravo na informisanje raznovrsniji i sofisticiraniji, njihovi počinioci su vidljiviji. Autoritarne države, saučesničke i nesposobne političke sile, predatorski ekonomski akteri i nedovoljno regulisane platforme direktno su i u ogromnoj mjeri odgovorne za globalni pad slobode štampe. U ovom kontekstu, neaktivnost je oblik saučesništva. Samo potvrđivanje principa više nije dovoljno. Efikasne mjere zaštite novinara su neophodne i moraju se posmatrati kao katalizator promjena, počevši od okončanja kriminalizacije novinarstva: zloupotrebe zakona o nacionalnoj bezbjednosti, SLAPP tužbi i sistematske opstrukcije onih koji istražuju, razotkrivaju i identifikuju imena. Trenutni mehanizmi zaštite nijesu dovoljno jaki, međunarodno pravo se potkopava, a nekažnjivost je rasprostranjena. Potrebne su nam čvrste garancije i značajne sankcije. Lopta je u dvorištu demokratija i njihovih građana. Na njima je da stanu na put onima koji žele da ućutkaju štampu. Širenje autoritarizma nije neizbježno“, ocijenila je direktorka redakcije RSF-a An Bokande.

Mapa Indeksa svake godine sve crvenija

Od kada je RSF počeo da objavljuje Svjetski indeks slobode štampe prije 25 godina, sloboda štampe se postepeno pogoršavala, ukazuje se u izvještaju.

Dodaje se da je ovaj pad vidljiv na mapi Indeksa, koja svake godine postaje sve crvenija. Novinari se i dalje ubijaju i zatvaraju zbog svog rada, a taktike koje potkopavaju slobodu štampe se razvijaju.

Novinarstvo guši neprijateljski politički diskurs prema novinarima, oslabljeno je posrnulom medijskom ekonomijom i pritisnuto zakonima koji se koriste kao oružje protiv štampe, upozorava RSF.

Godine 2002, 20 odsto svjetske populacije živjelo je u zemlji u kojoj je stanje slobode štampe bilo kategorisano kao „dobro“. Dvadeset pet godina kasnije, manje od jedan odsto svjetske populacije živi u zemlji koja spada u ovu kategoriju.

U nekim zemljama, kao što su Irak, Sudan i Jemen, ponavljajući oružani sukobi glavni su razlog za ovaj pad slobode štampe.

Tekući ratovi imali su snažan uticaj ove godine, posebno u Palestina, gdje vlada Benjamin Netanjahu (Izrael je pao za četiri mjesta na 116. mjesto) nastavlja da vodi rat.

Od oktobra 2023. godine, izraelska vojska u Gazi ubila je više od 220 novinara, uključujući najmanje 70 koji su ubijeni dok su obavljali svoj posao. Isto važi i za Sudan (pad za pet mjesta na 161. mjesto) i Južni Sudan (pad za devet mjesta na 118. mjesto).

Na drugim mjestima, stanje slobode štampe gotovo se nije promijenilo, jer ga diktatorski režimi drže u ćorsokaku.

To je slučaj u Kina, Sjeverna Koreja i Eritreji, gdje je novinar Davit Isak zatvoren bez suđenja već 25 godina.

Najopasniji regioni za novinare

Istočna Evropa i Bliski istok su dva najopasnija regiona za novinare na svijetu, kao što su to bili i u prethodnih 25 godina.

To se ogleda u rangiranju Rusija Vladimir Putin (172. mjesto), koja je nastavila svoju agresiju na Ukrajina i ostaje jedna od najgorih zemalja po pitanju slobode štampe.

Iran (pad za jedno mjesto na 177. mjesto) takođe ostaje pri dnu rang-liste, ograničen represijom režima i američko-izraelskim ratom na njegovom tlu.

Informacioni prostor u nekim zemljama smanjio se u posljednjih 25 godina zbog političkih promjena i sve represivnijih režima. Ovo je posebno slučaj u Hong Kong, El Salvador i Gruzija.

Najveći pad zabilježen u Indeksu za 2026. godinu (37 mjesta) imao je Niger (120. mjesto), što ukazuje na širi pad slobode štampe u regionu Sahela.

Na Bliskom istoku, Saudijska Arabija (pad za 14 mjesta) plaća cijenu zbog nasilja vlasti nad novinarima u 2025. godini, uključujući pogubljenje Turki el-Džaser.

Nasuprot tome, pad diktature Bašara el-Asada u decembru 2024. i politička tranzicija podigli su Siriju sa 177. na 141. mjesto.

Pravni indikator naglo pada

Pravni indikator Indeksa ove godine zabilježio je najveći pad i pogoršan je u više od 60 odsto država (110 od 180) između 2025. i 2026. godine.

To je slučaj u Indija, Egipat, Izraelu i Gruziji. Kriminalizacija novinarstva pokazuje se kao globalni fenomen.

Dvadeset pet godina nakon napada 11. septembra 2001. u SAD-u, širenje nacionalne bezbjednosti postalo je sredstvo za zabranu izvještavanja o pitanjima od javnog interesa u mnogim zemljama.

Među zemljama zatvorenim za nezavisnu štampu, Rusija Vladimira Putina postala je „specijalista“ za korišćenje zakona protiv terorizma i ekstremizma kako bi ograničila slobodu štampe. Od aprila 2026. godine, drži 48 novinara u zatvoru.

Slične prakse postoje u Bjelorusija, Mjanmar, Nikaragva i Egiptu.

Čak i u demokratijama, zakonodavni pritisak raste — na primjer u Japan, Filipini i Hong Kongu.

U Turska, pod Redžep Tajip Erdogan, optužbe poput „dezinformacija“ i „vrijeđanja predsjednika“ koriste se za suzbijanje novinarstva.

U Sjevernoj Africi, Tunis takođe pokazuje trend pravnog pritiska na medije.

SLAPP tužbe i pritisci

Pad pravnog indikatora objašnjava se i porastom SLAPP tužbi protiv novinara u zemljama poput Bugarska i Gvatemala.

Ove zloupotrebe prisutne su i u Indonezija, Singapur, Tajland, pa čak i u Francuska.

RSF zaključuje da u više od 80 odsto zemalja mehanizmi zaštite novinara nijesu dovoljni ili ne postoje.