“Odnos medicinskih sestara sa pacijentima zasnovan na povjerenju i empatiji”

<!—->

Glavna sestra u podgoričkom Dom u zdravlja ima posebne kompetencije. Prvenstveno je zadužena za organizaciju i koordinaciju rada medicinskih sestara uz stalni nadzor kvaliteta i efikasnosti zdravstvene njege u svih 13 zdravstvenih objekata kazala je Đoković u emisiji “Link” Radija Crne Gore.

“Moje glavne nadležnosti uključuju svakodnevni nadzor nad radom medicinskog osoblja. Dio odgovornosti tiče se kontrole poštovanja radnog vremena, profesionalnog ponašanja i kodeksa oblačenja. Smatram da disciplina i profesionalizam direktno utiču na kvalitet pružene usluge i povjerenje pacijenata. Pored toga, veoma je bitna i komunikacija sa pacijentima. To je jedan od najvažnijih segmenata našeg rada”, kazala je ona .

Prema riječima Đoković, odnos između medicinskih sestara i pacijenata treba da se zasniva na povjerenju, poštovanju i empatiji.

“Mi smo često prvi kontakt pacijenta sa zdravstvenim sistemom, tako da je važno da pristup bude smiren, jasan i podžavajući. Rad medicinske sestre nosi sa sobom brojne izazove. Svakodnevno se suočavamo sa velikim brojem pacijenata, nedostatkom vremena, ali ponekad i otežanom komunikacijom”, ukazala je glavna sestra.

Uprkos poteškoćama, ta profesija, kako je istakla, ima i ljepšu stranu.

“Osjećaj da ste nekome pomogli, ublažili tegobe ili jednostavno pružili podršku u teškim trenucima, daje najveći smisao našem radu. Posao medicinske sestre je obiman: od prijema pacijenata, trijaže, komunikacije, pa do izvođenja medicinskih procedura po nalogu izabranog doktora, kao što su previjanje rana i davanje parenteralne terapije. Međutim, jednako važan dio našeg posla jeste i razgovor, odnosno komunikacija sa pacijentima. Bitno je da ih saslušamo, smirimo i pružimo im osjećaj sigurnosti”, objasnila je Đokovićeva.

Posebno je istakla rad na terenu, odnosno u kućnim uslovima.

“Kao dio tima pružamo zdravstvenu zaštitu pacijentima koji nijesu u mogućnosti da dođu u ambulantu. Tu dolazi do izražaja dodatna odgovornost, ali i fleksibilnost, jer se često prilagođavamo različitim situacijama i potrebama pacijenata. Iako je posao zahtjevan i odgovoran, a često postoji prostor za unapređenje uslova rada, većina nas ga obavlja savjesno i sa punom posvećenošću. Ono što nas pokreće i motiviše jeste dobrobit pacijenata i kvalitet zdravstvene zaštite koju pružamo. Na kraju bih poručila mladima da, ukoliko vole da pomažu drugima, da razmisle o ovoj profesiji, jer iako nije uvijek lako, osjećaj da ste nekome pomogli je neprocjenjiv i nešto što ovaj posao čini posebnim”, poručila je Jasmina Đoković.

Za instrumentare se kaže da su domaćini u operacionoj sali i njeni tihi heroji, dok laici misle da je riječ o zdravstvenim radnicima koji samo dodaju instrumente hirurzima, kazala je u Linku instrumentarka Operaciong bloka Kliničkog centra Nikoleta Jovanović.

<!—->

“Posao instrumentara, mnogo je više od dodavanja instrumenata. Mi vodimo računa o kompletnom toku operacije i sigurnosti pacijenta. Prije svake operacije pripremamo salu, provjeravamo sterilnost instrumenata i funkcionalnost opreme. Prije hirurške intervencije, dok ona traje i prije zatvaranja operativne rane, brojimo sve instrumente. Brojimo i gaze i sav potrošni materijal koji se koristi. To je važno zbog bezbjednosti pacijenata. I najmanji propust može dovesti do ozbiljnih posljedica. Vodimo računa da slučajno gaza ili instrument ne ostane u pacijentu”, naglasila je Jovanovićeva.

Navela je da je briga o sterilnosti ključna u njihovom poslu.

“Mi vodimo računa da naše operativno polje ostane sterilno od početka do kraja operacije. Dobar instrumentar mora biti organizovan, koncentrisan i nekoliko koraka ispred. Za nas važi da smo desna ruka hirurga. To je i te kako tačno. Postiže se kroz iskustvo, koncentraciju i dobru timsku saradnju. Vremenom se nauči tok različitih operacija i način rada svakog hirurga, pa razvijemo osjećaj šta mu može zatrebati prije nego zatraži. Nekada i po pokretu ruke znamo šta slijedi. Kada je tim usklađen, komunikacija često bude i bez mnogo riječi. U operacionoj sali svi funkcionišemo kao tim i važno je međusobno povjerenje”, objasnila je Jovanović.

Kazala je da priprema instrumentara počinje mnogo prije ulaska pacijenta u salu.

“Provjerava se sala, pripremaju se instrumenti, aparati, sanitetski materijal potreban za tu operaciju. Postoje dvije instrumentarke u operacionoj sali – sterilna i cirkularna. Sterilna je uz hirurga, dodaje instrumente i vodi računa o sterilnosti. Cirkularna instrumentarka se nalazi van sterilnog polja i donosi dodatni materijal, otvara sterilne stvari i vodi dokumentaciju vezano za pacijenta. Kod nas u Operacionom bloku nema zvanične podjele instrumentara po granama, ali, interno, mi uglavnom znamo koji instrumentar instrumentira koju granu. Ovaj posao jeste i psihički i fizički veoma zahtjevan. Nekada operacije traju satima i mi satima stojimo. Moramo biti i maksimalno koncentrisani”, navela je instrumentarka Operacionog bloka.

Prema njenim riječima, odgovornost je velika.

“Ipak, činjenica da učestvujemo u spašavanju života, daje nam veliku motivaciju. Želim da istaknem koliko je ovaj poziv važan i human. Traži mnogo odricanja, ali najveća nagrada je kada znamo da smo nekom pomogli. I na kraju, želim svim kolegama i koleginicama da čestitam Dan sestrinstva”, zaključila je Nikoleta Jovanović.