Jovovićevih šest mundijalskih priča

Najtrofejniji crnogorski radio je u šest od osam zemalja sa Bliskog istoka i sjevera Afrike koje će učestvovati na Mundijalu

Sjutra počinje 23. Svjetsko prvenstvo u fudbalu, a crnogorski trener Nebojša Jovović je arapski rekorder – radio je u šest od osam zemalja sa Bliskog istoka i sjevera Afrike koje će učestvovati na Mundijalu.

Na njegovoj listi su Saudijska Arabija (Hadžer), Egipat (Zamalek), Jordan (Fejseli), Irak (Šorta), Tunis (Sfaksijen) i Katar (Al Ahli).

Bilans su mu “pokvarili” Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt – zemlje koje nisu uspjele da se plasiraju na Svjetsko prvenstvo.

Svaki Mundijal je poseban, a za Jovovića, najtrofejnijeg crnogorskog trenera, ovaj je – posebniji.

“Specifično Svjetsko prvenstvo za mene, mnogo igrača sa kojima sam sarađivao na Bliskom istoku i u Africi, mnogo trenera protiv kojih su igrale moje ekipe će biti tu. Svaki Mundijal, takođe, donese nove trendove, praktično da smjernice u kojem pravcu će da se razvija fudbal", kaže Jovović za Meridiansport.

Zaista, u kojem pravcu ide fudbal? Jovović pravi poređenje:

“Kada se igralo prošlo Svjetsko prvenstvo u Kataru bio sam trener baš u toj zemlji, u Al Ahliju. Njihova fudbalska federacija je angažovala sve najbolje analitičare i dodijelila im da prate po jednu reprezentaciju. Na kraju Mundijala imali smo uvod u trendove. I svaki od nekoliko posljednjih svjetskih prvenstava osvojila je reprezentacija koja je tokom igre imala najmanju prosječnu distancu između odbrane i napada. Reprezentacija koja je umjela da se brani na 30 do 40 metara od svog gola, a isto tako da se brzo transformiše i napadne iz te zone. Jasno je da su za takvo nešto potrebni brzi igrači i brza igra. To je samo jedan od trendova koji će biti nastavljen i na ovom svjetskom prvenstvu”, objašnjava Jovović.

“Francuska je igrala dva posljednja finala svjetskih prvenstava, jedno je dobila, drugo izgubila, toliko je jaka da me ne bi iznenadilo da se i treći put nađe u finalu. Ima i iskusnog selektora, dugo je na klupi. Engleska, Holandija i Portugal su reprezentacije koje mogu daleko, Brazil sa Anćelotijem ubira posebne simpatije, a svjetski prvak Argentina ima nevjerovatan kult reprezentacije. Ja ću biti posebno emotivan kada budu igrale selekcije iz regiona, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, ali i selekcije iz Afrike i Bliskog istoka u kojima sam radio i sa kojima sam posebno vezan”.

Trenersku karijeru u Aziji Jovović je počeo 2011, kada je sjedio na klupi Hadžera iz Saudijske Arabije.

“To je reprezentacija koja dolazi na SP vjerovatno najviše samouvjerena od svih iz arapskog regiona – stalni je učesnik Mundijala, na prošlom je pobijedila svjetskog prvaka Argentinu, a ima ligu koja je među 10 najboljih na svijetu. Očekuju da prođu grupu i da idu u drugu fazu, ali im neće biti lako. Neograničen priliv stranaca uticao je na to da njihovi igrači nemaju toliki prostor da se iskažu u domaćoj ligi, vidjećemo da li će se to i u kojoj mjeri odraziti na reprezentaciju”.

Iz Saudijske Arabije Jovović se preselio u Jordan – na klupi Fejselija osvojio je trostruku krunu 2017. i proglašen je za trenera godine u zemlji koja prvi put učestvuje na Mundijalu.

“Debituju na Svjetskom prvenstvu i to je tamo ogroman, vanvremenski događaj. U pitanju je zemlja koja ima puno trenerskog talenta i koja je slala igrače u Evropu na ekstra-obuku. Musa Tameri iz Monpeljea je njihov Mesi, a mnogo mi je žao što zbog povrede ne igra Jazam Naimat, kojeg sam trenirao u Al Ahliju i koji im je napadač broj jedan. Oslabljeni su, ali će uraditi sve da se pokažu u najboljem mogućem svijetlu”.

Između dva mandata u Jordanu, Jovović je sjedio na klupi Zamaleka – egipatskog giganta, jednog od najvećih klubova u Africi.

“Prošlo je dosta vremena, skoro decenija, ali i dalje ima fudbalera koji su tada igrali u domaćoj ligi. Selektor Hosam Hasan je tada sjedio na klupi Al Masrija, rivala Zamaleka. U pitanju je zemlja zaluđena fudbalom, bukvalno se radi o religiji – i zamislite koliki je bio šok prije četiri godine kada se nisu plasirali na SP u Kataru. Još to sebi ne mogu da oproste i da prežale. Imaju spartansku disciplinu u igri i Salaha koji je inspirisan da se pokaže na svom vjerovatno posljednjem svjetskom prvenstvu”.

Jovović se potom preselio u Irak – sa Šortom je u sezoni 2018/19 osvojio titulu, proglašen je za trenera sezone.

“Ako su u Egiptu zaluđeni fudbalom, onda ne znam kako da opišem stanje koje vlada u Iraku… Zemlja koja se nakon 40 i više godina vratila na svjetsko prvenstvo, što za mene nije iznenađenje. Ogromnu energiju im donosi selektor, Australijanac Grejem Arnold, kojeg sam pratio prije četiri godine u Kataru kada je sjedio na klupi svoje Australije, uveo je u osminu finala i tu strašno namučio Argentinu. Mislim da Irak ima bolji tim nego što je imala Australija 2022. Remi sa Španijom u prijateljskom meču prije nekoliko dana nije slučajan”.

Arapska trenerska ruta vodila je Jovovića potom do Tunisa, gdje je 2019. sa Sfaksijenom osvojio nacionalni Kup.

“Tunis je redovan učesnik svjetskih prvenstava, nadaju se da će konačno proći grupu. Jako su disciplinovani i igraju tvrdo – nešto slično Italiji. Dobro poznajem i selektora koji ih je odveo na Mundijal i selektora koji će ih voditi na Mundijalu, Sabrija Lamušija. Nadu u uspjeh crpe iz kontinuiteta učešća na SP, ali i iz iskustva”.

Iz Tunisa, Jovović je 2019. otišao u Katar – pune četiri godine sjedio je na klupi Al Ahlija.

“Katar je sasvim drugačija priča. To je zemlja po površini i broju stanovnika slična Crnoj Gori, zemlja sa malim fondom fudbalera ali sa najboljom akademijom na svijetu. Nije slučajno što su dva puta zaredom osvojili šampionat Azije, ispred Japana, Koreje, Australije… Pred prošlo Svjetsko prvenstvo napravili su veliku grešku, sve reprezentativce su odveli u Španiju na polugodišnje pripreme, ti igrači nisu igrali domaću ligu. Ispali su iz takmičarskog ritma i na prvenstvu su izgledali veoma loše, uključujući i najboljeg igrača Afifa, velikog majstora koji je nedavno osvojio titulu sa Manćinijem u Al Sadu. Katar sada neće napraviti istu grešku i očekujem da sa Lopetegijem izgleda bolje nego na prošlom SP-u”, zaključuje Jovović, koji je radeći u arapskim zemljama već osvojio nevjerovatnih 11 trofeja, od čega šest u Kuvajtu.

Emirati, Kuvajt – zemlje u kojima je Jovović takođe radio, i dalje rade, nisu se plasirali na SP, ali možda za četiri godine ova lista bude još duža.