Plastika i kozmetika – opasni otrovi u tijelima djece

Razgradni produkt plastifikatora mono-n-heksil ftalata (MnHexP) detektovan je u 92% uzoraka urina kod 259 djece i adolescenata testiranih tokom proljeća i ljeta 2025. godine širom Njemačke

Toksične hemikalije su svuda oko nas – u odjeći, kozmetici, kućnoj hemiji, pakovanjima za hranu – a mogu ozbiljno ugroziti zdravlje mladih, nerve i hormone. Posljedice mogu biti gojaznost, neplodnost, visok krvni pritisak.

Testiranja u Njemačkoj pokazuju da su djeca i tinejdžeri kontaminirani zabranjenim plastifikatorima.

Plastifikator je opšti termin za čitav niz hemikalija koje se dodaju materijalima, obično plastici i gumi, kako bi postali mekši i savitljiviji. Nalaze se u bezbroj svakodnevnih predmeta kao što su plastične zavjese za tuširanje, providne folije, PVC kišne kabanice ili fleksibilna crijeva i izolacija za kućne instalacije.

Plastifikatori, koji se ponekad nazivaju i ftalati, nalaze se i u kozmetici, poput lakova za nokte, losiona i šampona. Ovde djeluju kao stabilizatori koji održavaju konzistenciju proizvoda, ili pomažu da budu otporniji na vodu ili da traju duže.

Upotreba određenih plastifikatora je zabranjena ili strogo ograničena u regionima kao što su EU, SAD, Kanada i Japan zbog njihovog potencijalno štetnog dejstva na zdravlje ljudi ili životnu sredinu. Međutim, oni se i dalje široko koriste u drugim djelovima svijeta.

Iako se ograničenja posebno strogo primjenjuju kada su u pitanju dječije igračke, njemački istraživači su posljednjih godina zabilježili neuobičajeno visoke nivoe jednog strogo regulisanog plastifikatora kod male djece.

Razgradni produkt plastifikatora mono-n-heksil ftalata (MnHexP) detektovan je u 92% uzoraka urina kod 259 djece i adolescenata testiranih tokom proljeća i ljeta 2025. godine širom Njemačke.

U prvobitnoj istrazi iz 2024. godine, taj isti produkt pronađen je u skoro dvije trećine uzoraka urina kod 250 djece uzrasta od dvije do šest godina u zapadnoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija – što je bilo desetostruko povećanje u odnosu na period od prije tri godine.

Studija na nivou cijele države, koju je u to vrijeme sprovela UBA (Savezna agencija za zaštitu životne sredine Njemačke), već je tada pronašla ovu hemikaliju kod oko trećine odrasle populacije.

"Na osnovu rezultata iz posljednjih godina, nismo bili iznenađeni prisustvom MnHexP-a u uzorcima urina djece i adolescenata", izjavio je sredinom februara Dirk Mesner, šef UBA. "Međutim, ono što nas je iznenadilo jeste veliki udio kontaminiranih uzoraka, kao i povremeno veoma visoke koncentracije."

U svojoj istrazi iz 2024. godine, UBA je navela da je identifikovala kreme za sunčanje kao potencijalni izvor plastifikatora. Agencija je dodala da je ovaj izvor vjerovatan i prema najnovijim podacima iz 2025. godine, ali drugi izvori nisu isključeni.

Marike Kolosa-Gering, toksikolog koja je radila u UBA do decembra 2025. godine, izjavila je za DW nakon prve studije da je koncentracija razgradnog produkta MnHexP kod testirane dece u nekim slučajevima bila dovoljno visoka "da se ne može isključiti zdravstveni rizik". Ipak, većina rezultata ostala je ispod nivoa za koje se smatra da bi mogli izazvati štetu.

MnHexP je potencijalni nusproizvod koji ostaje u telu nakon što ono unese ili apsorbuje di-n-heksil ftalat (DnHexP) preko kože ili disajnih puteva, ali može poticati i iz drugih izvora. Evropska agencija za hemikalije klasifikovala je DnHexP kao "supstancu veoma visokog rizika" još 2013. godine, a njena upotreba je strogo regulisana.

U svojoj analizi iz 2013. godine, Evropska agencija za hemikalije utvrdila je da je DnHexP "toksičan za reprodukciju" kod ljudi i da može imati štetan efekat na plodnost ili "nanijeti štetu nerođenom detetu”. To se odnosi i na nusproizvod ftalata pronađen u uzorcima urina.

Ftalati su grupa plastifikatora koji se godinama koriste u proizvodnji bezbrojnih proizvoda i ambalaže. Međutim, kada dospiju u ljudski organizam, bilo ispiranjem iz proizvoda ili isparavanjem sa površina, neki od njih se smatraju endokrinim disruptorima – što znači da mogu ometati rad žlijezda koje proizvode hormone za regulaciju rasta, razvoja i reprodukcije.

Neke studije povezuju dugotrajnu izloženost nizu zdravstvenih problema kod djece, uključujući gojaznost, dijabetes, visok krvni pritisak, probleme sa plodnošću, kao i probleme sa nervnim i respiratornim sistemom. Testiranja na životinjama takođe sugerišu da plastifikatori mogu uticati na rizik od dijabetesa, gojaznosti i hipertenzije.

Suočeni sa ovim problemima, istraživači su ispitali potencijal plastifikatora na bazi bioloških materijala. To uključuje alternative napravljene od biljaka kao što su pšenica, kukuruz, pirinač i ulje uljane repice.

Međutim, neke od ovih alternativa još uvijek nemaju tako dobre performanse kao plastifikatori koji se koriste decenijama ili su previše skupi za proizvodnju. Iako su njihovi efekti na zdravlje manje ozbiljni, i dalje bi mogli biti povezani sa respiratornim oboljenjima i iritacijom kože. Potrebno je i više istraživanja kako bi se utvrdilo da li ove alternative mogu imati posljedice po životnu sredinu.

Stručnjaci kažu da je jedan od načina da se izbjegnu plastifikatori i njihove brojne mane korišćenje proizvoda za koje proizvođači garantuju da ne sadrže ftalate. Određeni plastični proizvodi su jasno označeni kao takvi, dok zamjene napravljene od drugih materijala – drvene igračke, staklene posude, metalno posuđe za kampovanje – uopšte ne sadrže.

Proverite oznake: Tražite proizvode na kojima jasno piše "phthalate-free" ili "BPA-free".

Birajte prirodne materijale: Kupujte djeci drvene igračke umjesto plastičnih i odjeću od prirodnih materijala (pamuk, vuna, lan) bez debelih gumiranih printova.

Staklo i nerđajući metal umjesto plastike: Hranu i napitke čuvajte u staklenim ili metalnim posudama. Nikada ne zagrijavajte hranu u plastičnoj ambalaži, pogotovu ne u mikrotalasnoj.

Pažljivo sa kozmetikom i kućnom hemijom: Izbjegavajte proizvode sa jakim vještačkim mirisima, jer se ftalati često koriste upravo za fiksiranje mirisa, na primjer u losionima za tijelo ili omekšivačima veša. Ako koristite standardna sredstva za pranje veša i posuđa, koristite opciju dodatnog ispiranja kako biste smanjili ostatke hemikalija na materijalima koji dodiruju kožu ili hranu.

Redovno provjetravajte: Ftalati se mogu nakupiti u kućnoj prašini nakon isparavanja sa podova ili namještaja, pa je često usisavanje i provjetravanje prostorija ključno – pogotovu ako imate (malu) djecu.