Nedović odmah vratio energiju na DG arenu: Vjerujem u Mladost, iako će Budućnost uvijek biti moj klub

Povratak na crnogorsku scenu i odmah pobjeda pod Goricom

Aleksandar Nedović se nakon dvije godine vratio na crnogorsku trenersku scenu i odmah udario pečet.

Pobjeda njegove Mladosti protiv “njegove” Budućnosti – kluba u kojem je odrastao – i to na stadionu pod Goricom, vratila je tim iz Donje Gorice u aktivnu borbu za opstanak bez baraža.

Nedović, nekadašnji trener Budućnosti, Sutjeske, OFK Titograda, Petrovca i Grblja, prošle sezone i saradnik Željka Petrovića u kuvajtskoj Kaciji, donio je novu energiju na “DG arenu”, ali prava borba tek počinje.

Još samo četiri kola do kraja, Mladost je i dalje “ispod crte”, kasni bod za Jezerom, a tri za Arsenalom i Budućnošću, no perspektiva nakon subotnje pobjede izgleda mnogo bolje.

“Definitivno da situacija nije bila najbolja, na to je ukazivala i tabela, ali izazovi postoje da bi se prihvatili – ako vejrujete u sebe, a nema razloga da ne vjerujem, dovoljno sam prošao u karijeri, i u Crnoj Gori i vani – dalo mi je pravo da bez imalo straha prihvatim poziv. Jeste bio izazov, ali izazovi su tu da se prihvate i da se riješe”, priča Nedović za Meridiansport.

“To će mi sigurno olakšati posao, sav rad mog prethodnika. Ekipa je zapala u krizu, a kada krene loše i psihologija igra važnu ulogu, a ja se nadam da moj dolazak neće biti samo šok-terapija koja će trajati kolo ili dva. Mladost ima talentovan tim, koji je zapao u krizu, zato su se i desile promjene, drago mi je da je ekipa dobro reagovala i prihvatila zahtjeve, no prava borba nas tek čeka”, ističe Nedović.

Duel pod Goricom riješio je senegalski fudbaler Mamadu Kamara, koji igra u Mladosti kao pozajmljen igrač Sutjeske. Njegov gol u 90. minutu vratio je Mladosti energiju i dao joj impuls, ne samo bodovni.

“Kad se krene sa pobjedom automatski je druga je energija u klubu. Doveli smo sebe da smo u poziciji da zavisimo od nas, ostala su još četiri kola i svaka utakmica će biti teška. Gostujemo direktnim konkurentima, Jezeru i Arsenalu, ali prije toga imamo Petrovac, a svaka naradne utakmica je najbitnija. Iskustvo mi daje za pravo da vidim, da osjetim, kolika želja postoji kod igrača. A kada postoji želja i pravi odnos, uz talenat i kvalitet koji imate, onda možete da očekujete dobre stvari”, optimista je Nedović.

Sama priprema utakmice za njegov debi na klupi Mladosti, protiv Budućnosti, bila je specifična.

“Svaka utakmica protiv Budućnosti za mene nosi posebnu emociju, proveo sam u tom klubu između 10. i 21. godine kao igrač, kasnije bio i trener. I ne krijem da sam navijač Budućnosti, tako će biti uvijek, gdje god radio, ali svoj posao morate da radite profesionalno i ljudski. Moram da priznam da sam u pripremi utrakmice o tim stvarima poveo mnogo računa, rekao sam igračima da je Budućnost – Budućnost, pa makar istrčala s pjetlićima i ili pioniorima, to je naš najveći klub, prihvatao to neko ili ne, stadion pod Goricom je naš hram fudbala i tako morate da se postavite, kakvi god rezultate imala”.

Nedović se vratio u crnogorski fudbal nakon godine trenerskog kaljenja, usavršavanja u Kuvajtu, gdje je asistirao našem proslavljenom fudbaleru i treneru Željku Petroviću.

“Mnogo mi je značila ta godina po pitanju usavršavanja, ‘rifrešovanja’ zanata da tako kažem. Radio sam sa trenerom koji je na izvoru, koji je đak holandske škole. Željo mi je dao puno prostora za rada, veliku slobodu, puno mi je pomogao i to sam koristio na najbolji način. I sami rezultati Kacije pokazuju da je to djelovalo. Mnogo vremena sam, takođe, provodio sa Nebojšom Jovovićem, koji je vodio našeg rivala, a svič6 znamo kakve on rezultate postiže i kakav je trag ostavio, ne samo u Kuvajtu nego na cijelom prostoru Bliskog istoka. Bio je tu i Ante Miše, gledao sam i sudjelovao u pripremi utakmica protiv tima Stivena Džerarda, u meču protiv tima za koji igra Marko Varati. Mislim u globalu da su naši treneri malo potcijenjeni, s obzirom na to gdje smo rođeni, da imamo druge pasoše i sama vrijednost bi bila veća”, zaključuje Aleksandar Nedović.