Komisija Ljekarske komore: Vakcinacija nije samo lični izbor, protivljenje ljekara je etički sporno i opasno

Komisija za etička pitanja podsjetila da pravo pojedinca mora biti usklađeno sa zaštitom zdravlja drugih, posebno djece i osoba koje ne mogu biti vakcinisane iz medicinskih razloga

Komisija navodi da zdravstveni radnici imaju posebnu odgovornost da javnosti pružaju tačne i naučno utemeljene informacije

Komisija za etička pitanja i deontologiju Ljekarske komore Crne Gore ocijenila je da javno zagovaranje odbijanja vakcinacije od strane ljekara predstavlja profesionalno i etički sporno postupanje koje može narušiti povjerenje građana u medicinsku profesiju i ugroziti javno zdravlje.

U saopštenju povodom aktuelne javne rasprave o obaveznoj imunizaciji djece, iz te komisije podsjećaju da vakcinacija nije samo pitanje zdravstvene politike, već i pitanje profesionalne etike, zaštite ljudskih prava i odgovornosti prema najranjivijim članovima društva.

"Povjerenje građana u medicinu predstavlja jedno od najvažnijih javnih dobara koje je ljekarska profesija dužna da štiti", navodi se u saopštenju koje potpisuje predsjednica Komisije Tea Dakić.

Iz Komisije ukazuju da je vakcinacija jedna od najznačajnijih i najuspješnijih javnozdravstvenih intervencija u istoriji medicine, navodeći procjene Svjetske zdravstvene organizacije prema kojima imunizacija godišnje sprječava između 3,5 i pet miliona smrtnih slučajeva.

"Analiza SZO i časopisa The Lancet iz 2024.godine pokazala je da su programi imunizacije u posljednjih pedeset godina spasili najmanje 154 miliona ljudskih života, što predstavlja 6 života svakog minuta u svakoj od prethodnih 50 godina", stoji u saopštenju.

Kako se navodi, savremena bioetika ne posmatra vakcinaciju isključivo kao pitanje individualne autonomije, već i kao pitanje zaštite osoba koje se iz medicinskih razloga ne mogu vakcinisati i čije zdravlje zavisi od kolektivnog imuniteta.

"Pravo pojedinca da donosi odluke o sopstvenom zdravlju mora se posmatrati zajedno sa obavezom da se ne ugrožava zdravlje drugih. Ovaj princip predstavlja jedan od temelja za sprovođenje javnozdravstvenih mjera. UNESCO Univerzalna deklaracija o bioetici i ljudskim pravima (2005) dodatno naglašava principe društvene odgovornosti, solidarnosti i zaštite ranjivih grupa, dok Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini Savjeta Evrope (Oviedo konvencija) polazi od zaštite ljudskog dostojanstva i odgovornog ostvarivanja prava u oblasti medicine. Savremena bioetika, dakle, ne posmatra vakcinaciju isključivo kao pitanje individualne autonomije, već i kao pitanje zaštite osoba koje se, zbog medicinskih razloga, ne mogu vakcinisati i čije zdravlje zavisi od kolektivnog imuniteta", sotji u saopštenju.

Komisija podsjeća da međunarodni bioetički standardi ne podrazumijevaju da svaka vakcinacija mora biti obavezna, ali da obavezna imunizacija može biti opravdana kada su ispunjeni određeni uslovi – da bolest predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju stanovništva, da postoji bezbjedna i efikasna vakcina, da koristi značajno nadmašuju rizike, da ne postoje manje restriktivne mjere i da postoje medicinski izuzeci za osobe koje ne mogu biti vakcinisane.

Iz Ljekarske komore navode da normativni okvir u Crnoj Gori odgovara tim standardima.

U saopštenju se podsjeća na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Vavřička i drugi protiv Češke Republike“ iz 2021. godine, u kojoj je sud ocijenio da obavezna vakcinacija djece predstavlja miješanje u pravo na privatni život, ali da takva mjera može biti opravdana kada ima za cilj zaštitu zdravlja stanovništva i prava drugih osoba.

Sud je, kako navodi Komisija, istakao da zaštita javnog zdravlja predstavlja legitiman cilj države, da osobe koje ne mogu biti vakcinisane iz medicinskih razloga zavise od kolektivnog imuniteta i da države imaju određeno polje slobodne procjene u kreiranju zdravstvenih politika.

"Evropski sud je zaključio da nije nesrazmjerno očekivati da pojedinci prihvate minimalan rizik koji nosi vakcinacija radi zaštite malog broja posebno ranjivih osoba koje same ne mogu ostvariti tu zaštitu. Sud je naglasio da su ljudska prava neraskidivo povezana sa odgovornostima prema drugim članovima zajednice i da se u demokratskom društvu prava pojedinca moraju usklađivati sa pravima drugih i zaštitom javnog zdravlja", ističe se u saopštenju.

Komisija za etička pitanja i deontologiju navodi da ljekari imaju posebnu odgovornost da javnosti pružaju tačne, objektivne i naučno utemeljene informacije, uključujući nastupe u medijima i na društvenim mrežama.

"Međunarodni kodeks medicinske etike Svjetske medicinske asocijacije (World Medical Association – WMA, 2022) propisuje da je osnovna dužnost ljekara da postupa u skladu sa najboljim dostupnim naučnim dokazima, da doprinosi unapređenju javnog zdravlja i da svojim javnim nastupima ne narušava povjerenje u medicinsku profesiju. Kada ljekari javno nastupaju koristeći svoj profesionalni autoritet za promovisanje medicinski neutemeljenih tvrdnji ili obeshrabrivanje sprovođenja mjera koje predstavljaju standard savremene medicine, postoji realna mogućnost narušavanja povjerenja u zdravstveni sistem i ugrožavanja zdravlja stanovništva", navodi se u saopštenju.

Iz Komore dodaju da sloboda izražavanja ljekara ima dodatnu profesionalnu odgovornost, jer njihove javne izjave mogu imati posljedice po odluke građana o zdravlju.

"U vremenu kada dezinformacije mogu ugroziti zdravlje hiljada ljudi, odgovornost ljekara nije samo da liječi bolest, već i da štiti istinu na kojoj savremena medicina počiva. To ne predstavlja ograničenje slobode mišljenja, već izraz profesionalne odgovornosti koju ljekarska profesija dobrovoljno prihvata u interesu svojih pacijenata i društva u cjelini", poručuje se u saopštenju.

U zaključku, Komisija ističe da zaštita zdravlja pojedinca i zaštita javnog zdravlja nisu suprotstavljeni ciljevi, već povezane vrijednosti.

Najveći stepen zaštite ljudskih prava ne postiže se davanjem apsolutne prednosti pojedinačnim zahtjevima, već uspostavljanjem pravične ravnoteže između individualnih sloboda i prava drugih članova zajednice na život, zdravlje i bezbjednost, uz dosljednu zaštitu ustavnih vrijednosti, kažu iz Komisije.

"Komisija podsjeća da odluke koje se odnose na javno zdravlje, naročito kada uključuju zaštitu djece i prevenciju zaraznih bolesti, moraju biti zasnovane na najboljim dostupnim naučnim dokazima, međunarodno prihvaćenim medicinskim standardima i principima ljudskih prava, a ne na dezinformacijama, pseudonaučnim tvrdnjama ili trenutnim društvenim pritiscima. U demokratskom društvu nezavisne institucije imaju odgovornost da odluke donose na osnovu činjenica, uz poštovanje principa proporcionalnosti, zaštite javnog zdravlja, najboljih interesa djeteta, i prava najranjivijih članova zajednice", poručuju iz Komisije.

Ljekarska komora pozvala je sve ljekare da u javnom prostoru, kao i u radu sa pacijentima, postupaju u skladu sa principima medicine zasnovane na dokazima, medicinske etike i međunarodnih profesionalnih standarda.

"Povjerenje koje društvo ukazuje ljekarima jedno je od najvrednijih javnih dobara. Njegovo očuvanje nije samo profesionalna obaveza svakog pojedinačnog ljekara, već zajednička odgovornost cijele medicinske profesije", zaključuje se u saopštenju.