Kako vratiti zvjezdano nebo: Vještačko osvjetljenje je štetno, može dovesti do dijabetesa, depresije, gojaznosti

Što je svjetlost "hladnija", odnosno što je više bijela i plava, to više imitira dnevnu svjetlost – i to više potiskuje hormon melatonin, koji nas zapravo uveče čini umornima

Vještačko osvjetljenje šteti ljudima i životinjama. Gdje su nam sve nepotrebno uključene svjetiljke i kako vratiti zvezdano nebo?

Ulična svjetiljka tačno ispred prozora spavaće sobe: Spavanje bez zatvorenih zavjesa? Nema šanse. Ali bravu na ulaznim vratima lako je pronaći zahvaljujući svjetlu.

Samo ovaj primjer pokazuje da je vještačka svjetlost ključna za mnoga područja našeg života, ali istovremeno uzrokuje i probleme.

A oko nas ima mnogo vještačke svjetlosti, veoma mnogo. Prema nedavnoj studiji iz SAD, globalne emisije svjetlosti porasle su za ukupno 16 odsto između 2014. i 2022. godine. Intenzitet vještačke svjetlosti takođe je povećan, u prosjeku za devet odsto.

Neke izvore svjetlosti možemo sami da isključimo: računare, mobilne telefone, televizore ili lampe. Druge ne možemo da kontrolišemo – poput ulične rasvjete i automobilskih farova, svjetla u izlozima, na gradilištima, autobuskim stanicama, parkiralištima, sportskim terenima i stadionima, osvjetljenim spomenicima, svjetiljkama i lampicama u baštama i na balkonima ili osvjetljenim reklamnim površinama.

Ako smo izloženi vještačkoj svjetlosti u tolikoj mjeri da ona remeti prirodni ciklus spavanja i buđenja, to može da promijeni našu hormonsku ravnotežu i uzrokuje bolesti metabolizma, poput dijabetesa.

Može doći do povećanja rizika od depresije i gojaznosti. Što je svjetlost "hladnija", odnosno što je više bijela i plava, to više imitira dnevnu svjetlost – i to više potiskuje hormon melatonin, koji nas zapravo uveče čini umornima.

Nijedan drugi aspekt životne sredine nije tokom miliona godina ostao tako nepromijenjen kao prirodna svjetlost Sunca, Mjeseca i zvijezda. Sva živa bića prilagođena su tom ritmu. Više od polovine svih vrsta su noćne životinje. Kako noći postaju sve svjetlije, posledice mogu biti kobne.

Ptice selice se orijentišu koristeći prirodno svjetlo poput mjesečine. Vještačko svjetlo ih zbunjuje i odvlači sa ruta, pa lete iscrpljujućim zaobilaznim putevima. Druge ptice ponekad prerano počnu da polažu jaja. Ali kada se pilići izlegnu prerano u godini, često im je na raspolaganju premalo insekata za jelo.

Čak i noćni leteći insekti koriste slabu svjetlost zvijezda kako bi pronašli hranu i partnere. Ali vještački izvori svjetlosti sjaje mnogo jače i neizbježno ih privlače. Međutim, ne mogu se razmnožavati, polagati jaja ili pronaći hranu kod uličnih svjetiljki ili lampi.

Noćni leptiri, bube i drugi insekti često kruže oko izvora svjetlosti dok se potpuno ne iscrpe i uginu – milijarde njih svake godine. To je kobno u vrijeme kada populacije insekata dramatično opadaju na mnogim mjestima i iz drugih razloga.

S druge strane, noćni sisari kao što su ježevi ili slijepi miševi, izbjegavaju svjetlost i osvjetljena područja; previše svjetlosti sve više smanjuje njihovo stanište.

A za neke vrste riba vještačko svjetlo je nepremostiva prepreka. Ako svjetlost sa osvijetljenih mostova pada u vodu, na primjer, jegulje ne mogu da plivaju kroz takve svjetlosne barijere – što je veliki problem tokom mrestovne migracije.

Prema pomenutoj američkoj studiji, noćna rasvjeta posebno je naglo povećana u Aziji. Najznačajnije promjene dogodile su se u ekonomski jakim regionima Kine i Indije.

U SAD je zapadna obala posebno postala svjetlija zbog rasta privrede i stanovništva u gradskim područjima. Istočna obala i djelovi srednjeg zapada, sa druge strane, postali su tamniji. Prema studiji, to se može pripisati padu industrije, manjem broju preduzeća i stanovnika te energetski efikasnijoj rasvjeti.

Pozitivne vijesti stižu iz Evrope: Ovdje se intenzitet zračenja smanjio za četiri odsto u poređenju sa 2014. godinom. Istraživači su takođe primijetili pad noćnog svjetlosnog onečišćenja u mnogim regionima.

Najznačajnije smanjenje zabilježeno je u Francuskoj (33 odsto), a slijede Velika Britanija (22 odsto) i Holandija (21 odsto).

Za razliku od SAD, zamračenje u Evropi uglavnom nije uzrokovano ekonomskim padom. Pa u čemu je tajna ovog uspjeha?

Pogled na Francusku: Ovdje zakoni propisuju da se svetla na poslovnim zgradama, u izlozima prodavnica, ali i na parkiralištima, javnim parkovima i vrtovima moraju ugasiti najkasnije u jedan sat ujutru.

Druge evropske zemlje ranije su objavile rat svjetlom noćnom nebu. Na primjer, Češka je još 2002. godine donijela prvi zakon na svijetu o smanjenju svjetlosnog zagađenja. Između ostalog, ulična rasvjeta tamo smije da svijetli samo prema dolje; u suprotnom se naplaćuju kazne veće od 3.000 eura.

U Sloveniji je 2007. godine donesena uredba o ograničenjima svjetlosnog zagađenja. Recimo, količina svjetlosti po stanovniku godišnje ne smije da prelazi 50 kilovat-sati. Jasni propisi takođe osiguravaju da ulična rasvjeta ne obasjava previše jako spavaće sobe.

U Njemačkoj još uvijek ne postoje nacionalno ujednačeni propisi protiv svjetlosnog onečišćenja. Međutim, Savezni zakon o zaštiti prirode trenutno se mijenja kako bi se ono suzbilo.

Savezna pokrajina Baden-Virtemberg već je donijela zakone kojima se zabranjuje osvjetljavanje pročelja zgrada između 1. aprila i 30. septembra.

Njemački grad Fulda osmislio je mnogo pametnih ideja kada je riječ o odnosu prema svjetlu. Na primjer, umjesto reflektora, katedrala u Fuldi već je nekoliko godina osvijetljena veoma precizno – pomoću šablona. Pješačke i biciklističke staze van grada osvijetljene su samo sa 20 odsto svjetlosti. Tek kada neko prođe, detektori pokreta nakratko pojačaju svjetla na 100 odsto.

"Zamke za insekte postavljene prije i poslije ove mjere pokazale su nam da 90 odsto manje insekata ugine na novim svjetlima", izvještava Marsel Sire iz Fuldinog ureda za urbanističko planiranje i razvoj. Taj koncept rasvjete sada se postupno sprovodi unutar samog grada – uglavnom kad god je potrebno zamijeniti uličnu rasvjetu. Na taj način gotovo da nema dodatnih troškova, kaže Sire.

Zbog svih tih mjera, Fulda je 2019. godine od strane Međunarodnog udruženja za tamno nebo (IDA) proglašena prvim njemačkim "zvjezdanim gradom". Ta nevladina organizacija navodi ukupno jedanaest lokacija u Njemačkoj kao "zvjezdani grad".

Češka, Slovenija i Fulda prednjače u tome: svjetlo bi trebalo osvjetljavati samo ono što treba da bude osvijetljeno – stazu, a ne noćno nebo.

Što je svjetlo toplije, to je manje štetno – za nas i naše bližnje. Organizacije za zaštitu prirode preporučuju toplu temperaturu boje od najviše 3.000 kelvina za spoljnu rasvjetu.

Svjetlo bi takođe trebalo da bude upaljeno samo kada je potrebno. Svjetla koja se pale putem detektora pokreta dobra su alternativa stalnom spoljašnjem osvjetljenju.

Možda će ovo podstaći više svitaca da posjete naše vrtove i parkove. Njihov broj opada širom svijeta, a svjetlosno zagađenje je glavni razlog za to. I njima je potreban mrak za razmnožavanje. Što je više vještačkog svjetla, to manje mužjaci uopšte primjećuju ženke koje svijetle.

A onaj ko uveče navlači zavjese, ne samo da se štiti od spoljašnje svjetlosti, već i izbjegava uznemiravanje noćnih životinja na otvorenom.