Ključ od Telekoma u rukama sudije? Nazire li se epilog najveće korupcionaške afere

Krivični postupak formalno nije ni počeo nakon što je nedavno odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva, pojašnjava bivši član Tužilačkog savjeta Stevo Muk

Pravnik Veselin Radulović ocjenjuje da institucije pravosuđa izbjegavaju jasan stav, ostavljajući prostor politici umjesto pravu

Da li će najveća korupcionaška afera “Telekom” dobiti pravosudni epilog biće poznato nakon što sudija za istragu Višeg suda u Podgorici odluči da li će otvoriti krivični postupak odnosno kasnije i potvrditi optužbe Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa države, koji je kao supsidijarni tužilac preuzeo krivično gonjenje i tražio pokretanje istrage u ovom predmetu.

Zbog te procesne situacije, kako saznaju “Informacije CG”, predmet se ne nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu, koje bi eventualno moglo da se pridruži – odnosno preuzme krivično gonjenje tek ukoliko se eventualno potvrdi optužnica Zaštitnika, koji zastupa državu kao oštećenu stranu.

Da krivični postupak formalno nije ni počeo, potvrdio je za “Informacije CG” i predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa i bivši član Tužilačkog savjeta Stevo Muk, koji je pojasnio i da je to potvrdio i Vrhovni sud, nakon što je nedavno odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva.

“To je važno naglasiti zbog trenutne procesne situacije: nakon što je Specijalno državno tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu, krivično gonjenje je preuzeo Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. Zaštitnik sada, u ime države kao oštećene strane, nastupa kao supsidijarni tužilac”, naveo je on.

Muk je ukazao da je zbog toga posebno važno razlikovati dvije stvari: Zaštitnik jeste preuzeo gonjenje nakon odluke tužilaštva da odbaci krivičnu prijavu, ali predmet još nije u fazi krivičnog postupka, jer optužba nije potvrđena.

“Kada je riječ o mogućnosti da državno tužilaštvo ponovo preuzme gonjenje, Zakonik o krivičnom postupku predviđa da državni tužilac u postupku po optužbi supsidijarnog tužioca ima pravo uvida u spise predmeta i može, do završetka glavnog pretresa, preuzeti krivično gonjenje i zastupanje optužbe”, naveo je on.

Preduslov za to, kako je pojasnio Muk, jeste da optužnica bude potvrđena, odnosno da time formalno započne krivični postupak, što se do sada nije desilo.

“Upravo tu nastaje procesni paradoks na koji je ukazao Vrhovni sud. Tužilaštvo je odbacivanjem krivične prijave prestalo da bude nosilac krivičnog gonjenja u ovom predmetu, a tu ulogu je preuzeo Zaštitnik. Istovremeno, Državno tužilaštvo se protivilo sprovođenju dokaznih radnji koje je predložio Zaštitnik, iako bi upravo te radnje mogle dovesti do podnošenja i eventualnog potvrđivanja optužnice, dakle, do faze u kojoj bi Državno tužilaštvo ponovo moglo da preuzme gonjenje. Drugim riječima, tužilaštvo se procesno usprotivilo radnjama koje bi mogle dovesti predmet u fazu u kojoj bi ono ponovo steklo mogućnost da preuzme krivično gonjenje”, pojasnio je bivši član Tužilačkog savjeta.

Specijalno državno tužilaštvo prošle godine utvrdilo da je u predmetu “Telekom” nastupila relativna zastara i odbacilo krivičnu prijavu MANS-a, a potom je u oktobru prošle godine Vlada zadužila Zaštitinika imovinsko-pravnih interesa da preuzme krivično gonjenje.

Zaštitnik je tražio saslušanje šest osoba, bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović, kao i nekadašnjih predstavnika kompanije, HLT fonda, preduzeća “Monte Adria” i Mađar telekoma – Olega Obradovića, Veselina Barovića, Damjana Hostu i Tomaša Marvaia kao i ekonomsko vještačenje vrijednosti “Telekoma” 2005. godine kada je pod sumnjivim okolnosti državna telekomunikaciona kompanija prešla u ruke “Mađar Telekoma”.

Zastaru u aferi “Telekom” do sada su konstatovali na tri institucionalna stepenika u pravosudnom sistemu – SDT-u, sudija za istragu Višeg suda, kao i VDT Milorad Marković, koji je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Da je predmet još pravno “živ”, zasada smatra vanraspravno vijeće Višeg suda u Podgorici, koje je 12. maja ove godine, donijelo rješenje da slučaj nije apsolutno zastario i da se to odnosi, kako piše u odluci koju potpisuje sudija Zoran Radović, na dio koji tretira krivično djelo primanje mita.

Vrhovni sud, kada je kao nedozvoljen odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti VDT-a, rješenjem nije odlučivao o pitanju zastarjelosti krivičnog gonjenja.

Advokat Veselin Radulović tvrdi da se ponašanje Vrhovnog državnog tužilaštva nakon odluke Vrhovnog suda kojom je odbijen zahtjev za zaštitu zakonitosti u predmetu “Telekom”, može posmatrati kroz istu prizmu kroz koju se može kritikovati i odluka vijeća najveće sudske instance – prizmu institucionalne uzdržanosti, koja se pretvara u izbjegavanje preuzimanja odgovornosti za donošenje jasnih odluka.

Radulović smatra da upućivanje javnosti od strane VDT-a Milorada Markovića na Specijalno državno tužilaštvo, kao adresu za odgovor šta će biti sa sudbinom “Telekoma”, može ostaviti utisak institucionalnog distanciranja od pitanja koje je od nesumnjivog javnog interesa.

“Javnost ne očekuje odgovor o unutrašnjoj organizaciji tužilaštva, već odgovor da li Državno tužilaštvo ostaje pri ranijem stavu da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja”, bio je jasan Radulović.

On je naglasio da je tužilaštvo jedini državni organ ovlašćen da po službenoj dužnosti odlučuje da li postoje uslovi za krivično gonjenje i da li će, kada za to postoje zakonski uslovi, preuzeti gonjenje od supsidijarnog tužioca, Zaštitinika imovinsko-pravnih interesa države.

Radulović smatra da se stvara paradoksalna situacija – Vrhovni sud je odbio da zauzme autoritativan stav o zastarjelosti pozivajući se na procesne razloge, dok VDT izbjegava da javnosti saopšti jasan stav o daljoj sudbini predmeta pozivajući se na nadležnost SDT-a.

“Rezultat je da dvije ključne institucije pravosudnog sistema ostavljaju otvoreno pitanje koje traje više od dvadeset godina”, navodi on.

Za Radulovića, kao i za crnogorku javnost, afera “Telekom” je odavno prevazišla okvire krivičnog predmeta, a kako je naveo, ona je postala svojevrsni test sposobnosti crnogorskog pravosuđa da postupa nezavisno, dosljedno i bez obzira na političke posljedice svojih odluka.

“Zbog toga najveći problem danas nije samo pitanje da li je nastupila zastarjelost ili da li će tužilaštvo preuzeti gonjenje. Veći problem je utisak da ključne pravosudne institucije i dalje pokazuju oprez koji prevazilazi granice profesionalne razboritosti i integriteta i prelazi u izbjegavanje donošenja odluka u predmetima koji imaju političku dimenziju”, naveo je advokat.

Upravo zato ova afera i nakon više od dvije decenije, smatra Raduović, ostaje simbol jednog mnogo šireg problema.

“To je problem nedovoljne spremnosti pravosudnih institucija da bez obzira na političke pritiske, očekivanja ili posljedice, zauzmu jasan stav zasnovan isključivo na zakonu i činjenicama. Kada se i sudovi i tužilaštvo uzdržavaju od donošenja takvih odluka, prostor koji bi trebalo da pripada pravu neizbježno preuzima politika. A tamo gdje politika godinama određuje tempo i sadržaj rasprave o jednom krivičnom predmetu, teško je govoriti o punoj vladavini prava. Nažalost, nastavlja se praksa koje pokazuje da je pravosuđe u kandžama politike i da nije spremno da donosi odluke i stavove po zakonu, bez strepnje šta će bilo koja politička partija ili funkcioner misliti o njima”, zaključio je on.

Američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) saopštila je prije 14 godina da ima dokaze da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Makedoniji tokom privatizacije telekomunikacionih kompanija.

Početkom 2012. godine Komisija za hartije od vrijednosti SAD objavila je da je Dojče Telekom, navodno, preko svoje podružnice crnogorskim zvaničnicima u postupku privatizacije isplatio mito.

U tužbi američke Komisije ukazivano je da su podmićivanje omogućila dva člana uprave crnogorskog Telekoma i advokatica, sestra jednog od visokih funkcionera. U pitanju su četiri lažna konsultantska ugovora, preko četiri of-šor firme, koje su agažovane, navodno, od Mađar Telekoma za konsalting, ali su u stvari poslužile da bi se isplatilo mito kako bi mađarski investitor došao do željenog procenta vlasništva.

Mađar Telekom i njegovi čelnici nagodili su se sa američkim vlastima i platili oko 95 miliona dolara, a SEC je 2014. odustao od dokazivanja korupcije u Crnoj Gori zbog “racionalizacije” postupka, dok su Milo i Ana Đukanović negirali umiješanost, a Oleg Obradović i Miodrag Ivanović u Crnoj Gori oslobođeni optužbi.

Advokat Veselin Radulović pojašnjava da je Vrhovni sud u obrazloženju otvorio mogućnost da se zavisno od rezultata dokaznih radnji, stvore pretpostavke za ponovno preuzimanje gonjenja od strane državnog tužilaštva, čime je donekle izašao iz okvira svoje nadležnosti, posebno jer je zahtjev tužilaštva odbacio kao nedozvoljen.

“Tako je Vrhovni sud pitanje buduće uloge tužilaštva postavio kao centralno pitanje cijelog predmeta i istovremeno sebe smjestio u zonu komfora u kojoj se nada da neće biti predmet kritika političara. U takvim okolnostima, izostanak jasnog stava tužilaštva dodatno produbljuje pravnu neizvjesnost”, smatra on.

Radulović podsjeća i na važnu činjenicu, koju dio javnosti često zanemaruje, sud ne može narediti tužilaštvu da pokrene ili preuzme krivično gonjenje.

“To bi bilo protivno ustavnom položaju i samostalnosti državnog tužilaštva. Sud može ocjenjivati zakonitost pojedinih odluka, može dozvoliti ili odbiti određene procesne radnje, ali odluka o gonjenju ostaje isključivo u nadležnosti tužilaštva”, naveo je advokat.

Takvo stanje, kako je naglasio, teško može doprinositi povjerenju građana u pravosuđe.

“Naprotiv, ostavlja utisak institucija koje se kreću u zoni institucionalnog komfora, vodeći računa da ne preuzmu odgovornost za odluke koje bi neminovno izazvale političke reakcije. Pri tome nije ni presudno kakva bi odluka bila, da li bi značila nastavak gonjenja ili konačno utvrđenje da za gonjenje više nema zakonskih uslova. Ono što javnost očekuje jeste da nadležne institucije donesu odluku i iza nje stanu sa jasnim pravnim obrazloženjem”, zaključio je Radulović.