Iran kupuje vrijeme bez nuklearnih ustupaka

Teheran ograničenim dogovorom sa SAD pokušava da obezbijedi novac, smanji unutrašnji pritisak i zadrži uticaj nad Hormuškim moreuzom, dok najspornija pitanja ostavlja za kasnije

Iran nastoji da sa Sjedinjenim Državama postigne ograničeni privremeni sporazum kako bi ublažio sve veći ekonomski pritisak i stabilizovao prilike u zemlji, istovremeno izbjegavajući značajne ustupke u vezi sa svojim nuklearnim programom, navode izvori agencije Rojters i analitičari.

Taj pristup odražava poznatu strategiju Islamske Republike: izdržati pritisak, izbjeći nepovratne kompromise i održavati pregovore u životu bez promjene ključnih stavova, rekla su tri iranska izvora bliska donosiocima odluka.

Međutim, najnoviji napori podstaknuti su i neposrednijim zabrinutostima. Zvaničnici vide ograničeni sporazum kao način da Iran kupi vrijeme, dođe do finansijskog rasterećenja i obuzda sve veće unutrašnje rizike usljed pogoršanja ekonomske situacije, a da pritom ne otvori najspornija pitanja, navodi Rojters.

Diplomatsko manevrisanje je uslijedilo nakon višenedjeljne eskalacije nakon što su američko-izraelski udari krajem februara prerasli u širi regionalni sukob. Iranski napadi širom Zaliva pojačali su strahovanja za bezbjednost Hormuškog moreuza, uskog grla kroz koje prolazi otprilike petina globalnih isporuka nafte i tečnog prirodnog gasa.

Tri mjeseca kasnije, uprkos krhkom prekidu vatre početkom aprila, sukob se pretvorio u pat-poziciju. Američka blokada iranskih luka i kontrola Teherana nad moreuzom održali su međusobni pritisak, povećavajući ekonomske troškove, dok je rizik od obnove borbi i dalje prisutan.

U takvim okolnostima, obje strane su smanjile očekivanja od sveobuhvatnog sporazuma. Umjesto toga, razmatraju ono što zvaničnici opisuju kao privremeni memorandum – zapravo prelazni sporazum – čiji je cilj da spriječi povratak otvorenom sukobu, dok se ključni sporovi oko iranskih nuklearnih aktivnosti ostavljaju za kasnije.

Za Teheran, kako piše Rojters, takav aranžman je prije svega način da se vojni i ekonomski pritisak pretvori u likvidnost, predah i deeskalaciju, bez ograničavanja osjetljivog nuklearnog rada.

Iran traži prekid neprijateljstava na svim frontovima, uključujući Liban, pristup milijardama dolara prihoda od nafte, izuzeća za izvoz sirove nafte, ukidanje američke blokade luka i zadržavanje uticaja nad moreuzom – dok se odluke o najspornijim pitanjima odlažu za kasnije.

Taj okvir bi bio usredsređen na privremeno ublažavanje mjera i postepeno omogućavanje prolaza kroz taj plovni put, dok bi neriješena ostala pitanja kapaciteta za obogaćivanje uranijuma i iranskih zaliha visokoobogaćenog uranijuma, uključujući materijal obogaćen do 60 odsto, navodi Rojters.

Aleks Vatanka, viši saradnik Instituta za Bliski istok u Vašingtonu, rekao je da računica Teherana manje zavisi od rizika na bojnom polju, a više od ekonomskog pritiska i neizvjesnosti.

"Iranski lideri shvataju da vrijeme nije nužno na njihovoj strani… njihova računica, čini se, jeste da je dijalog, čak i ograničen dijalog, bolji od ulaska u neograničen period ekonomskog iscrpljivanja i neizvjesnosti koji bi postepeno mogao oslabiti sposobnost Irana da upravlja situacijom u zemlji i projektuje uticaj u inostranstvu."

Mnogo toga zavisi od uspjeha pregovora. Predsjednik Donald Tramp je pod pritiskom da ponovo otvori Hormuški moreuz i obuzda cijene goriva u SAD, dok istovremeno odbija kritike tvrdolinijaša u svojoj Republikanskoj stranci zbog bilo kakvih ustupaka Teheranu, navodi Rojters.

Iransko rukovodstvo se takođe suočava sa unutrašnjim pritiscima. Godine sankcija, lošeg upravljanja ekonomijom i sukoba podstakle su inflaciju, slabljenje valute i oštar pad životnog standarda.

Iranski lideri shvataju da vrijeme nije nužno na njihovoj strani… njihova računica, čini se, jeste da je dijalog, čak i ograničen dijalog, bolji od ulaska u neograničen period ekonomskog iscrpljivanja i neizvjesnosti koji bi postepeno mogao oslabiti sposobnost Irana da upravlja situacijom u zemlji i projektuje uticaj u inostranstvu

Kratkoročni finansijski prilivi su zato ključni za interes Teherana da postigne preliminarni sporazum, rekli su izvori, jer bi mogli održati ekonomiju u funkciji, ublažiti neposredne pritiske i spriječiti ponovno izbijanje nemira.

Iranski vjerski establišment i Revolucionarna garda su u januaru ubili hiljade ljudi dok su gušili proteste širom zemlje, pokrenute ekonomskim nezadovoljstvom.

Hamidreza Azizi, gostujući saradnik njemačkog Instituta za međunarodne i bezbjednosne poslove (SWP) u Berlinu, rekao je da bi memorandum mogao odgovoriti i na sve veću zabrinutost zbog dugoročne otpornosti sistema.

"Okončanjem sukoba, smanjenjem ekonomskog pritiska, uklanjanjem američkog vojnog pritiska oko Irana i otvaranjem prostora za obnovu, memorandum o razumijevanju mogao bi pomoći da se spriječi postepeno slabljenje kapaciteta države i upravljanja", rekao je Azizi.

Rojters ističe da Hormuški moreuz ostaje ključan za uticaj Irana te da vjerski establišment na njega sve više gleda manje kao na pregovarački adut, a više kao na trajno strateško sredstvo.

Svaki aranžman kojim bi se obnovila plovidba, a taj uticaj sačuvao, ostavio bi Teheranu netaknutu kontrolu nad tim uskim grlom, rekli su izvori, omogućavajući da se tokovi ponovo uspostave dok stabilnost ostaje vezana za političke pregovore.

Jedan izvor je rekao da bi ograničeni sporazum u suštini obnovio predratne uslove, a da Iran ne bi bio primoran da popusti pred zahtjevima Vašingtona, dodajući: "Početkom rata, Tramp je Iranu poklonio kontrolu nad moreuzom."