Paravan za propuste i lične interese: v.d. direktora Klinike za ortopediju tvrdi da kolege konstruišu aferu

Bulatović poručuje da su mu pacijenti na prvom mjestu i da ne treba trošiti vrijeme na prepucavanja. Pojašnjava da je na kraju 2019. godine u njegovom mandatu na listi čekanja bilo 80 pacijenata, a sada ih je preko 800

Vršilac dužnosti direktora Klinike za ortopediju i traumatologiju KCCG Nikola Bulatović tvrdi da njegove kolege konstruišu aferu koja služi kao paravan da se sakriju i opravdaju nagomilani problemi i lični interesi.

U intervjuu “Vijestima”, Bulatović ističe da je na listi čekanja na kraju 2019. godine bilo 80 pacijenata, dok danas više od 800 čeka operaciju i poručuje da su za unapređenje na klinici potrebni stabilnost, red, rad i timski pristup – sve ono čega, smatra, nema u dužem periodu.

Komentarišući optužbe ljekara koji odbijaju da rade s njim, Bulatović je, pored ostalog, rekao da su pacijenti na prvom mjestu i da vrijeme ne treba trošiti uzaludno na prepucavanja.

“…Nijesam se prihvatio da budem rukovodilac Klinike za ortopediju i traumatologiju funkcije radi, niti zato što profesionalno nijesam ostvaren. Naprotiv. Ovaj posao je za mene veliko opterećenje i odricanje. Ali valjda je ljekarska profesija, i po Hipokratu i po Eskulapu, predodređena za odricanja”, ocijenio je Bulatović u jedinom i, kako poručuje, posljednjem oglašavanju na ovu temu.

Devet od dvanaest ljekara odbija da im Bulatović bude rukovodilac. Ortopedi su nedavno odbili i da rade dopunski u KCCG, nakon čega im je uprava povukla saglasnosti za dopunski rad u drugim zdravstvenim ustanovama.

Šta su, prema Vašem mišljenju, razlozi zbog kojih devet ljekara ne želi da Vi rukovodite Klinikom za ortopediju i traumatologiju KCCG?

Kad uzmem u obzir činjenicu da sam s kolegama s klinike godinama dijelio dobar dio svog profesionalnog i ličnog života, ne mogu kazati da nijesam iznenađen njihovom reakcijom. Podvlačim da smatram da je sasvim legitimno da kolege iskažu svoj stav da nijesu saglasni sa odlukom direktora Radovića da me imenuje za rukovodioca Klinike za ortopediju i traumatologiju. Ipak, način na koji su krenuli da iskazuju svoje nezadovoljstvo zbog te odluke smatram neprimjerenim i nepotrebnim, jer se otvoreno nanosi šteta ugledu klinike i KCCG, koji se gradi 50 godina, ali i omalovažavajući je za ljekarsku struku. Ne smatram da sam bilo čim zaslužio svakodnevno provlačenje mog imena, koje gradim časno i pošteno obavljajući svoju profesiju, po medijima u negativnom kontekstu. S druge strane, smatram da razlozi za ovakvo postupanje, koji se iznose, nijesu suštinski – naprotiv, već su isključivo motivisani njihovim ličnim interesima. Ali, nije na meni kao pojedincu da to i dokazujem, to je obaveza menadžmenta KCCG i samog Ministarstva zdravlja.

Koje su Vaše reference i glavni kriterijumi koji Vas preporučuju za rukovodeću poziciju?

U svakom ozbiljnom sistemu ovo predstavlja pitanje svih pitanja. Napominjem da su odluku o referencama cijenili članovi uprave KCCG, zato ovo pitanje treba postaviti i njima. Crnogorskoj javnosti dugujem da kažem sljedeće – četvrt vijeka sam ljekar na ovoj klinici, specijalista sam sa zvanjem primarijusa, doktor nauka i predavač na fakultetu, i operater sa više stotina operacija. Sem toga član sam dva upravljačka odbora Evropskog ortopedskog udruženja. Takođe, građani Crne Gore znaju da sam ja već u jednom dužem periodu rukovodio ovom klinikom, i da konkretni rezultati pokazuju kako je funkcionisao rad na klinici u tom periodu. Mnogo je toga urađeno što bih s ponosom istakao u kadrovskom, tehničkom i organizacionom smislu u tom periodu, ali nije prilika, niti je ambijent za takva isticanja, i to nikada nisam istacao, a ne bih ni sada, da me kolege nijesu dovele u ovu situaciju, jer je za mene briga o pacijentu mnogo važnija. Kazaću jedino da je na kraju 2019. godine na čekanju bilo oko 80 pacijenata za operaciju, dok danas na operaciju čeka preko 800 pacijenata. Ako govorimo o uvedenim hiruškim tehnikama, iste su najvećim dijelom iz perioda dok sam rukovodio klinikom, nove, u međuvremenu, nijesu zaživljele, ili su sporadične i zasnovane na radu gostujućih ljekara, dok je broj upućivanja izvan Crne Gore u ogromnom porastu što dodatno opterećuje zdravstveni budžet.

Kako komentarišete teške optužbe ljekara da ste u prethodnom mandatu mobingovali kolege, zloupotrebljavali položaj prema specijalizantima, ograničavali im samostalnost u donošenju odluka i mogućnost usavršavanja, zaključavali ih tokom sastanaka…? Da li je to tačno?

Kako je Uprava KCCG već obavijestila javnost da ni u jednom formatu ili mehanizmu za zaštitu zaposlenih ili pacijenata, ne postoji niti jedno slovo o onome što kolege ljekari danas ističu kao svoj ključni argument zašto ja ne treba da budem rukovodilac, niti je ikada o tome bilo govora, te je potpuno deplasirano govoriti o navodnom mobingu i svim onim pratećim insinuacijama, koje su se navodno događale prije deceniju. Kolege koje javno ističu da sam vršio mobing nad njima, od kojih su pojedini bili moji najbliži saradnici, pozivam i ohrabrujem da podnesu tužbe za mobing i time dokažu svoj integritet. Podvlačim da niko nije diskriminisan po bilo kojem osnovu, niko nije doveden u neravnopravan položaj u odnosu na druge. To je i pravilo kojim se rukovodim u svom radu. Kao što sam uvodno i rekao – uvijek sam za diskusiju i debatu, koje prati kvalitet, a nikako za prikazivanje iskrivljene slike. Pitam se da li nekome smeta red i u okviru reda – rad, jer to je sve što pacijentima treba, a ono što je potreba pacijenata, meni kao i svakom drugom rukovodiocu, je profesionalna obaveza i ideja vodilja. Finalno, pitam se i zašto bi neko čekao deceniju da saopšti da ga je dr Bulatović mobingovao? U odluci o mojoj smjeni 2020. godine, pisalo je, samo u jednoj rečenici, da je potrebna promjena direktora klinike u cilju unapređenja procesa rada. Ja sam tada to prihvatio sasvim spokojno, miran pred sobom i pred pacijentima, kao neko ko se zaista umorio nakon pet godina rukovođenja. Tu odluku sam prihvatio bez grama sujete i vjerovao da će se mojom smjenom na klinici zaista dodatno unaprijediti proces rada i nadao se da će ova brojka od 80 pacijenata na čekanju biti makar prepolovljena usljed najavljene nove kadrovske energije, te da će klinika nastaviti da se razvija kao moderna i stručna. Danas, sa ove vremenske distance, vidim šta smo dobili – stotine i stotine pacijenata na listi čekanja, indukovano poremećeni odnosi, otimanje oko privilegija, odsustvo značajnih donacija i neodržavanje sredstava za rad. Želim da, na prvom mjestu zbog pacijenata, popravljamo ove stvari, a ne da vrijeme uzaludno trošimo na prepucavanja.

Da li ste i s kim od devet ljekara imali profesionalne ili lične konflikte i zbog čega?

Nijesam u konfliktu s bilo kim od kolega. Naravno da postoje razlike koje se tiču viđenja stručnih i humanih aspekata ljekarskog posla. Pravo na drugačije mišljenje, simpatije ili animoziteti ne smiju biti osnov za netrpeljivost i mržnju, diskriminaciju ili bilo kakav drugi vid ličnog i profesionalnog blaćenja. Profesionalnu saradnju i komunikaciju smatram obavezom i podvlačim da sam kao rukovodilac nastojao da održim prijatnu atmosferu u kojoj je svaki član kolektiva bio ravnopravan, a nikako diskriminisan.

Kako ocjenjujete trenutno stanje na Klinici za ortopediju, u kojoj postoji ogromna lista čekanja na elektivne procedure? Gdje vidite glavne probleme i kako planirate da organizujete kliniku kao direktor?

Moje i mišljenje jednog dijela zaposlenih na klinici i u KCCG je da stanje u dužem periodu nije produktivno, nije podsticajno odnosno, potpuno objektivno gledano, nije dobro. Mnogo je nagomilanih problema na svim nivoima i u svim segmentima zdravstvenih procedura. To zna i Uprava KCCG. Hitno je potrebna Strategija razvoja klinike, koja mora biti usklađena sa realnim mogućnostima, jer brojke predstavljaju važan pokazatelj kvaliteta i kvantiteta rada. Na ovome se nije ozbiljno radilo i ovo predstavlja važan momenat za dalji razvoj klinike.

Koje ključne mjere i aktivnosti treba preduzeti kako bi se unaprijedilo funkcionisanje Klinike?

Da bi se unaprijedilo stanje na klinici potrebni su stabilnost, red, rad, solidarnost i timski pristup. Mi to nemamo u dužem periodu, jer neko ne želi rješenje i odgovara mu ovakva situacija. Na sve to danas imamo i iskonstruisanu aferu, koja će poslužiti kao paravan u opravdanju nagomilanih problema ili partikularni interes. Neću dozvoliti da se na brutalan način vrši degradacija mene kao ljekara, i kao čovjeka, vjerujem da u tom smislu zaštitu ličnog i profesionalnog integriteta treba da potražim u institucijama sistema.

Unaprijediti rad na klinici ne može nijedan direktor bez podrške svih zaposlenih, bez vizije i bez pomoći Uprave KCCG i samog ministarstva. Ipak, jedan od najznačajnijih parametara u praćenju efikasnosti rada ustanove predstavljaju liste čekanja za operativne intervencije, koje nikada do sada, od formiranja ustanove, dakle, za pola vijeka nijesu bile ovako duge. Ako se ima u vidu kolika je lista čekanja bila dok sam ranije bio direktor klinike, a kolika je sada, jasno je zašto pokušavaju da u meni nađu krivca. Pacijenti su nesporno stavljeni u nezavidan položaj, i to nikome ne služi na ponos, zato rješavanje tog pitanja predstavlja jedan od ključnih prioriteta u daljem radu klinike. Najvažniji treba da bude interes pacijenta, i tom interesu se ne smije podrediti ni jedan lični interes. Smatram da je neophodno da se smanji lista čekanja i da pacijenti treba da dobiju ono što očekuju i što kao građani Crne Gore zaslužuju.

Ako istrajavate u tome da vodite kliniku, iako se većina Vaših kolega tome protivi, da li će pacijenti trpjeti zbog narušenih međuljudskih odnosa?

Ne istrajavam ja da rukovodim klinikom nego, kao ozbiljan i odgovoran čovjek, pokušavam da odradim zadatak koji mi je povjeren, već moje uvažene kolege istrajavaju da ne poštuju odluku Uprave KCCG. Nemam ambiciju da rukovodim u uslovima atmosfere linča, u uslovima gdje se ne prepoznaju problemi i potrebe pacijenta, kojim se Uprava KCCG rukovodila, kada je donijela odluku za promjenu organizacije posla i rukovođenja. Zar neko stvarno misli da je meni do rukovođenja nakon što sam svoj prethodni mandat odradio sa dosta uspjeha ili da sam ovo prihvatio radi privilegije da budem nešto što sam već bio!? Direktor klinike treba da bude prvi među jednakima, zapravo to je neko u ovom stanju stvari ko je najodgovorniji i najopterećeniji ljekar.

Klinici su potrebne neke organizacione procedure koje su dale rezultat u prethodnom vremenu i potrebna joj je eliminacija nekih procedura za koje je vrijeme pokazalo da su loše. Na kraju, i ne manje važno nijesam se prihvatio da budem rukovodilac Klinike za ortopediju i traumatologiju funkcije radi, niti zato što profesionalno nijesam ostvaren. Naprotiv. Ovaj posao je za mene veliko opterećenje i odricanje. Ali valjda je ljekarska profesija, i po Hipokratu i po Eskulapu, predodređena za odricanja. Prihvatio sam se ovog teškog zadatka, samo i isključivo zbog pacijenata i zato što ne mogu mirno da posmatram ovih 800 ljudi, koji u tegobama, bolovima i nestrpljenju, iščekuju operaciju.

Prihvatio sam da budem dio rješenja, ali ne i dio problema, u čijem kreiranju nijesam učestvovao. Smatram da je glavni problem bojazan da će se ostati bez dobijenih privilegija i pozicija, te intolerancija na zahtjev za većom odgovornošću prema radnom mjestu i pacijentu i smanjenju liste čekanja. Sad je dalje postupanje na višim i najvišim nivoima, jer se ovdje radi o životima i zdravlju ljudi.