Naši slobodni zidari

<!—->Kad naš čovjek postane biznismen, on postane vlasnik i velikog problema: ne zna što će sa parama. One se lako potroše a teško obrću.

Nenaviknuti na trgovinu, štednju i ulaganje, naš novopečeni biznismen kreće odmah u tri pravca: zidanje zgrada, otvaranje kafića ili nikne plac automobila.

Sva tri biznisa su idealna jer komšija može lako da ih spazi i lako se faliti brojem stanova, stolova ili kola. Što se tiče oblačenja i tu se lako sklizne u show of, samim tim i u prenagljivanje i kič.

Naši zidari su slobodni jer im decenijama niko nije udarao na trag. Mogli su da dignu zgradu gdje god hoće, nacionalni park i Morsko dobro za njih su bile samo obične frazetine na putu gradnje i bogaćenja. Samo kamenčići u cipeli koje su lako izbacili.

Jer nikome nikad ne bi palo na pamet da krlja plažu i šetalište, da priključi mješalicu na produžni u sred nacionalnog parka ako ne zna da mu (možda) može bit. Za takve poduhvate potrebni su preduslovi i ono što zovemo primjerom prvijencem. Dakle kad je jedan počeo, svi su se na njega ugledali. Kad je jednom našem “slobodnom zidaru“ pošlo za rukom da bez ijednog papira digne zgradu i proda stanove, ostali su pratili taj primjer.

Kad se opare, oni ne znaju da ulažu u kriptovalute, berzu i startapove. Akcije ne postoje, samo akcija ih zanima. Vjeruje samo u opipljivo, u ono što niče i raste. Zato ne staju, zato svaki park im izgleda kao prilika, a priobalje kao izmišljeno da se ukrka što više zgrada. More služi da bi se na njega gledalo sa terasa novih stanova, zar ne? Šteta je da ostane “neviđeno“.

Ta logika slična je onoj iz vica kad lik udara ciglom u površinu jezera i čudi se jer “cigla je pravougaona, a na vodi se pojavljuju krugovi“. Razne bizanrne stvari određenim ljudima djeluju logično. Naviknu se na svoju logiku i onda je nameću cijelom društvu.

Zato imamo i problem sad sa “slobodnim zidarima“. Navikli su decenijama da zidaju kako stignu i da ih niko ništa ne pita. Sad kad im neko pomene zakone, oni su u čudu, jer sve djeluje kao zavjera protiv njih. Ako su mogli do sad, kako to da ne može i dalje?!

Ali da se ne lažemo, postoji jedan period u kom je svima bilo dozvoljeno da zidaju što god hoće i gdje god hoće. Dva mjeseca pred izbore, sve je moglo i sve je bilo dozvoljeno. Kao na dugme, insitucije bi obično zatajile pred izbore, a narod bi preko noći dizao garaže, ograde i sve vrste pomoćnih objekata.

Zato danas mnogi gradovi u Crnoj Gori djeluju kao da je neko uzeo veliku vreću raznih lego kockica i prosuo ih žmureći po betonu. To je naše slobodno zidarstvo. Nažalost.