Palestinci primorani da ruše sopstvene kuće da bi napravili mjesta za izraelski tematski park

<!—->

Stanovnicima okruga Al-Bustan rečeno je da „naprave mjesto“ za budući izraelski tematski „Kraljevski vrt“, te oni sami ruše sopstvene kuće jer im je jeftinije nego da za to plate vlastima.

To se decenijama dešava u Jerusalimu, jer izraelska država neumorno nastoji da jednoobrazno utisne jevrejski identitet na okupirani istočni dio grada, brišući njegov palestinski karakter.

Obično su radnici države i opštine za volanom buldožera, ali u naselju Al-Bustan, u sjenci džamije Al-Aksa iz 11. vijeka, Palestinci moraju sami da ruše svoje porodične kuće.

„Zaista je teško, gorko“, rekao je Džalal el-Tavil dok je posmatrao kako traktor koji je iznajmio, sa utovarivačem naprijed i pneumatskim čekićem pozadi, kida posljednje ostatke kuće koju je sagradio njegov otac na mjestu gdje je bila kuća njegove babe i djeda.

El-Tavil je ostavio debeo, čvornovat korijen 35-godišnje vinove loze za kraj: „Nekada je davala grožđe za cio El-Bustan. Ali nikada više neće rađati“.

Iskustvo rušenja doma i istorije njegove porodice iscrpilo je El-Tavila, ali sve se svelo na brutalnu ekonomiju. Jerusalimska opština mu je rekla da će ga koštati 280.000 šekela (82.000 eura) ako mu njeni radnici sruše kuću, a da sam angažuje mašine i radnike košta al-Tavila manje od jedne desetine toga.

Za njega je to bilo kao da mu se daje izbor između samoubistva i ubistva, rekao je on, piše „Gardijan“.

Više od 57 kuća u Al-Bustanu, dijelu većeg okruga Silvan u Istočnom Jerusalimu, srušeno je u posljednje dvije godine, a osam je predviđeno za rušenje u narednih nekoliko nedjelja. Na tom mjestu biće izgrađen „Biblijski tematski park“ pod nazivom „Kraljev vrt“, navodno mjesto gdje je prije tri milenijuma kralj Solomon provodio vrijeme.

Park je zamišljen kao dio velikog, uglavnom doseljeničkog, arheološkog projekta koji se fokusira isključivo na jevrejsku prošlost Jerusalima i usredsređen je na ono što je nazvano „Davidov grad“, uprkos stavu mnogih izraelskih arheologa da vidljivi ostaci datiraju iz drugih epoha, prije i poslije vladavine kralja Davida iz Gvozdenog doba.

Aviv Tatarski, viši istraživač u Ir Amimu, grupi koja se zalaže za pravedno podijeljeni Jerusalim, kaže da Al-Bustan obuhvata brisanje Palestinaca i iz geografije i iz istorije.

„Izrael nije spreman da prizna dvonacionalnu, multietničku, multikulturalnu stvarnost Jerusalima i prije svega uništava Palestince – ali zapravo sve što nije jevrejsko, a zatim to zamagljuje ovim diznifikovanim glupostima“, rekao je on.

On ukazuje da će, „ako se to sprovede do kraja, Izraelci vidjeti priču o parku i biti potpuno nesvjesni činjenice da su životi uništeni, cijela zajednica je uništena da bi se napravio prostor za to“.

Sjenka tematskog parka visi nad Al-Bustanom skoro dvije decenije, ali buldožere je do sada zadržavao palestinski otpor, u kombinaciji sa međunarodnim protivljenjem i izvjesnom nedoumicom unutar same izraelske politike.

Sve tri barijere pale su od napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine, rata u Gazi koji je uslijedio i vraćanja Donalda Trampa na mjesto predsjednika SAD. Ambasadori drugih država i dalje posjećuju Palestince i obećavaju im podršku, ali bez Vašingtona njihova zajednička intervencija pokazala se neefikasnom.

„Psi lutalice u ovom kraju osjećaju se bezbjednije i sigurnije nego mi“, rekao je Mohamed Kvajder (60), otac šestoro djece. Nedavno je srušio dio kuće koji je bio porodični dom više od pola vijeka, u nadi da će zadovoljiti izraelske graditelje. Međutim, ove nedjelje čovjek iz opštine došao je da ga upozori da će se buldožeri vratiti da sravne ostatak.

Kvajder ima hronične probleme s kičmom, sina sa posebnim potrebama i nemoćnu stariju majku koja ne može da hoda, i tvrdi da nemaju drugih opcija osim da ostanu tu gdje su.

„Ako nam sruše kuću, postavićemo šator. Nećemo otići“, rekao je on. „Možda pogrešno razumiju nas Palestince: nijesmo laka meta. Ne možete nam uzeti zemlju“, ukazao je on.

Njegova majka, Jusra, koja ne može da ustane iz kreveta, imala je život koji otjelotvoruje savremenu palestinsku istoriju: rođena je prije 97 godina u Jafi, ali je njena porodica bila primorana da pobjegne 1948. godine u onome što Palestinci nazivaju Nakbom (Katastrofom) – masovnim progonom koji je druga strana istorijskog novčića nastanka Izraela te godine.

Iz Jafe, porodica Jusre Kvajder potražila je sklonište na teritoriji pod kontrolom Jordana, zapadno od Jerusalima. Godine 1967. ponovo su protjerani u šestodnevnom arapsko-izraelskom ratu, a izraelske snage srušile su njihovu kuću i ostatak sela. Odatle su otišli u jevrejsku četvrt starog grada Jerusalima 1970. godine, ali su mogli da ostanu samo tri godine prije nego što su velike djelove okruga srušili novi gospodari grada.

„Poslije jevrejske četvrti, došli smo ovdje u Silvan. Odavde ne odlazimo. Ni ja, ni moja djeca!“, rekla je ona.

Dvije kuće dalje, Fahri Abu Dijab, vođa mjesne zajednice Al-Bustan, donio je istu odluku kada je njegova porodična kuća srušena 2024. godine. Sada on i njegova supruga Amina žive u prikolici usred ruševina onoga što je četiri generacije bio njihov porodični dom.

„Uništili su našu prošlost. Uništili su naša sjećanja. Uništili su naše snove. Uništili su moje djetinjstvo, naše djetinjstvo i uništili su našu budućnost“, rekao je Abu Dijab i, pokazujući na preostali dio srušene kuhinje, dodao: „Ovdje smo jeli s mojom djecom, mojim unucima“.

Abu Dijab još otplaćuje kaznu od 43.000 šekela (12.500 eura) koju mu je opština izrekla da bi pokrila troškove prinudnog rušenja njegove kuće, što sam nije htio da uradi, po 4.000 šekela (1.200 eura) mjesečno. Rekao je da je takođe morao da plati 9.000 šekela (2.600 eura) za sendviče koje su policajci jeli dok su nadgledali višednevno rušenje njegove kuće.

Jerusalimska opština nije odgovorila na zahtjev za komentar o svojim postupcima u Al-Bustanu, ali je za novinski sajt „+972“ rekla da se planirani tematski park „gradi u korist svih stanovnika grada“ i da su kuće u Al-Bustanu nezakonito izgrađene.

„To područje nikada nije bilo zonirano za stambenu upotrebu, a jerusalimska opština sada radi na izgradnji parka u području koje pati od ozbiljnog nedostatka otvorenih javnih prostora“, rekla je vlast.

Opština je takođe saopštila da je „godinama pokušavala da nađe rješenje za stanovnike koje bi uključivalo i stambenu alternativu, ali oni nijesu izrazili nikakvo ozbiljno interesovanje“.

Na to je Abu Dijab rekao da je zajednica davno predstavila master plan za okrug sa puno zelenih površina, koji je, kako je rekao, odbijen na političkom nivou. A što se tiče pitanja dozvola, rekao je da neke kuće, poput njegove, datiraju mnogo prije izraelske okupacije.

Opština je rutinski odbijala građevinske dozvole Palestincima u Istočnom Jerusalimu, a rutinski odobravala izraelskim Jevrejima.

Štaviše, Abu Dijab je rekao da se ta pravila nikada nijesu primjenjivala na nezvanična jevrejska naselja koja stalno niču u Istočnom Jerusalimu i na Zapadnoj obali.

Amina Abu Dijab, učiteljica i socijalna radnica, rekla je da su njena glavna briga djeca pred kojima je budućnost u beskućništvu i neizvjesnosti.

„A kada im neko dođe da im sruši kuću, šta će onda ta djeca sjutra misliti?“, ukazala je ona za „Gardijan“.