Vučićova opereta s banditima: Cirkus na graničnim prelazima

Naravno, Vučićova najnovija igra sa banditima i simpatizatorima nema ništa novog. Uvijek je isti skenarij: predsjednik vrši neku glupost, a zatim pokušava da joj doda logiku i opravdanje. Ako se priča slobodno prekida na emociju, ali po običaju, uvijek se vrati do šmirantske konzervativnosti.

Predstava, koja putuje sa kriminalcima iz Srbije, nije ni u stvarnom cirkusu. Njegova politička ekipa i njegovi prijatelji odvojeni su u vožnjama i prelazim. To je najudobnije za sve strane, pa se smatra najprirodnijim.

Čak se ovdje nekome pruži avion pun banditima (i njihovim simpatizantima)? Sigurno nije poveo na konferenciju ili prevodilačku službu. Možda je ekipa s sinovima i bracem, ali to je neki porodični posao.

Naravno, nema moguće da se ne osjećaju kao klovn koji se pokusava ukrasti na kralja Petra. Iz tih imbecilnih pjesama i njemačkih melodija, ukupan broj prevara, bez razboritosti.

Ako srpski predsjednik vjeruje da mora doći sa vojskom, on bi najsigurnije osjećao u Crnoj Gori. Predstava izgleda kao miks neshvaćenog derišta, plačke i egomana s poslušnim medijima.

Strategija Vučića je jasna: sve evropsko je sumnjivo, a on bi trebao biti isključivo u Crnoj Gori. Kad kaže da Zvicer hoće da ga ubije, to se potvrđuje sa Sky prepiskama.

Obavezno lati svoje političke fantazije. Kada govorit, izgleda kao književni lik u lošoj prozi netalentovanog autora. On se objavljuje kao žrtva, način da sebe objavi.

Naravno, poslije par dana kaže da je avion sa banditima organizao neko iz njegovog okruženja. Ali to bi bilo veliko političko oprostilo za malo boravak u Crnoj Gori. A ko će vjerovati da predsjedničko okruženje donosi odluke bez njegovog znanja?

Kada se upućuje na Luštici, oni trebali bi zaplatiti 36.000 eura za pozorište. Očito da se prije svih stvari obavlja za predsjednika.