Srbija: Kad država i podzemlje posluju zajedno

Novi talas mafijaških obračuna u Srbiji ponovo je otvorio pitanje veza između vladajuće SNS i organizovanog kriminala. Istovremeno, kriza povjerenja sve više zahvata ne samo opozicione birače, već i dio pristalica Vučića

Slučaj ubistva u restoranu „27“ na Senjaku za dvije sedmice dobio je nekoliko velikih obrta. Od početne teze po kojoj je načelnik Policijske uprave u Beogradu Veselin Milić pomogao u skrivanju dokaza do toga da se on uopšte nije našao na licu mjesta kada je Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju.

Ali za mnoge građane Srbije najvažnije pitanje ostalo je nepromijenjeno – šta je načelnik najveće policijske uprave u zemlji uopšte radio s dvojicom istaknutih pripadnika kriminalnog miljea.

Za Stevana Dojčinovića, glavnog urednika istraživačkog portala KRIK, u ovom slučaju nema ništa spektakularno.

„Činjenica da imamo policijskog načelnika koji je povezan s kriminalom i učestvuje u kriminalnim djelima je potpuno poznata stvar koja je već dokazana više puta“, kaže Dojčinović za DW.

On tvrdi da je srpska država, odnosno Srpska napredna stranka (SNS) koja drži sve poluge moći, direktno isprepletena s organizovanim kriminalom.

„Ali država nema jednog stabilnog partnera, već u zavisnosti od okolnosti gleda s kim da sarađuje iz kriminalnog miljea. Do 2021. država je jako blisko sarađivala s podgrupama Kavačkog klana, a onda su se stvari preokrenule – oni su postali državni neprijatelji, a država je krenula da sarađuje sa suprotstavljenom grupom“, kaže Dojčinović.

Prema njegovim riječima, upravo ta promjenljiva savezništva doprinijela su krvavim obračunima u srpskom podzemlju. Tokom protekle decenije u mafijaškim likvidacijama ubijeno je više od stotinu ljudi, često usred bijela dana i na javnim mjestima.

Zato, kaže, ni posljednje ubistvo nije bilo neuobičajeno.

„Taj slučaj je postao veliki zato što je SNS-u odgovaralo da bude veliki. Jer unutar SNS-a različite struje sarađuju s različitim kriminalnim grupama koje su sada u ratu“, objašnjava Dojčinović.

Tokom proteklih deset godina navodi o vezama političkog vrha Srbije i organizovanog kriminala potkrijepljivani su sudskim postupcima, iskazima svjedoka, dešifrovanim komunikacijama s aplikacija „Skaj“ i višegodišnjim radom istraživačkih novinara.

Prema riječima novinara Branka Čečena, taj odnos između vladajuće SNS i kriminalnog podzemlja datira još od početka vladavine Aleksandra Vučića.

„To vidimo prije svega u tome što ljudi koji počinju naglo da dobijaju poslove od države potiču direktno iz kriminalnog miljea, kao što su Zvonko Veselinović i Milan Radoičić“, kaže Čečen.

Jedan od najupečatljivijih primjera proizašao je iz istrage protiv Veljka Belivuka, navodnog vođe jedne od najozloglašenijih organizovanih kriminalnih grupa u Srbiji.

Prema izvještavanju KRIK-a sa suđenja, Belivuk je tužiocima rekao da je odlučio „da ispriča sve“ o odnosu svoje grupe s predsjednikom Vučićem, tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova Aleksandrom Vulinom, Vučićevim bratom i drugim funkcionerima koji su od njih tražili usluge, „a sada se prave da ih ne poznaju“.

Dojčinović ukazuje i na WhatsApp poruke pronađene u Belivukovom telefonu nakon hapšenja 2016. godine, za koje tvrdi da otkrivaju lanac komandovanja.

„Belivuk je pitao za odobrenja jednog jako bitnog i uticajnog člana Žandarmerije, Nenada Vučkovića Vučka, a on je odgovarao Dijani Hrkalović, koja je bila druga osoba policije, koja je onda odgovarala svojim šefovima, ministru i predsjedniku, očigledno“, kaže Dojčinović.

Još jedan dokaz pojavio se 2023. godine, kada je KRIK objavio audio-snimak na kojem se čuje kako Vučković vodi sastanak kriminalne grupe, razgovara o kriminalnim poslovima i hvali se da njegova mreža „drži cijelu policiju u svojim rukama“.

Kako ističu i Dojčinović i Čečen, odnos države i organizovanog kriminala nije samo pitanje korupcije, već aranžman od kojeg obje strane imaju korist: država pruža zaštitu, a kriminalne grupe zauzvrat obavljaju određene poslove.

Tokom protesta koji su posljednje dvije godine zahvatili Srbiju, istraživački novinari identifikovali su pripadnike kriminalnih grupa među muškarcima koji su bili bazirani u takozvanom Ćacilendu i koji su napadali demonstrante.

Lica iz organizovanog kriminala godinama se povezuju i s navijačkim grupama koje kontrolišu tribine i navijačke organizacije, čime se obezbjeđuje da se na stadionima što rjeđe čuju skandiranja protiv Vučića.

„Ne štiti država neki narkokartel samo da bi taj kartel poslao par desetina ljudi da napadaju demonstrante. Ključna stvar je novac. Pojedinci koji vode državu isto dobijaju dio prihoda. To je glavna motivacija“, dodaje Dojčinović.

Najjasnija ilustracija tog odnosa jeste „Jovanjica“, jedna od najvećih plantaža marihuane u Evropi, otkrivena 2019. godine nedaleko od Beograda.

Njen vlasnik Predrag Koluvija godinama je gradio imidž uspješnog preduzetnika, dobijao državna priznanja i održavao bliske veze s pripadnicima policije i bezbjednosnih službi.

„Država je sama uključena u distribuciju droge“, kaže Dojčinović. „Mi ne pričamo više o korupciji u smislu da kriminal potkupljuje državne činovnike. Mi pričamo o tome da država ulazi u zajednički biznis s kriminalom.“

Uprkos godinama istraga i sve većem broju dokaza, nijedan od najvećih slučajeva organizovanog kriminala u Srbiji nije doveo do političke odgovornosti.

Prema Dojčinoviću, tužilaštvo koristi dešifrovanu komunikaciju s aplikacije „Skaj“ za procesuiranje kriminalaca, ali izbjegava tragove koji vode ka politički osjetljivim osobama.

„Tužilaštvo faktički koristi ‘Skaj’ komunikaciju da goni kriminalce, ali ne želi da dira političare“, kaže Dojčinović.

Vlast sve optužbe odbacuje i tvrdi da vodi odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala.

„Kada mora, režim uhapsi nekoga, ali onda razvodni slučaj, zato što ne smije da pusti niz vodu svog saradnika koji bi mogao da progovori“, dodaje Čečen.

Ali prostor za manevrisanje se sužava. Dok se protesti nastavljaju širom Srbije, pritisak na predsjednika Aleksandra Vučića raste.

Branko Čečen smatra da pitanje saradnje s kriminalom počinje da nagriza podršku i među biračima koji nijesu dio opozicije.

„To su ljudi koji jesu za njega, ali nijesu u njegovom klanu, nego im prosto Vučić odgovara da je na vlasti“, objašnjava Čečen.

Zbog toga, smatra on, Vučić je suočen s neizvjesnom političkom situacijom i pažljivo bira trenutak za izbore.

„Aleksandar Vučić ne izlazi na izbore za koje nije apsolutno siguran da će pobijediti“, kaže Čečen. „Tako da je za njega ovo vrlo teška situacija.“