Ljudi ne bježe kad život vrijedi: Kako Crna Gora može spriječiti masovni odlazak radne snage nakon ulaska u EU

Crna Gora mora blagovremeno raditi na stvaranju uslova koji će građane motivisati da svoju budućnost grade u zemlji, poručuje Dragana Otašević (Centar za politike migracija i multikulturalizma)

Realno očekivati da 30 do 50 hiljada mladih u pet godina nakon ulaska u EU napusti državu, tvrdi ekspert za imigraciono pravo Bojan Bugarin

Da bi Crna Gora izbjegla masovni odliv radne snage nakon što uđe u Evropsku uniju (EU), potrebna je prije svega volja establišmenta da se temeljno posveti tom pitanju i kreira ozbiljne nacionalne strategije za borbu protiv “radničkog” egzodusa. Tranzicioni period poslije pristupanja, u kom građani neće moći bez dozvola da rade u EU, može predstavljati priliku da država ojača ekonomiju, unaprijedi standard i tako pruži građanima šansu na dostojanstven život u njihov zemlji.

Tako sagovornici “Informacije CG” odgovaraju na pitanje kako bi Crna Gora mogla da spriječi hrvatski scenario i masovni odlazak radne snage nakon ulaska u EU.

To pitanje otvara se u kontekstu predstojećeg zatvaranja pregovaračkog poglavlja koje tretira tu temu – Poglavlja 2 (sloboda kretanja radnika).

Po učlanjenju u Uniju, crnogorskim građanima bilo bi omogućeno da se u nekim državama članicama odmah, a u drugim nakon određenog broja godina (tranzicioni period), zaposle bez ikakvih dodatnih birokratskih prepreka, s jednakim pravima kao tamošnji radnici.

List je juče objavio da bi nakon što Crna Gora uđe u EU, njeni građani u pojedinim državama članicama na slobodan rad i jednak tretman kao tamošnji mogli da čekaju do devet godina, po modelu četiri plus dvije plus tri godine (4+2+3).

Izvor redakcije iz Ministarstva evropskih poslova kazao je da su članice imale različite stavove po tom pitanju, ali i da je “iskustvo Hrvatske pokazalo da moramo čuvati svoju radnu snagu i privredu”.

Upravo je slučaj susjedne zemlje otvorio pitanje kako bi ulazak Crne Gore u evropski klub mogao uticati na domaće tržište rada, a prije svega na odlazak kvalifikovanog kadra. Hrvatska je 2013. postala članica EU i od tad je ogroman broj mladih ljudi napustio tu državu, što je izazvalo demografsku krizu i potrebu za uvozom radne snage.

Kako se Crna Gora sprema da se po ulasku u Uniju ne suoči s problemom koji je imala Hrvatska? “Informacije CG” su pitale Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga koji je plan države da spriječi odlazak ljudi, posebno mladih, te da li postoji jasna strategija za takvo djelovanje. Iako je redakciji najavljeno da će odgovori biti dostavljeni, do zaključenja ovog broja lista nisu stigli.

Ekspert za imigraciono pravo Bojan Bugarin rekao je “Vijestima” da smatra da će većina članica EU prilično brzo otvoriti svoje tržište rada crnogorskim građanima, zato što je, prema njegovim riječima, na evropskom nivou sad mnogo veća potražnja za stranim radnicima, nego npr. 2013, kad je Hrvatska ušla u EU.

Naveo je da dolazak radne snage iz Crne Gore u države EU ne može ni u kom slučaju napraviti bilo kakav potres na tamošnjem tržištu rada, jer ne bi došao veliki broj ljudi.

Bugarin je kazao da je realno očekivati da najviše 30 do 50 hiljada mladih u periodu od pet godina nakon učlanjenja u EU napusti zemlju.

“Imajući u vidu veliki problem koji Crna Gore ima s radnom snagom, ja bih možda potajno i priželjkivao da taj tranzicioni period bude duži. Iako će mi zbog toga možda zamjeriti mnogi mladi, pametni ljudi koji jedva čekaju da napuste Crnu Goru i pođu u neku uređeniju državu”, ocijenio je Bugarin.

Pojasnio je da je Crna Gora nedostatak radne snage nekad nadoknađivala dolaskom ljudi iz susjednih država, a da je to sad teško, jer oni idu u zapadnu Evropu.

“Sad smo i mi priseljeni da sve više dovodimo ljude iz afričkih i aziljskih država”, napominje sagovornik.

No, Bugarin kaže da koliki god tranzicioni period bio, ne smatra da će Crna Gora biti u stanju da donese ozbiljnu strategiju planiranja radne snage, koja će jasno postaviti korake kako da se zadovolje potrebe za radnicima, koje crnogorska privreda ima. Razlog takvom stavu je, kaže on, vidljivi nedostatak političke volje po tom pitanju.

Ipak, ističe da, čak i kad bi politička volja postojala, a ozbiljan plan se napravio, opet bi bilo jako teško zadržati najškolovaniji kadar u traženim industrijama (poput doktora ili inženjera), jer Crna Gora jednostavno ne može da parira uslovima koje nude privrede najrazvijenih zemalja zapadne Evrope.

Gdje sagovornik vidi da bi država mogla da ima uspjeha, jeste u zadržavanju, kolokvijalno rečeno, manje obrazovanog kadra.

“Vi tu možete, u saradnji Vlade, poslodavaca, sindikata, odgovarajući mjerama doći do toga da se osmisle modeli zapošljavanja gdje bi, na primjer, Vlada mogla da subvencioniše poslodavce, učestvujući tako što će jednu trećinu plate ona isplaćivati iz budžeta, a dvije trećine bi pokrivao poslodavac. Dakle, kroz stvari gdje bi Vlada u saradnji s poslodavcima mogla da ponudi bolje ekonomske uslove mladom čovjeku, pa da oni ne napuste Crnu Goru”, konstatovao je Bugarin.

Naglašava da je učešće države prijeko potrebno, jer sami poslodavci to nikad neće uraditi zbog toga što se vode idejom profita.

“Ako on (poslodavac) treba da zaposli određeni broj radnika i ako će to njega skupo da košta, on će uvijek da pribjegne rješenju da dovede radnika iz Turske ili Indije, gdje će manje-više dobiti isti rezultat i s tim radnicima, a potrošiće mnogo manje novca”, poručio je on.

Izvršna direktorica Centra za politike migracija i multikulturalizma Dragana Otašević, rekla je “Vijestima” da tranzicioni sistem koji omogućava pojedinim članicama EU da privremeno ograniče pristup svom tržištu rada, može predstavljati priliku za Crnu Goru da stvori uslove za zadržavanje stanovništva i unaprijedi konkurentnost svoje ekonomije prije pune primjene slobode kretanja radnika.

“Iako se ove mjere formalno uvode radi zaštite tržišta rada postojećih država članica, one mogu imati i indirektan pozitivan efekat za Crnu Goru jer smanjuju mogućnost naglog odliva radne snage odmah nakon pristupanja EU. Time se državi ostavlja dodatni prostor da unaprijedi uslove života i rada svojih građana, kroz sprovođenje reformi, jačanje konkurentnosti privrede, unapređenje životnog standarda i kreiranje politika zadržavanja i povratka stanovništva”, ocijenila je ona.

Otašević kaže da taj mehanizam, iako ne sprečava građane da odlaze u inostranstvo po drugim osnovama, može usporiti intenzitet migracija u prvim godinama nakon pristupanja EU, te da ga zato treba posmatrati kao razvojnu šansu, a ne samo kao tehnički dio pristupnih pregovora.

“Da li će period od četiri, šest ili devet godina biti dovoljan – zavisiće prvenstveno od sposobnosti države da u tom vremenu unaprijedi životni standard građana, poveća zarade, otvori nova i kvalitetna radna mjesta i stvori ambijent u kom će njeni građani vidjeti svoju budućnost. Ukoliko se to postigne, Crna Gora može značajno smanjiti rizik od masovnog odliva stanovništva nakon punog otvaranja evropskog tržišta rada”, navela je sagovornica.

Upitana kako Crna Gora može da izbjegne hrvatski scenario jer je nakon ulaska susjedne države u evropski klub, prema procjenama tamošnjih institucija, najmanje 400.000 ljudi napustilo zemlju, Otašević je odgovorila da Podgorica zbog takvih primjera mora blagovremeno raditi na stvaranju uslova koji će građane motivisati da svoju budućnost grade u Crnoj Gori.

“Iskustvo Hrvatske pokazalo je da je nakon njenog ulaska u Uniju došlo do značajnog povećanja odliva stanovništva, posebno mladih i kvalifikovanih radnika, jer su im se otvorile nove mogućnosti na razvijenijim evropskim tržištima rada. Ključni odgovor na taj izazov nije ograničavanje slobode kretanja, već jačanje ekonomije, povećanje životnog standarda, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i stvaranje jasnih mogućnosti za profesionalni razvoj mladih ljudi, ali i povratak naših državljana i njihovih potomaka iz inostranstva”, istakla je ona.

Naglasila je da je posebno važno unaprijediti stambenu politiku za mlade, povezati obrazovni sistem s potrebama tržišta rada, pružiti snažniju podršku razvoju preduzetništva i inovacijama, te obezbijediti da napredovanje u društvu bude zasnovano na znanju, radu i rezultatima.

Stoga, prema njenim riječima, najbolji odgovor na potencijalni hrvatski scenario nije u ograničavanju prava koja donosi članstvo u EU, već u kreaciji i sprovođenju politika i programa koje će Crnu Goru učiniti mjestom u kom će građani željeti da ostanu, a oni koji odu da steknu iskustvo u inostranstvu, imati razlog da se vrate.

Na pitanje kako bi trebalo da izgleda plan za zadržavanje crnogorskih građana u državi, Dragana Otašević je odgovorila da bi trebalo da se kreira sveobuhvatna politika zadržavanja stanovništva, a potom i poseban nacionalni program usmjeren na smanjenje njegovog odliva, posebno mladih i visokoobrazovanih.

“Takva politika ne bi smjela biti odgovornost samo jednog resora, već rezultat koordinisanog rada više institucija i društvenih aktera”, navela je ona.

Istakla je da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti povezivanju s dijasporom i kreiranju programa koji bi podsticali povratak stručnjaka i mladih ljudi koji su iskustvo stekli u inostranstvu.

“Ono što ohrabruje jeste činjenica da je tema povratka dijaspore već utkana u Zakon o saradnji Crne Gore s dijasporom – iseljenicima, odnosno da već postoji u normativnom i strateškom okviru države. Sad je potrebno kreirati konkretnu politiku i nacionalni program povratka”, konstatovala je sagovornica.

Otašević je kazala da je važno istaći da EU ne uzrokuje odlazak ljudi, nego ga omogućava, a da ključ ostanka ili povratka zavisi od toga koliko je Crna Gora ekonomski i društveno funkcionalna.

Da bi se napravila dobra nacionalna strategija za zadržavanje radne snage, a posebno mladih, Bojan Bugarin kaže da je potrebno napraviti dobar tim na nivou izvršne vlasti, koji će u saradnji sa Privrednom komorom, Unijom poslodavaca, sindikatima, predstavnicima opština i određenih industrija biti u mogućnosti da kontrolišu te procese.

"Postoji dosta primjera, ne morate da izmišljate toplu vodu. Slovenija je posljednjih godina osmislila dosta dobrih programa kako da nadoknade gubitak radne snage, da zadrže mlade Slovence. Ako postoji politička volja i spremnost, da se neko ovim ozbiljno bavi. Pitanje je da li su ljudi iz političkog establišmenta, pa onda i iz institucionalnog spremni da se ovim pitanjem ozbiljno bave", rekao je Bugarin.