Kovačević: Danas živimo u vremenu viška drama

<!—->

Zbirka „Bila jednom jedna zemlja i druge priče” sačinjena je od romana Bila jednom jedna zemlja i priča o srpskim podjelama do pjesama u kojima se napokon otkriva Ko to tamo peva, od političke publicistike do autobiografskih eseja u kojima se život, književnost i pozorište pokazuju u nerazmrsivom odnosu, od filmskih portreta o velikim umjetnicima s kojima je dijelio pozorišnu scenu, filmski kadar i neponovljivi život prijateljstva i iskušenja do eseja o pozorišnoj umjetnosti i ličnoj „radionici pozorišnih priča“.

U zanimljivom razgovoru sa moderatorom Gojkom Božovićem, Dušan Kovačević se prisjetio svojih profesionalnih početaka.

„Počeo sam na Akademiji da pišem, na trećoj godini sam napisao Maratonce, pa na četvrtoj Radovana, tako da sam sa dvije drame diplomirao u Ateljeu 212. Onaj ko misli da može da živi od pisanja, on sigurno nije normalan. Garant, on nije normalan, što znači da ima šanse da uspije neko ko stvarno naumi i ima ozbiljnu namjeru da sjedi i da olovkom i hartijom zarađuje za život. Neko ne uspije. Ja sam imao tu sreću da su ta dva komada proradila, počela su odmah da se igraju puno, i od tog trenutka sam zapravo postao profesionalni pisac. Radio sam neke druge poslove vrlo kratko, nekoliko puta sam se zapošljavao privremeno, pa sam napuštao sve to i vraćao se osnovnom poslu, a to je da s vremena na vrijeme napišem ili dramu ili film ili neku priču. I tako sam proveo već ovih hiljadu godina mojih. Danas, gledajući i pričajući sa mladim ljudima, imam osjećaj da im je donekle teže, pošto žive pod većim pritiskom, pod većim užasom, pod većom presijom. Mi danas živimo u vremenu viška drama i jednostavno sad treba samo da napravite selekciju o čemu ćete da pišete. I u zavisnosti od čovjeka do čovjeka šta ga to pokreće, šta ga inspiriše,“ ispričao je Kovačević.

<!—->

Kovačević je ukazao na važnost komedije i humora za njeogovo stvaralaštvo.

„Ja imam običaj da pronalazim priče koje mene proganjaju i jednostavno u samoodbrani nekoj pišem nešto što me opterećuje, što me uznemirava, što me nervira, što mi stvara nelagodu i što mislim da je civilizacijski nedopustivo. Većina mojih drama je otpor prema nečemu. Da ne bi to bio mrak i samo mrak, jer ako iz mojih svih drama isključite komediju, dobićete crnu sliku svijeta i ja to ne volim. Ja ne volim privatno da budem u depresiji, ne volim privatno da sam poražen, ne volim predaju, ne volim nijednu vrstu odustajanja i mislim da je smijeh i taj komediografski dio užasno dragocjen za cijeli moj rad. I da nema tog smijeha ili ironije ili cinizma, to se ne bi moglo gledati. Zamislite Maratonce koji nisu komedija. To bi bila baš tužna poema. Tako da, cijeli taj moj rad kreće se između klasične drame i komedije. I ja se namjerno se trudim da u svakom komadu imam nekakav lik ili situaciju ili nekakvu scenu koja je ljudima prepoznatljiva i koja olakšava gledanje cijele te priče,“ naveo je Kovačević.

Knjige sabranih djela pokazuju raznovrsnost Kovačevićevog stvaralaštva.

„Bavio sam se sa tri posla. Bavio sam se pozorištem koje mi je omogućilo da se profesionalno bavim pisanjem, zatim sam ušao u svijet filma. Moj prvi scenaristički rad na filmu bio je sa čovjekom sa ovih prostora, riječ je o Živku Nikoliću sa kojim sam napravio film Beštije. Kroz svoj rad na filmu sreo sam najveće glumce bivše Jugoslavije i taj dio života mi je jako dragocjen. Treći dio mog poslovnog života su priče, knjige… Usput sam pisao i pjesme, sam sam sebe zapošljavao kao pjesnika što za songove u Ko to tamo peva, što za pjesme kao što je Mesečina ili Pada vlada. Mnoge pjesme sam napisao za potrebe filmova, a neke sam napisao i iz zadovoljstva,“ naveo je Kovačević.

Nakon razgovora sa Dušanom Kovačevićem uslijedila je promocija knjige “U Makijavelijevom teatru” Bojana Kovačevića.

„Dugo sam pisao ovu knjigu. Riječ je o političkoj teoriji ispisanoj jezikom književnosti. Radi se o pričama o slobodi i poretku. Glavni junak ove knjige je Makijaveli. On je pričao priče o ljudima koji stvaraju poredak, onima koji ga ruše, onima koji ga održavaju. Makijaveli je pričao o greškama koje su činili zbog predrasuda, zbog kukavičluka, gluposti. Pripovijedao je o njihovim uspjesima i zlim udesima. Makijaveli je to sve radio zarad dobra Firence, grada kojem je posvetio čitav život,“ naveo je Bojan Kovačević.
Poseban gost prvog dana Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga bio je nagrađivani švajcarski pisac Jonas Lišer koji je predstavio svoje romane „Proleće varvara“ i „Kraft“.

„Kada započnem da pišem knjigu nemam jasnu ideju, već imam pitanje. Pisanje je za mene prepoznavanje i davanje odgovora na to pitanje. Pisanje vidim kao najintenzivniju formu razmišljanja. Kada pišem, ne razmišljam o knjizi kao finalnom proizvodu. Srećom, pitanja koja sebi postavljam kroz knjige su interesantna mnogim drugim ljudima. Pogotovo moja prva knjiga Proleće varvara koja priča o ekonomskoj krizi je nešto sa čime se skoro svi mogu poistovjetiti. Knjiga je objavljena 2013,“ naveo je Lišer.

Lišer je ukazao da ekonomske teme postaju prijemčivije upravo kroz književnost.

„Ekonomija je toliko povezana sa našim životom i mijenja naš život iz dana i to je nešto o čemu mi kao pisci treba da pišemo. Moje kolege su često uplašene da pišu o ekonomskim temama zato što misle da su dosadne. Kada pišete političke romane kao što ja radim imate osjećaj da govorite samo istomišljenicima. S druge strane, Proleće varvara je knjiga koju djeca u školama čitaju. Često dolazim na javna čitanja u školama i to mi uvijek daje nadu da djeca i dalje vole da čitaju i ipak uživaju u knjigama,“ dodao je Lišer.
U sklopu prvog dana programa Sajma otvorena je izložba fotografija „Anonim“ autora Đorđa Gregovića.

20. Međunarodni podgorički sajam knjiga biće nastavljen danas od 11 časova raznovrsnim programom koji će obuhvatiti gostovanja Mirjane Bobić-Mojsilović, Petra Božovića, Kenana Crnkića, Lore Tomaš, Dušanke Lojpur…

Međunarodni podgorički sajam knjiga se u sajamskom prostoru TC Big Fashion u Podgorici održava od 11. do 17. maja, radno vrijeme sajma je svakog dana od 11 do 21h. Cijena ulaznica je ostala nepromijenjena u odnosu na prethodne godine, iznosi dva eura, a jedan euro za grupne posjete, studente i đake.