Otvoreno pismo gradonačelniku Mujoviću

Analiza bi morala krenuti od konstatacije da u ovom jedinstvenom povijesnom trenutku ne postoji ništa što bi ličilo na neku opštu viziju razvoja našega staroga grada podno Gorice i poviše ušća Ribnice u Moraču

Poštovani gradonačelniče Glavnoga grada Podgorice, gospodine Mujoviću,

dojaviše mi ovi što vode računa o tome da sve što treba dojaviti bude dojavljeno kome treba – da ste upravo vi – a ne neko drugi – pokrenuli “stručni dijalog o mogućim pravcima transformacije” Trga nezavisnosti – “kao centralnog javnog prostora Podgorice” – ni manje, ni više – i to ispred Glavnoga grada – u saradnji sa, redom: Komorom arhitekata i planera Crne Gore (KAiP CG), Arhitektonskim fakultetom Univerziteta Crne Gore (UCG AF) i Direktoratom glavne državne arhitektice – gospođe kojoj nikako ne uspijevam da zapamtim ime i prezime …

Podržavam vašu inicijativu gospodine gradonačelniče – u načelu – jer duboko vjerujem da je stručni dijalog jedini put koji vodi ka istini – uz nužnu primjedbu da ovdje – na ovim našim krševitim, gorovitim i od svih bogova redom zaboravljenim prostorima – teško da možemo govoriti o struci – jer ova šačica vazda budnih čuvara vlastitih pozicija i svemu vičnih sprovoditelja u djelo volje tzv. nosioca odlučivanja – to nije struka gospodine Mujoviću, molim vas – kada govorimo o struci – govorimo o dobro organizovanoj i djelatnoj skupini odabranih – čestitih, dosljednih i u tajnu upućenih pojedinki i pojedinaca od visokog moralnog i profesionalnog integriteta – koji se, pored svega ostaloga, ne bi ustezali da stvari nazovu pravim imenom i da ustanu i podignu glas svaki put kada tzv. nosioci odlučivanja – u sadejstvu sa pomenutim, svemu vičnim sprovoditeljima njihovih odluka – pokušaju da tzv. javni interes podrede tzv. partikularnom interesu – što je ovdje čest slučaj, moramo priznati gospodine gradonačelniče…

Dovoljno je, gospodine Mujoviću, da bacite pogled kroz prozor – i biće vam jasno o čemu govorim: male su šanse – gotovo nikakve – da je prizor koji je uramljen vašim prozorom – ili bilo kojim drugim prozorom u Glavnom gradu – a napose i bilo kojim prozorom u Crnoj Gori – artikulisan – upravo suprotno – to što vidite je dokaz, bolji vam ne treba gospodine gradonačelniče, da je struka u jednom trenutku – koji nam je definitivno promakao – predala sve svoje ingerencije tzv. nosiocima odlučivanja i njihovim ponajboljim prijateljima – za šaku srebrenjaka.

Dakle, gospodine Mujoviću, ako ne postoji struka – a ne postoji – onda bismo morali konstatovati da nije zadovoljen nužan preduslov za stručni dijalog – te stoga predlažem da pokušamo da učinimo sve što je u našoj moći – svako u domenima svojih ingerencija – ne bi li ta naša nazovi-struka raširila nejaka krilca i slobodno poletjela u to bolje sjutra koje nam uporno obećavate vi i vaši pajtosi – bez obzira na vjersku, nacionalnu, partijsku i svaku drugu pripadnost.

A kako nijesam bio u prilici da svojim prisustvom uveličam pomenuti nazovi-stručni skup koji je bio naslovljen “Radionica: Javni prostor – Trg nezavisnosti u Podgorici” – a koji je bio upriličen 13. maja – u novom, velepnom zdanju AF PG – ograničio bih se, ovom prilikom, tek na par komentara.

Draže bi mi bilo, moram vam odmah priznati gospodine gradonačelniče, da je iza poziva na taj vaš nazovi-stručni dijalog o Trgu nezavisnosti – centralnom javnom prostoru – stajao neko ko pripada tzv. arhitektonsko-urbanističkoj struci – neko od naših – ali sam i te kako svjestan da je tih nekoliko dugih decenija (barem četiri, možda i koja više) – koliko traje obesmišljavanje ukupnog djelovanja u prostoru ove naše od svih bogova redom zaboravljene državice – rezultiralo nepovratnim (ireverzibilnim) posljedicama.

I dok se na Facebook stranici Glavnog grada vrti klip sa pomenutog događaja – u kojem vi, gospodine Mujoviću – a ne neko drugi – igrate glavnu ulogu – a svi ostali statiraju – definitivno se ne mogu oteti dojmu da ovdje, u ovom trenutku, ne postoji osoba koja djeluje na polju uređenja prostora – u najširem smislu – čija riječ bi značila nešto – čija riječ bi imala težinu – jer biste, u protivnom, toj osobi prepustili mjesto za govornicom…

Drugo, danas bih pjevao drugu pjesmu – kudikamo veseliju – da ste se sjetili da uplatite stanovitu svotu na račun Arhitektonskog fakulteta – nekih tristotinjak hiljada, recimo – nikako ne manje, jer vas vesela družina sa AF, u protivnom, ne bi shvatila ozbiljno – a važno je, radi viših interesa, da vas ta družina shvati ozbiljno – što god vi i ja mislili o toj družini, žalosna je činjenica da mi nemamo drugu/rezervnu družinu u ovom trenutku – i da ste od te družine naručili nekakvu ad hoc analizu – koja bi poslužila kao polazna tačka tog vašeg nazovi-stručnog dijaloga.

Ta analiza bi morala krenuti od konstatacije da u ovom jedinstvenom povijesnom trenutku ne postoji ništa što bi ličilo na neku opštu viziju razvoja našega staroga grada podno Gorice i poviše ušća Ribnice u Moraču u narednih par decenija – te bi stoga valjalo, za početak, isprodukovati nekakvu ad hoc viziju – bilo kakvu – i to u osnovnim crtama, bez zalaženja u detalje – a što se tiče teze – analiza bi počivala na tezi da problem Trga nezavisnosti – centralnog javnog prostora – nije moguće posmatrati odvojeno – ili izdvojeno, preciznije – van konteksta pomenute vizije – i vrhunila bi zaključkom, za sve pare, da ovo društvo u ovom jednistvenom povijesnom trenutku ne baštini set vrijednosti – pozitivnih, realnih vrijednosti – koje bi se imale vjerno zrcaliti u pomenutom centralnom javnom prostoru ove nazovi-evropske Podgorice – odnosno ove nazovi-evropske Crne Gore – o kojoj svi sanjamo – svako u domenima svojih ingerencija, svakako.

Nije vrijeme za široke poteze gospodine Mujoviću, to hoću da kažem – nijeste stvorili preduslove i uslove za tu vrstu poteza, ako se razumijemo – i ne vidim da radite na tome…

Ne vidim, kad smo već kod toga, da ste u ovih još malo pa će bit godinu i po, koliko je proteklo od vašeg ustoličenja gospodine Mujoviću – povukli neki potez koji bi se odnosio na uređenje Glavnoga grada (postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda ipak nije čedo vaše invencije) a koji bi bio hvale vrijedan – sramotne Izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana Glavnoga grada u kompletu sa tom pričicom o desetinama hiljada stanova na Veljem brdu – to vam nikako ne služi na čast – te vam stoga savjetujem, gospodine gradonačelniče, da ipak uzmete u razmatranje, dok se ne stvore preduslovi i uslovi za ozbiljan stručni dijalog, neki javni prostor koji ne nosi hipoteku centralnog javnog prostora – pa imamo, redom: Trg Božane Vučinić, Trg Golootočkih žrtava, Rimski trg – u kompletu sa prostorom oko Sabornog hrama Hristovog voskresenija…

Ne velim, molim vas gospodine Mujoviću, da su pomenuti prostori manje zahtjevni u strogo-stručnom smislu – upravo suprotno – ali jesu za tu nijansu manje značenjski i simbolički potentni od centralnog javnog prostora – i baš radi toga vam savjetujem da malo odvježbate prije velike utakmice…

I ne opterećujte se, gospodine gradonačelniče, pitanjima tipa: da li je – ili nije – u redu to što je potonjom intervencijom (bješe li to 2006. godine?) kota podgoričkog centralnog javnog prostora spuštena za tih nekoliko stepenika – nije to vaš posao – vaše je, u najkraćem, da stvorite preduslove i uslove da se malo zatalasa ova žabokrečina…