Nesanica zbog vrućine – kakve su posljedice po zdravlje?
Mnogi prethodnih noći „oka nijesu sklopili“ zbog vrućine. Tako je širom Evrope. A ako se tako nastavi, to bi moglo da izazove pravu epidemiju mentalnih i fizičkih bolesti
Tokom junskih vrućina sa rekordnim temperaturama u zapadnoj Evropi, 65 odsto odraslih žalilo se da je po tri pa čak i više sati tokom noći ostajalo budno umjesto da spava, pokazalo je istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji. Vjerovatno je slično i tokom ovog sadašnjeg talasa vrućine.
Poremećaji sna neizbježna su posljedica dužih i toplijih ljeta koja donose klimatske promjene. Evropa je kontinent koji se najbrže zagrijava, pri čemu temperature rastu više nego dvostruko brže od svjetskog prosjeka, pa je postala jedno od najvećih žarišta problema nesanice.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da noći više ne donose osvježenje. U njemačkoj pokrajini Saksoniji jedna meteorološka stanica je u junu zabilježila tropsku minimalnu noćnu temperaturu od čak 29,4 stepena.
Prema organizaciji World Weather Attribution, međunarodnoj naučnoj grupi koja proučava uticaj klimatskih promjena na ekstremne vremenske pojave, ovako visoke noćne temperature danas su stotinu puta vjerovatnije nego prije klimatskih promjena.
Gubitak sna izazvan vrućinom tek je posljednjih godina prepoznat kao važan pokazatelj uticaja klimatskih promjena na fizičko i mentalno zdravlje.
Međunarodni tim istraživača prikupio je podatke o 165 miliona noći spavanja kod gotovo 318.000 korisnika uređaja za praćenje sna koji se nose na tijelu ili postavljaju ispod dušeka. Cilj je bio da se ispita kako rast temperature utiče na san.
U radu objavljenom u julu pokazano je da ljudi, kada noćne temperature porastu sa približno 12 na 27 stepeni, imaju oko 40 odsto veću vjerovatnoću da će spavati manje od šest sati.
Ljudi ne mogu da održavaju kognitivne sposobnosti, pamćenje ni emocionalnu ravnotežu ako spavaju manje od sedam sati tokom noći, upozorava Taj Ferguson sa Univerziteta u Adelajdu u Australiji, koji proučava zdravstvene i društvene posljedice poremećaja sna izazvanih klimatskim promjenama.
Osim što utiče na raspoloženje i pažnju, poremećen san može povećati rizik od dijabetesa, depresije, srčanih bolesti, pa čak i gojaznosti, podsjeća Ferguson na dobro poznate medicinske nalaze.
„San je osnovna fiziološka potreba neophodna za funkcionisanje imunološkog sistema, mentalno zdravlje i svakodnevno blagostanje“, upozorava Bouen Ču sa Fakulteta za atmosferske nauke Univerziteta Nanđing u Kini i jedan od autora studije objavljene u martu o ekonomskim posljedicama postepenog gubitka sna kod djece usljed klimatskih promjena.
Za razliku od tradicionalnih istraživanja klimatskih promjena, koja su uglavnom usmjerena na ekstremne vremenske događaje, proučavanje gubitka sna omogućava naučnicima da mjere postepene, svakodnevne i kumulativne posljedice rasta temperature na život i zdravlje ljudi širom svijeta, kaže Ču.
„Noćne temperature rastu brže od dnevnih“, upozorava Kelton Majnor, vanredni profesor sa Univerziteta u Kopenhagenu.
Njegov istraživački tim zajedno sa Svjetskim društvom za spavanje pozvao je na osnivanje globalne radne grupe koja bi pomogla da se bolje razumije i ublaži sve veći nedostatak sna u toplijem svijetu.
Noći postaju toplije dijelom zato što oblaci apsorbuju toplotu i poslije zalaska sunca vraćaju je ka Zemlji, za razliku od dana kada reflektuju dio Sunčevog zračenja. Naučnici upozoravaju da se obrasci oblačnosti mijenjaju na način koji dodatno pojačava globalno zagrijavanje.
Gubitak sna vjerovatno nije dovoljno istražen u kontekstu klimatskih promjena zato što „ne proizvodi dramatičan događaj, nema veliki broj žrtava koji bi punio naslovne strane i ne ostavlja vidljivu štetu“, smatra Kim van Dalen sa Univerziteta u Kembridžu, koautorka nedavno objavljenog rada „Gubitak sna u svijetu koji se zagrijava“.
„Posljedice se gomilaju neprimjetno, iz noći u noć, pa ih je lako previdjeti u izvještavanju koje se uglavnom fokusira na smrtne slučajeve i hospitalizacije tokom toplotnih talasa.“
Van Dalen upozorava i da će gubitak sna povezan sa vrućinama vjerovatno dodatno produbiti postojeće zdravstvene i društveno-ekonomske nejednakosti.
Djeca bi mogla imati više poteškoća sa koncentracijom, učenjem i emocionalnim razvojem, dok su starije osobe i ljudi sa hroničnim bolestima izloženi većem opterećenju kardiovaskularnog sistema i metabolizma kada ne spavaju dovoljno.
Na šire društvene posljedice upozorava i Ču: „Hronični nedostatak sna povezan sa visokim temperaturama dovodi se u vezu sa nižom produktivnošću rada, slabijim obrazovnim rezultatima, mogućim povećanjem broja saobraćajnih nesreća i većim dugoročnim opterećenjem zdravstvenog sistema.“
„Loš san otežava rad, učenje, brigu o drugima i očuvanje zdravlja“, dodaje on.
Posebno su ugrožena domaćinstva sa nižim prihodima, jer često žive u lošije provjetrenim stanovima ili ne mogu da priušte rashladne uređaje.
Prema Majnoru, stanovnici siromašnijih zemalja, kao i građani sa nižim primanjima u bogatim državama, mogu biti i do tri puta češće žrtve nesanice izazvane vrućinom. Razlog je slabiji pristup klimatizaciji i drugim sredstvima zaštite od visokih temperatura.
On navodi i najugroženije grupe: beskućnike koji pokušavaju da spavaju na ulici, migrante u užarenim šatorima, zatvorenike u pregrijanim ćelijama, odojčad u pretoplim spavaćim sobama, kao i trudnice i porodilje koje se već suočavaju sa nedostatkom sna.
Čak i ako države u budućnosti uspiju potpuno da eliminišu emisije gasova sa efektom staklene bašte, prilagođavanje gubitku sna izazvanom klimatskim promjenama biće neophodno još decenijama, jer će temperaturama biti potrebno mnogo vremena da se vrate na niže nivoe.
Ferguson kao kratkoročna rješenja preporučuje ventilatore i klima-uređaje, lakšu i prozračniju posteljinu, kao i bolju termoizolaciju zgrada.
Međutim, smatra da gradovi hitno moraju da smanjuju površine koje akumuliraju toplotu.
Prema Čuu, među ključnim strukturnim rješenjima nalaze se povećanje zelenih površina, upotreba materijala koji odbijaju Sunčevo zračenje i pasivni sistemi hlađenja u zgradama, poput spoljne zaštite od sunca i boljeg provjetravanja.
Važnu ulogu moglo bi da ima i prilagođavanje radnog vremena kako bi se izbjegao rad tokom najintenzivnijih toplotnih talasa.
Majnor ističe da će takve mjere biti posebno važne u evropskim zemljama poput Njemačke, gdje je upotreba klima-uređaja tradicionalno znatno rjeđa nego u Sjedinjenim Državama ili Australiji.
„Oko jedne trećine života provedemo spavajući. Već samo zbog toga san zaslužuje da postane prioritet evropskih politika i područje intenzivnih inovacija“, smatra profesor sa Univerziteta u Kopenhagenu.