Zabrane, reciprociteti i druge farse: Kako su novinari postali m(on)eta za potkusurivanje Beograda i Podgorice

Platforma crnogorskih Informacije CG, sa kojom sarađujem i na kojoj se emituje autorska TV emisija Načisto, preživjela je brojne udare Đukanovićevog režima, zloćudne kampanje, sudske procese, uskraćivanje frekvencija, finansijsko gušenje, ucjene, prebijanje, prisluškivanje, praćenje. Iako moram priznati da Đukanovic, i pored nabrojanog, nije demonstrirao ovakvu opsesivnost u obračunu sa profesionalnim novinarstvom i zdravim razumom kao njegov srpski kolega i dojučerašnji bliski saradnik gospodin Vučić

Kažu da je najgora stvar koja može zadesiti novinara – da i sam postane vijest. U slučaju zabrane ulaska u Srbiju, koju mi je Vučićev režim izrekao kao najavljenu kontramjeru odluci crnogorskih vlasti da, zbog kontinuiranog širenja govora mržnje, spusti državnu rampu uredniku Informera Draganu J. Vučićeviću, to je samo djelimično tačno.

Prvo, taj sistem pokazuje zabrinjavajuće znake tromosti, budući da mi je odluka da sam nepoželjan nezvanično saopštena na izlasku iz zemlje, tako da mi na kraju nijesu ni uručili rješenje. Zatim, ovakav neobrazložen potez metama tih zlonamjernih akcija donosi više poena i marketinga, nego što bi im obezbijedili i najposvećeniji PR timovi. Stoga im negdje dugujem i zahvalnost.

Diktatorski sistemi u ocvalim fazama sve karte bacaju na homogenizaciju sopstvenih redova, pokušavajući da svoje mračne prakse i naume gebelsovski pripišu zacrtanim neprijateljima

U Crnoj Gori, znamo iz iskustva sa Milom Đukanovićem, razgoropađeni i odlazeći režimi srljaju iz jedne u drugu grešku. Gdje su napravili pogrešne procjene jednom će imati kada na miru da se preispitaju, a siguran sam da će biti poneko i da ih podsjeti i pripita ili ispita. Diktatorski sistemi u ocvalim fazama sve karte bacaju na homogenizaciju sopstvenih redova, pokušavajući da svoje mračne prakse i naume gebelsovski pripišu zacrtanim neprijateljima.

Bojim se da je u Srbiji profesionalno i kritičko novinarstvo odavno nedostupno širem auditorijumu, da su nacionalne frekvencije podijeljene bezličnoj medijskoj posluzi, a javni servis i regulatorna tijela svedena na marionetske karikature, sa namjerom da se kroz laž, zamjenu teza i stigmatizaciju neistomišljenika utišaju oni koji sve glasnije postavljaju pitanja i razobličavaju bestijalne kampanje koje dugoročno uništavaju naša društva.

Govorim iz iskustva. Platforma crnogorskih Informacije CG, sa kojom sarađujem i na kojoj se emituje autorska TV emisija Načisto, preživjela je brojne udare Đukanovićevog režima, zloćudne kampanje, sudske procese, uskraćivanje frekvencija, finansijsko gušenje, ucjene, prebijanje, prisluškivanje, praćenje. Iako moram priznati da Đukanovic, i pored nabrojanog, nije demonstrirao ovakvu opsesivnost u obračunu sa profesionalnim novinarstvom i zdravim razumom kao njegov srpski kolega i dojučerašnji bliski saradnik gospodin Vučić.

To i jeste jedan od razloga što su kritički mediji, poput Informacije CG, i tokom ere Đukanovićevog DPS-a, kao i danas, imali najveću gledanost i povjerenje, čak i među njegovim pristalicama koje su znale da će na kraju ipak sa tih adresa saznati kada je vrijeme za napuštanje broda koji tone.

Mnogi od njih su 2020. preplivali na klimavu lađu kojom su nakon Đukanovićeve smjene, prije šest godina, upravljala čak tri premijera, a sad je, presudno zahvaljujući briselskoj navigaciji i želji za proširenjem, ka Evropi vodi Milojko Spajić, koga je zvanični Beograd u dosluhu sa Đukanovićem i drugim saradnicima pokušao isključiti iz izborne trke, mašući njegovim prećutanim srpskim pasošem.

Mediji koji su odigrali presudnu ulogu u obaranju Đukanovićevih bahatih i kriminalizovanih centara moći nijesu, kako je očekivano, napravili dil sa tridesetoavgustovskim oslobodiocima, već su sa istom žestinom nastavili da obrađuju nove vlastodršce koji su usvojili pa i unaprijedili tehnike svojih alavih prethodnika, koji su državu i vlast doživljavali kao alatke za lično bogaćenje. Zato danas premijer Spajić, lansiran iz našeg studija, po uzoru na Đukanovića radije bira da bojkotuje Informacije CG i moju autorsku emisiju, u amaterskom pokušaju da umanji uticaj, gledanost i nesporno povjerenje koje se decenijama sticalo kritičkim odnosom prema svim nosiocima moći.

Odluka Vučićevog režima da svog, što bi rekao moj kolega i pisac Balša Brković, vrtnog patuljka iz zloglasnog Informera, kroz recipročne zabrane, pretvori u novinara i uglednog građanina teško da može proći i u njegovoj stranci

Da se vratimo na početak – odluka Vučićevog režima da svog, što bi rekao moj kolega i pisac Balša Brković, vrtnog patuljka iz zloglasnog Informera, kroz recipročne zabrane, pretvori u novinara i uglednog građanina teško da može proći i u njegovoj stranci. Većinska crnogorska javnost je tu skarednost i medijske bordžije predvođene Vladimirom Bebom Popovićem već jednom ispratila kući, u vrijeme kad su Đukanovic i Vučić dijelili teritorije i razmjenjivali medijske bičeve za disciplinovanje civilnih aktivista i političkih neprijatelja.

Štampano izdanje Informera je zabranjeno prije deset godina zbog nezapamćene mizogine kampanje protiv čelnice MANS i najupornije Đukanovićeve kritičarke Vanje Ćalović, a čašu je prelila skandalozna naslovna stranica Šiptarska svinjarija za koju ni tada pokoreno crnogorsko društvo nije imalo želudac.

Informer se vratio u novim, još zlokobnijim i srpskoj javnosti dobro poznatim oblicima. Ponovo je zabranjen nedavno zbog kontinuiranog govora mržnje i šovinističkih TV pirova u kojima je vlasnik tog tabloida Crnogorce nazivao stokom, neoustašama, ološem, u providnom nastojanju da svog šefa još jednom predstavi žrtvom nakon skandala u Tivtu, gdje je u pratnji državne delegacije iz Beograda, na aerodrom sletio tetovirani navijački tim sa političkim pamfletima, radio-stanicama i podebelim dosijeima.

Crnogorski bezbjednosni sistem je odgovorio deportacijom ekipe koja je upućena u Crnu Goru u trenutku kada je na njenoj teritoriji boravilo na desetine evropskih delegacija i najuticajniji evropski zvaničnici koji nijesu krili da se radi o nezvaničnom prijemu zemlje u EU.

Pretpostavljam da se srpskoj vlasti nije svidjelo što su se profesionalni mediji u Crnoj Gori bavili raskrinkavanjem tabloidnih spinova koji su pratili tu priču. Da joj ne odgovara ni što u emisijama potenciramo izručenje šefa OKG Svetozara Marovića, pravosnažno osuđenog u Podgorici, dok Beograd tvrdi da jedino Podgorica izvozi kriminalce u Srbiju.

Možda premijera Crne Gore i njegovu svitu opameti topli zec koga već prolazi u srpskim režimskim medijima, skupa sa koalicionim partnerom Andrijem Mandićem, koji je odnedavno takođe svrstan u red izdajnika srpstva, zbog iskusne odluke da je možda vrijeme da se izmakne iz Vučićevih stega

Siguran sam da režimu u Beogradu ne odgovara ni to što Vučićeve političke kompanjone u Crnoj Gori često pripitamo zašto se nakon pada Đukanovića zalažu za jači uticaj režima koji je makar jednako odnarođen i kriminalizovan kao i onaj koji smo skupa svrgavali u Crnoj Gori.

Zašto ćute kada demonstrante u Srbiji gaze i prebijaju na ulici, zašto ne progovaraju kada prepoznaju farsične sudske procese kojima su i sami bili izloženi u Podgorici, kao u slučaju famoznog državnog udara, kada su se Đukanovićevi specijalni tužioci pozivali baš na srpskog predsjednika Vučića, koji je inicijalno podržao njihovu konstrukciju.

Zvaničnom Beogradu zasigurno smeta i što se u mojoj emisiji otvoreno problematizuje revizionistička misija njihovih političkih i crkvenih vazala, veličanje osuđenih ratnih zločinaca, uništavanje antifašističkog nasleđa.

A vjerujem da im posebno bode oči i uši kada crnogorska javnost čuje da njihove političke ispostave u Crnoj Gori, recimo, guraju rezoluciju o nespornom genocidu u Jasenovcu, a da taj tekst već treći put ne usvaja srpski parlament, jer je njihov politički mentor koji izbjegava riječ genocid procijenio da bi to bilo loše po državu i za odnose sa Hrvatima, koji sada udaraju rampe Crnoj Gori.

Zvaničnom Beogradu koji optužuje Crnu Goru za izdaju Kosova vjerovatno ne prija ni kada se njihovim izaslanicima postavi pitanje šta kažu na stav uglednih srpskih pravnika da je tamošnja vlast priznala Prištinu – de facto i de iure.

Zvaničnom Beogradu zasigurno smeta i što se u mojoj emisiji otvoreno problematizuje revizionistička misija njihovih političkih i crkvenih vazala, veličanje osuđenih ratnih zločinaca, uništavanje antifašističkog nasleđa

Tu se kriju korijeni namjere da se tabloidne i huškačke kampanje kroz navodni reciprocitet izjednače sa legitimnim i suštinskim novinarskim pitanjima. Platforma Informacije CG je najuticajnija, kao i njeni autori. Mnoge su nacionalne frekvencije u Crnoj Gori već pale pod uticaj sumnjivog kapitala i vlasnika bliskih Vučićevom režimu, zahvaljujući kukavičluku ovdašnjih vlastodržaca i naivnoj logici da bi im i finalni obračun sa Vijestima donio korist. Možda premijera i njegovu svitu opameti topli zec koga već prolazi u srpskim režimskim medijima, skupa sa koalicionim partnerom Andrijom Mandićem, koji je odnedavno takođe svrstan u red izdajnika srpstva, zbog iskusne odluke da je možda vrijeme da se izmakne iz Vučićevih stega.

Kukavičluk zvanične Podgorice ogleda se i u činjenici da se zabrana ulaska izriče medijskoj posluzi i izvođačima radova dok premijer i predsjednik države očijukaju sa naručiocima kampanja, a država ne nalazi sistemski način da se zaštiti od takvih uticaja. Posljedice takvog odnosa mogli bi još uvjerljivije osjetiti na svojoj koži, budući da se bliže izbori i u jednoj i u drugoj zemlji.

Autor je novinar i autor emisije "Načisto" na Televiziji Informacije CG