Zašto (nam) je potreban Evropski savez?

Dobra politika je dobra samo ako je dobra svima. Pravedna politika je pravedna ako pravdu osjećaju svi. Državotvorna politka je ona koja čini državu svih a ne povlašćenih

Stranka evropskog progresa nije stvorena sa ambicijom da sama mijenja Crnu Goru. SEP je stvoren da bude integrativni faktor svih snaga koje žele napredak našeg društva. Ne deklarativni – nego stvarni. Od prvog dana imamo svijest da Crna Gora predstavlja podijeljeno društvo i da napredak mora ići preko mosta koji spaja obale naših isključivosti. Posvađana, animozitetima preplavljena i zainaćena Crna Gora ne treba njenim građanima. Pogotovu onim mlađih generacija koje sada biraju svoj životni put. Pa koja je uloga SEP-a i ES-a u tome? Podijelio bih je u dvije zone. Političku i ekonomsku.

– Evropski savez je dijelom sačinjen i od stranaka koje su bile u vlasti. U vlasti koja je imala odličnu spoljnu politiku. Na plodovima te politike Crna Gora je danas pred vratima EU i jača svoju međunarodnu poziciju i prepoznatljivost. Problem su bile brojne greške u unutrašnjoj politici. DPS nije htio stvarnu nego fingiranu demokratiju. Neku vrstu emirata. Vlast u koncentričnim krugovima i rukama nekoliko pojedinaca sa svojim okruženjem. Taj koncept je srećom, poražen. Sada treba priznati greške koje su rađene i od toga se počinje. Radeći se griješi, ali se greške moraju priznati i otklanjati kada se u priliku dođe. Mora se jasno govoriti istina. I dati ozbiljno obećanje, da nakaradne prakse prethodne vlasti, koje je proširila i vulgarizovala sadašnja vlast, moraju biti stopirane. (Partiokratija, a ne obećana meritokratija, lažne diplome su potisnule prave, odsustvo ozbiljnih kompetencija i iskustva rukovodilaca državnih organa i preduzeća, populizam umjesto reformi.)

– Moramo vratiti etiku kao vrijednost u politici. Političari uopšte, a oni koji obavljaju visoke državne funkcije pogotovu ne mogu da ignorišu institucijalnu odgovornost. Ne može ministar policije da ostane na funkciji, a da nam se dešavaju tragični bezbjedonosni debakli na Cetinju. Nije on, lično, učinio da se to desi. Ali odgovornost institucija kojima upravlja je bila da to prevenira. A nije. I zato je odgovoran. Ali nije kriv. Krivicu utvrđuje sud. Osjećaj društvene odgovornosti je vrijednost ozbiljne politike.

– Evropski savez mora uvesti Evropsku uniju u Crnu Goru! Naš ulazak u EU se čini izvjesnim. Taj put je postavljen davno, dobrom državotvornom politikom DPS-a, i sada smo na njegovom finalu. Da su se sudionici sadašnje vlasti tada pitali naš evropski put bi bio na vrijeme spriječen. Bili bi u “Balkanijadi” koju gledamo oko nas. Kada se to konačno desi, misija Evropskog saveza mora biti da se uvedu standardi razvijene Evrope kod nas sa punom sviješću da ekonomski standard, dolazi posljednji. Dakle, mora jačati nezavisnost pravosuđa, rasti kvalitet obrazovanja, udaljiti uplitanje crkve u državne poslove, zaustaviti i nemati kompromisa sa revizionizmom antifašističke borbe. Moramo jačati suverenost CG kroz jačanje suverenosti građanina kao nosioca svake vlasti. Ljudima moramo dati jasna obećanja a ne iluzije da će zemlja biti bolja. Pravda jača. Institucije nezavisne. Mediji podržani bez traženja kontrausluga. Medijski prostor očišćen od uvezenog TV primitivizma i šovinizma. Moramo suzbiti socijalni populizam. Povlađivanje neradu radi partijskih knjižica. Oni koji to od politike traže – imaće koga da glasaju. Od nas će dobiti ozbiljnost umjesto improvizacije. Odgovornost i poštenje umjesto podsmijeha i prevare.

– Za sveti cilj moramo postaviti jačanje sopstvene proizvodnje. Uvozni deficit u kome Crna Gora proizvodi samo 10% svog konzuma hrane je stvar od prvorazrednog međugeneracijskog značaja. Dakle, svjesni smo da ga ne možemo riješiti ni brzo ni samo jedna generacija. Moramo stvarati uslove, stvari će se popravljati iz dana u dan, sistematski, sa uočljivim uspjehom. Ovo je naročito važno u poljoprivredi. Naš turistički proizvod je značajno osakaćen plasmanom tuđih proizvoda kroz naše turističke lance. Ovo mora stati.

– Mora se obrazovanje prilagoditi tržištu rada. Moramo proizvoditi kadrove koji nam fale a ne one kojih već imamo. I sa tim početi od srednjih škola. Uvesti srednjoškolske stipendije za đake zanatskih smjerova koji Crnoj Gori nedostaju. Obavezati ih da ovdje rade neko vrijeme nakon završetka školovanja. Zanati nam izumiru a bez njih privrede nema. Moramo pokušati da ove stvari interno riješimo. Imamo raznih tehničara na pretek. Zanatlija ni za lijek. Ponudimo im više. Sami će doći.

– Podrška preduzetnicima mora imati prioritet. Svjedoci smo da se naši preduzetnici na svakom mjestu osporavaju, vrijeđaju, njihovim radom i doprinosom se bagateliše. Popravimo uslove preduzetnicima. Otvorimo velike industrijske zone. Opremimo ih. I dajmo za male pare na 99 godišnji zakup državno zemljište za izgradnju proizvodnih pogona. Učinimo zemlju investiciono privlačnom. Trebaju nam fabrike. Ozbiljnija logistika. Strane investicije van turizma.

– Sjever Crne Gore se mora postaviti u fokus interesovanja buduće vlade. Decenijama zapostavljen sada mora dobiti značaj koji mu pripada. Moramo na sjeveru investirati. Usmjeriti državne investicje prema sjeveru a privatne investicije povlasticama privući tamo. Sjever ima resurse, ali nema ljude. Trebaju mu investitori koji će biti pravi a ne fingirani, ozbiljni a ne rijaliti, dugotrajni a ne ad hock. Zadnji su dani da pokušamo sačuvati ljude koji nam na sjeveru trebaju. To može samo boljim životom. Moramo se potruditi da stvorimo uslove da se stvarni napredak na sjeveru desi.

Ovo mogu biti samo polazišta koja su osnov za dalji rad i razradu. Neće nam EU pomoći više nego što mi sami sebi možemo pomoći. Treba da ovo shvatimo na vrijeme.

Emancipatorska politika Evropskog saveza koju SEP svojim radom, znanjem i kadrovima treba da ojača, mora imati u svojoj osnovi napredak svih građana Crne Gore, koliko god se sa njima (politički) slagali ili ne. Dobra politika je dobra samo ako je dobra svima. Pravedna politika je pravedna ako pravdu osjećaju svi. Državotvorna politka je ona koja čini državu svih a ne povlašćenih. Ova saznanja moramo imati na umu i svakodnevno ih dijeliti sa građanima.

Autor je član rukovodstva Stranke evropskog progresa