U Gazi je i upaljač postao luksuz

Raseljene porodice ih dijele od šatora do šatora kako bi mogle da kuvaju, peku hljeb i održavaju vatru

U prostranim šatorskim naseljima na jugu Gaze, jednokratni upaljač za cigarete postao je neočekivani luksuz, podjednako važan za svakodnevno preživljavanje kao hrana, voda i gorivo.

Za Nisrin Abu Sadu, raseljenu majku četvoro djece, loženje vatre za kuvanje je svakodnevna borba na teritoriji gdje je gas i dalje teško dostupan, pa porodice pale karton, plastiku i ostatke drveta kako bi pripremile obroke, piše Rojters.

"Nema gasa, a vatru ložimo 24 sata dnevno, što znači da je upaljač u šatoru zaista neophodan", kazala je za Rojters.

Prije rata tri upaljača su koštala jedan šekel, odnosno oko 0,29 eura. Sada jedan upaljač košta 100 šekela, oko 28,63 eura, što Abu Sada, koja ima 38 godina, ne može sebi priuštiti.

Sjedjela je pored improvizovanog mjesta za kuvanje ispred svog šatora u Kan Junisu.

Gotovo tri godine od početka rata u Gazi, nestašice osnovnih potrepština pretvorile su predmete za svakodnevnu upotrebu u dragocjenosti. Upaljače dijele desetine porodica, prenoseći ih od šatora do šatora, sve dok se ne pokvare usljed stalne upotrebe.

"Kada hoću da naložim vatru, čekam da je neko drugi zapali ili odem do mjesta gdje već gori, zapalim komad kartona i njime prenesem vatru do svog šatora", kazala je Abu Sada.

Nestašica je otvorila prostor za neuobičajen posao Hasanu Abu Latifi, raseljenom ocu troje djece, koji u malom kiosku popravlja polomljene plastične upaljače.

"Popravka upaljača zapravo nije zanimanje, ali su nas patnja, potreba ljudi za njima i naša potreba za poslom natjerale da od toga napravimo posao", kazao je tridesetpetogodišnji Abu Latifa, koji je prije rata radio kao poljoprivredni inženjer.

Okružen kutijama punim oštećenih upaljača i sačuvanih rezervnih djelova, Abu Latifa je kazao da su visoke cijene primorale porodice da popravljaju upaljače umjesto da kupuju nove.

Rat je razorio ekonomiju Gaze. Agencije Ujedinjenih nacija navode da nezaposlenost u Gazi premašuje 80 odsto, dok se stopa siromaštva približila 100 odsto, nakon što je sukob ugasio gotovo svu ekonomsku aktivnost i uništio infrastrukturu širom enklave.

Prekid vatre, postignut u oktobru uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, zaustavio je velike sukobe, ali nije doveo do prestanka izraelskih napada. Izrael tvrdi da je gađao pripadnike Hamasa i drugih militantnih grupa u Gazi za koje navodi da predstavljaju neposrednu prijetnju.

Hamas za izostanak napretka u postizanju sveobuhvatnog sporazuma o okončanju sukoba krivi izraelske napade i ograničenja na granicama.

Podaci o količini pomoći koja ulazi u Gazu i dalje su predmet spora. Kancelarija za medije vlade u Gazi, kojom upravlja Hamas, tvrdi da su isporuke daleko ispod potreba stanovništva, dok COGAT, tijelo izraelske vojske zaduženo za humanitarna pitanja na palestinskim teritorijama, navodi da su isporuke hrane od početka primirja premašile količine koje su, prema procjeni Svjetskog programa za hranu, potrebne stanovništvu.

Za Iftihar al-Kafarnu, raseljenu majku šestoro djece koja zarađuje pekući hljeb u tradicionalnoj peći, taj mali predmet postao je presudan za posao od kojeg živi.

"Ako ima upaljača, ima i posla. Ako ga nema, posao staje i mogu da provedem tri ili četiri sata bez rada", kazala je.