Demokratija kratkog fitilja

Riječ koju ministar zaslužuje – ne samo za ponašanje nego i za riječi nedostojne parlamenta o "dometu ušiju" jednog poslanika – ne smijem da napišem… Dovoljno je zastrašujuća istina da se na poslanika zagonio ministar oružane sile…

Kakvo je to bilo finale proljećnog zasijedanja crnogorskog parlamenta, počelo je malo šašavo a zamalo da se završi velikom tučom…

– Kako će posljednja rekonstrukcija, odnosno povećanje broja ministara, potpredsjednika i državne administracije, doprinijeti njenoj efikasnosti, bržem ispunjavanju evropske agende i poboljšanju životnog standarda građana – pitao je lider i poslanik najjače opozicione partije Danijel Živković…

– Nijesam bio na sjednici kad je rekonstruisana Vlada – pokušao je da bude zabavan Milojko Spajić…

I tako, sasvim ozbiljno, samoga sebe razriješio dužnosti predsjednika rekonstruisane Vlade…

Jelena Kljajević iz DNP-a pitala je da li će Vlada podržati izmjene Ustava kako bi srpski jezik postao službeni, kao i izmjene Zakona o državnim simbolima kojima bi trobojka dobila status narodne zastave…

U pokušaju da bude ironičan, Milojko Spajić je sve opozicione partije proglasio neprijateljima…

– To je veoma bitno pitanje za građane, danas shvatam da ste se infiltrirali u neprijateljske redove – dio je odgovora kakav se u parlamentu još od devedesetih nije čuo čak ni od Mila Đukanovića…

O koncesiji za crnogorske aerodrome, ni nakon pitanja lidera Ure Dritana Abazovića zbog čega su se južnokorejski investitori povukli iz postupka, nijesmo čuli punu istinu…

Ali jesmo nastavak premijerove bajke o njegovoj nevinosti u aferi Do Kvon…

– Čovjek je godinu dana u Americi, vodi se proces, nigdje se ne pominje moje ime – tako je odgovorio…

I promašio temu, jer se taj proces vodi zbog krađe 40.000.000.000 milijardi za koju Spajić sigurno nije bio kapac…

Ono za šta je sumnjičen da je mogao biti – nelegalno finansiranje izborne kampanje – trebalo je da bude istraženo u Crnoj Gori…

Ali nije, zato što niko nije htio ili smio da otvori Do Kvonov laptop, niti da provjeri navode iz njegovog pisma dostavljenog tužilaštvu…

Promašio je premijer temu i uoči premijerskog sata, kad je na društvenoj mreži slavodobitno objavio jednu presudu…

– Danas je stigla prvostepena sudska odluka kojom je potvrđeno da smo bili oštećeni isključenjem iz predsjedničke izborne trke 2023. godine. Poštujem odluke institucija i vjerujem da je važno da pravda, čak i kada kasni, bude zadovoljena. Nastavljamo da gradimo Crnu Goru u kojoj će zakoni i institucije biti jednaki za sve – napisao je Milojko Spajić prije desetak dana…

Više od tog promašivanja zapalo mi je za oko da je o sebi govorio u množini – “smo bili oštećeni” – ali to je teško objasniti u odsustvu onoga koji je za sebe govorio “Mi Nikola Prvi”…

Za objašnjenje ničim potkrijepljene tvrdnje – “gradimo Crnu Goru u kojoj će zakoni i institucije biti jednaki za sve” – nadležni su oni koji se pred premijerom i prema premijeru ponašaju kao da je kralj…

A da objasni zašto je aferu zbog dva pasoša nakon tri godine pokušao da zabašuri presudom koja je vezana za prebivalište, e to može samo premijer…

Za svaki slučaj evo njegove tadašnje izjave o problemima koje ima sa dvojnim državljanstvom:

– Osudite me, prošao sam neki špalir srama, bacali su kamenje sa svih strana. Ali tu je 200.000 ljudi koji imaju potpuno istu situaciju i ako idete đonom na tih 200.000 ljudi vi ne treba da se nadate ničem u politici u Crnoj Gori – tako je kazao…

I ovako opisao Zakon o crnogorskom državljanstvu:

– Taj zakon je restriktivan i pretrpio sam sankcije zbog tog zakona…

Kakve, nije objasnio, zna se samo da je zbog kršenja zakona kažnjen tako što nije postao Predsjednik nego – premijer…

O sudbini onih 200.000 sa kojima se kao solidarisao od premijera ništa nijesmo saznali ni uoči treće godišnjice mandata…

A sad obnavljamo gradivo o tome što je prethodilo premijerovom kažnjavanju najvažnijom funkcijom u državi…

– To drugo državljanstvo dobio sam kada je moj brat studirao u Srbiji, ja u Japanu, a majka me pitala treba li ti to državljanstvo. U Japan možete da idete sa srbijanskim pasošem bez vize, a sa crnogorskim ne možete i rekao sam – daj to državljanstvo. To nije neki izgovor i tada nisam ni znao da je to protivzakonito – ispovijedio se Spajić u podkastu Diskriminacija…

Dobro, razumijem nekako, on mlad a Osaka daleko, možda i nije imao saznanje da dvojno državljanstvo po crnogorskom zakonu nije dozvoljeno ako je stečeno nakon 3. juna 2006. godine…

Ali da ni deceniju i po kasnije ne sazna kako sa dvojnim državljanstvom ne može obavljati funkciju ministra finansija u crnogorskoj vladi, e to je baš teško razumjeti…

Još teže da se srpskog državljanstva ne odrekne ni kad je, nakon tri godine, odlučio da se kandiduje za Predsjednika…

Najteže je, ipak, što je sve vrijeme prikrivao to nezakonito državljanstvo zbog čega – i to ne samo sa krivičnih nego i sa moralnih razloga – nije bio dostojan da se nađe ni na kojoj funkciji, a kamoli ministarskoj i premijerskoj…

Našao se i već na početku mandata državi – čiju unutrašnju i spoljnu politiku (još?) vodi njegova Vlada – priredio još jedan skandal o kojem je javnost obavijestio njegov nekadašnji partner…

Da mu je Milojko Spajić godinu ranije rekao kako “prikuplja par miliona američkih dolara za predstojeću kampanju”.

Da je većinom finansira on lično, a “ostalo od drugih prijatelja iz kripto-industrije”.

Da je pitao da mu da “svoj doprinos”, nakon čega je “razgovor pošao u drugom smjeru”.

Da ima – što je u ovom pismu i najvažnije – “dokaze o ovim komunikacijama i uplatama od drugih lica”.

Na često postavljano pitanje da li je Do Kvon pouzdan svjedok – uh, izgleda da obožavam ovo obnavljanje gradiva – odgovor daje početak njegovog pisma…

“Poštovani premijeru, ministre pravde i specijalni tužioče, poznajem Mikija Spajića od 2018. godine – on je u to vrijeme bio aktivni investitor u industriju kripto-valuta i postali smo prijatelji sa veoma uspješnom investitorskom relacijom.

Kako smo rano krenuli u investiranje u novu industriju, obojica smo bili uspješni, a moje je razumijevanje da se on povukao iz biznisa kako bi utrošio energiju u bavljenju politikom u svojoj zemlji.

Posljednjih pet godina ostao sam u kontaktu sa Spajićem. I kada je došao u Srbiju krajem prošle godine (2022. prim. a.), rekao mi je da je on takođe u Beogradu i pozvao me da posjetim njegovu porodicu, dijete i bivšu partnerku, a on je takođe dolazio u moj stan kako bismo se ispričali.

Pričali smo o mnogim stvarima, ali je primarni predmet razgovora bila njegova planirana kandidatura za visoku poziciju u Crnoj Gori.

Rekao mi je da je glavni cilj njegove kandidature da unaprijedi ekonomiju države usvajanjem kripto-frendli politika – kojih sam ja takođe bio fan”.

“Stojim na raspolaganju za dalji kontakt, ukoliko su vam potrebna dodatna objašnjenja”.

Da jesu bila potrebna, javnost je obaviještena nakon kontakta sa specijalnim tužiocem. O čemu ga je Do Kvon dodatno obavijestio – javnost još nije obaviještena…

Da li je ambasadorka SAD-a Džudi Rajzing-Ranke prije tri godine bila obaviještena o tome da njena matična država potražuje kralja kripto-valuta zbog prevare teške četrdeset milijardi, o tome nemam nikakva saznanja…

Pamtim samo njenu izjavu kojom se umiješala u suvereno pravo crnogorskih birača da sami odlučuju kome će dati glasove na osnovu kojih se bira kandidat za premijera…

– Ne znam što da mislim o tome što je ime gospodina Do Kvona odjednom postalo vrlo, vrlo popularno u medijima. Nije mi imalo puno smisla. Mislim da bi birače zaista više zanimalo za što se stranke zalažu i što mogu dobiti od političkih stranaka, ko su politički lideri tih stranaka, što namjeravaju da učine, koje su njihove vrijednosti…

A izručenje? E ono je obavljeno tako da bi proceduralno bolje izgledalo da su Do Kvona – oteli…

Ote se i meni kontrola nad prstima, zamalo zaboravih najvažniji dio finala proljećnog zasijedanja parlamenta…

Kakav skandal, ministar zamalo udario poslanika…

Kažem zamalo jer su nacionalnu bruku prekinuli Andrija Nikolić, Mileta Radovanić i Momčilo Leković. I hvala im na tome…

Riječ koju ministar policije zaslužuje – ne samo za ponašanje nego i za riječi nedostojne parlamenta o “dometu ušiju” jednog poslanika – ne smijem da napišem…

Ne zbog toga što se bojim da bih doživjela isto, nego zato što ne želim da širim strah…

Dovoljno je zastrašujuća istina da se na poslanika zagonio ministar oružane sile…

I nepravde, zato što je taj poslanik – da ja znam – jedini otac čije je dijete odmah po rođenju bilo prinuđeno da postane strani državljanin…

I da je – ako sam dobro razumjela sve što je na tu temu rečeno u parlamentu – očevo državljanstvo mogao steći rođenjem jedino pod uslovom da ga je rodio otac…

I?… Ništa osim da je dvojno državljanstvo majke samo formalni povod…

Suštinski razlog je ono što o ovoj – ali ne samo ovoj – vlasti govori otac…

I mogla bih razumjeti – ali nipošto i opravdati – da je svom protivniku to radio bivši režim…

Ali da mu se preko djeteta sveti vlast koja je tu gdje jeste (i) zahvaljujući Milanu Kneževiću, e to niko normalan ne može da razumije…