Putinova prijetnja eskalacijom

Ako Ukrajina nastavi da remeti rusku kontrolu nad Krimom, pogađa ciljeve u srcu Rusije i dodatno pojačava pritisak na ekonomiju, Putin će se osjećati sve više satjeranim u ćošak. Iskušenje da iz te situacije pokuša da izađe napadom koji bi iz korijena promijenio tok sukoba, postaće sve snažnije

Rusija se trenutno suočava s pritiscima na više frontova istovremeno, pa je predsjednik Vladimir Putin u najtežem položaju tokom četvrt vijeka svoje vladavine. Iako on i dalje čvrsto drži kontrolu nad Kremljom, porastao je rizik da će pokušati da izađe iz nastale situacije putem eskalacije sukoba sa zapadom.

Prvi Putinov problem jeste gubitak inicijative u ratu protiv Ukrajine. Osvajanje teritorije odvija se izuzetno sporo, uz ogromne ljudske žrtve (oko 450.000 poginulih, gotovo osam puta više nego što je američkih vojnika stradalo u Vijetnamskom ratu) i veliku ekonomsku cijenu. Četiri godine i četiri mjeseca od početka rata, ruske snage kontrolišu oko 20 odsto teritorije Ukrajine – praktično isto koliko i prije tri godine. U međuvremenu, Ukrajina nastavlja da pokazuje odlučnost da pobijedi, demonstrira otpornost na ruske raketne i bespilotne napade, kao i izuzetnu sposobnost za inovacije u razvoju naoružanja i ratne taktike. Ti uspjesi ohrabrili su je da pređe u ofanzivu.

Posebno je značajno to što je Ukrajina uspjela da rat prenese na teritoriju Krimskog poluostrva, koje je Rusija okupirala prije dvanaest godina. Krim predstavlja izuzetno važno poprište, kako iz strateških, tako i iz simboličkih razloga. Upravo tamo je Rusija 2014. započela rat protiv Ukrajine.

Putin tu teritoriju smatra krunskim draguljem svoje "Novorusije" i ulaže velika sredstva u njen razvoj kako bi Krim čvrsto povezao s kontinentalnim dijelom zemlje i pretvorio ga u privlačno mjesto za život i odmor ruskih građana. Krim je istovremeno od ključnog strateškog značaja za očuvanje pristupa Ukrajine Crnom moru, njenom ekonomskom "putu života".

Posljednjih sedmica Ukrajina je počela da lansira čitava jata dronova za napade na vojne i energetske objekte, kao i na željezničke stanice na Krimu. Gađa ruske kamione koji prema Krimu idu preko okupiranog istoka Ukrajine ili preko skupocjenog Kerčkog mosta, koji je Putin izgradio nakon nezakonite aneksije poluostrva. Istovremeno napada i ruske teretne trajekte koji morem snabdijevaju region. Zbog toga se stanovnici Krima suočavaju s nestašicom robe (posebno benzina na pumpama), a česti su i prekidi u snabdijevanju električnom energijom.

Ipak, najveći izvor frustracije za Putina postali su uspjesi Ukrajine u izvođenju udara duboko na teritoriji same Rusije. Već je dovoljno ponižavajuće izgledala činjenica da je zbog straha od ukrajinskih napada Rusija ove godine bila primorana da odustane od uobičajenog prikazivanja svog vojnog arsenala na Paradi pobjede na Crvenom trgu…

Još veće poniženje za Rusiju predstavljala je upotreba ukrajinskih raketa i dronova za napade na energetske i druge objekte u Moskvi i Sankt Peterburgu, kao i na ciljeve udaljene stotinama kilometara od linije fronta. Ukrajina je razbila iluziju mnogih Rusa da rat nikada neće stići do njihovog kućnog praga.

Uspjeh ukrajinskih operacija postao je toliko očigledan da je Putin 28. juna bio prinuđen da ih prizna u programu državne ruske televizije. Izjavio je da su nedavni napadi, koje je nazvao "terorističkim upadima na našu teritoriju", izazvali nestašice zbog kojih je vlada bila primorana da privremeno poveća uvoz goriva dok traju popravke. Time je javno pokazao da je svjestan problema s kojima se suočavaju ruski građani. Te teškoće dodatno pogoršavaju i prekidi u radu interneta, do kojih dolazi zbog nastojanja Kremlja da stanovništvo usmjeri ka internet sajtovima pod državnom kontrolom.

Problemi su prisutni i u ruskoj ekonomiji, koja je danas gotovo u potpunosti podređena ratnim potrebama. Centralna banka upozorava da bi privredni rast u 2026. mogao da uspori na svega 0,5%.

Putin, međutim, i dalje vjeruje da Rusija može da pobijedi u ovom iscrpljujućem ratu. (…) On takođe računa na to da će predsjednik SAD Donald Tramp nastaviti aktivno da ometa snabdijevanje ukrajinske vojske i podriva jedinstvo NATO-a, kao i da će poslije izbora naredne godine u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji i u nizu ključnih njemačkih saveznih pokrajina oslabiti i evropska podrška Ukrajini.

Ali, sudeći po rezultatima koje je Rusija postigla na ratištu tokom proteklih godina, svako novo teritorijalno osvajanje i dalje će se odvijati veoma sporo i uz visoku ljudsku i ekonomsku cijenu. Broj poginulih i ranjenih u ruskim redovima već premašuje broj novih regruta. U međuvremenu, čini se da je Tramp izgubio interesovanje za pružanje pomoći Rusiji, naročito nakon uspješnih ukrajinskih udara koji su promijenili tok rata.

Istovremeno, evropske zemlje ozbiljnije pristupaju dugoročnim ulaganjima u sopstvenu odbranu. Iako Evropu očekuju važni izbori, do njih ima još dosta vremena, a pobjede populističkih snaga, koje bi mogle da oslabe podršku Ukrajini, nisu izvjesne.

Uprkos neuspjesima i poniženjima, nema ni najmanjih naznaka da se Putin suočava s ozbiljnim problemima u zemlji. Pojedini ruski mediji nagovještavaju rastuće nezadovoljstvo građana ratom, ali za sada ne postoji nikakva realna alternativa Putinovom vođstvu, dok on i dalje ne pokazuje interesovanje za mirovne pregovore.

Zbog toga su evropske zemlje i susjedi Rusije sve zabrinutiji zbog mogućih poteza koje bi Putin mogao da povuče ako zaista bude satjeran u ćošak. Gotovo je izvjesno da će Rusija nastaviti da proširuje razmjere raketnih udara na ukrajinske gradove, poput velikog napada 2. jula, kada je u Kijevu, u napadu dronovima i raketama, poginulo najmanje 27 ljudi. Takođe se mogu očekivati nove vojne provokacije protiv članica NATO-a, posebno uz upotrebu dronova, protiv kojih Evropa još nije razvila efikasnu odbranu. Prošlogodišnja podmetanja požara na nekretninama povezanim s britanskim premijerom Kirom Starmerom, kao i junski incident u kojem je ruski ratni brod ispalio hice upozorenja prema britanskoj jahti u Lamanšu, nagovještavaju šta bi moglo da se očekuje.

Ako Ukrajina nastavi da destabilizuje situaciju na Krimu, pogađa sve veći broj ciljeva unutar Rusije, remeti kretanje ruskih snaga na frontu i pojačava pritisak na oslabljenu rusku ekonomiju, onda bi izolovani, ostarjeli i sve frustriraniji Putin mogao zaključiti da mu je potreban potez koji bi iz korijena promijenio tok događaja.

Upotreba taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini, direktan frontalni napad na bivše sovjetske republike Letoniju i Estoniju (danas članice NATO-a), ili veliki sajber napadi na evropske ili američke ciljeve – za sada su malo vjerovatni. Ipak, agresivne provokacije protiv država članica NATO-a, čak i ako ne budu predstavljale otvoreni čin rata, mogle bi da proizvedu ozbiljne bezbjednosne, ekonomske i političke posljedice. A ako Putin zaključi da je u opasnosti njegov politički ili čak fizički opstanak, njegova spremnost na preuzimanje velikih rizika mogla bi naglo da poraste.

Autor je osnivač i predsjednik Eurasia Group i GZERO Media; član je Savjetodavnog tijela UN za vještačku inteligenciju

Copyright: Project Syndicate, 2026. (prevod: N. R.)