“Španska luda” na tvrđavi Mogren: Teatar između stvarnosti i virtuelnog prostora

Ovo nesvakidašnje scensko ostvarenje, proisteklo iz dugog umjetničko-istraživačkog rada i doktorskog projekta Marije Bergam, kroz priču o jurodivoj španskoj kraljici Huani Ludoj otvara duboka pitanja identiteta, psihičkog zdravlja žena, otpora političkim pritiscima i cijene moći u savremenom društvu

Na tvrđavi Mogren sinoć je izvedena intermedijalna predstava "Španska luda", nastala po motivima drame "Španski kardinal" francuskog akademika Anrija de Monterlana, u kolektivnoj režiji i produkciji BergamArta, čime je nastavljen dramski program XL festivala Grad teatar.

Ovo nesvakidašnje scensko ostvarenje, proisteklo iz dugog umjetničko-istraživačkog rada i doktorskog projekta Marije Bergam, kroz priču o jurodivoj španskoj kraljici Huani Ludoj otvara duboka pitanja identiteta, psihičkog zdravlja žena, otpora političkim pritiscima i cijene moći u savremenom društvu.

Sinoćnje izvođenje na tvrđavi Mogren donijelo je poseban kuriozitet jer je predstava po prvi put odigrana na otvorenom prostoru. Iako je riječ o tehnički i vizuelno zahtjevnoj produkciji koja spaja klasičnu glumačku igru sa savremenim digitalnim tehnologijama, generativnim vizualima i specifičnim zvučnim efektima, cijeli autorski i izvođački tim uspio je da sve elemente u potpunosti prilagodi novim uslovima. Ambijent tvrđave Mogren ušao je u fascinantan dijalog sa digitalnim projekcijama, stvarajući jedinstvenu scensku atmosferu pod vedrim nebom.

"Španska luda" predstavlja teatar ideja u kojem se prožimaju fizički i virtuelni prostor, a spoj klasične drame i najsavremenijih digitalnih inovacija dokazao je da tehnologija u teatru ostvaruje puni smisao kada je u službi priče, glumačke emocije i umjetničke istine.

Glumica Maja Stojanović istakla je da je igranje na otvorenoj sceni bilo i izazov i veliko uzbuđenje:

"Prvi put sam na ovoj sceni i zaista sam egzaltirana i uzbuđena, scena je predivna. Ja sam inače veliki fan ovog festivala i jedva sam čekala da gostujemo. Pošto se predstava prvi put izvodila na otvorenom i na tvrđavi Mogren, svi smo osluškivali kako će sve proteći sa tehničke strane, da li će biti vjetra, šumova i da li će ozvučenje funkcionisati bez problema, ali na kraju je sve prošlo idealno. Inače je rad na ovom projektu za sve nas bio potpuno novo iskustvo. U pitanju je specifična predstava i svaki put je izazovno, naročito taj dio koji izvodimo van scene, ali pošto smo uigrana ekipa i igramo je već više od godinu dana, vidim da publika to izuzetno vrednuje i cijeni".

Stojanović se osvrnula i na rediteljski rad i slojevitost samog predloška:

"Režija je kolektivna, s tim što nam je u završnoj fazi proba pomogao beogradski reditelj Nikola Zavišić, koji je izuzetno maštovit i talentovan, sa specifičnim estetskim afinitetima. Što se tiče samog teksta, u pitanju je izuzetno slojevit projekat koji se, pored Monterlanovog djela, oslanja i na obimnu literaturu iz oblasti filozofije i psihologije, zbog čega je cijela predstava toliko neobična i drugačija u pozorišnom prostoru".

Autorka koncepta, adaptacije i glavna glumica Marija Bergam objasnila je suštinu predstave i izazove adaptacije na otvorenom prostoru:

"Predstava je počela kao eksperimentalni doktorski umjetnički rad, a nastala je po motivima djela 'Španski kardinal' Anrija de Monterlana. U adaptaciju sam unijela tematiku psihičkog zdravlja žena, što je podržala i Hemofarm fondacija. Suština je bila da digitalne tehnologije upotrijebimo kao ravnopravan rediteljski alat koji doprinosi priči i stanju likova, a ne da to bude puki efekat ili senzacija sama za sebe koja bi pojela glumce. Posebno me raduje što mladi ljudi fantastično reaguju na ovaj pristup, digitalni jezik je jezik novih generacija i kada im njime pričate o važnim stvarima, oni to nepogrešivo kapiraju".

Bergam je naglasila i koliki je stres pratilo izvođenje na tvrđavi Mogren, ali i istakla snagu autorskog tima:

"Imali smo ogromnu tremu i bili pod velikim grčem, čak smo i sanjali ovo izvođenje jer je predstava tehnički izuzetno zahtjevna. Vjetar i otvoreni prostor mogu biti vrlo nezahvalni za ovakvu vrstu produkcije, ali nas je vrijeme poslužilo i sve je prošlo bez grešaka. Ključ uspjeha je u ljudima. Raditi ovakav eksperiment moguće je samo sa vrhunskim profesionalcima i dobrim ljudima koji su vam oslonac. Slobodan Beštić je bio najbolji mogući izbor za ulogu kardinala, on je besprijekoran, posvećen i skroman glumac, a Maja Stojanović je fantastična glumica širokog spektra sa kojom se divno razumijem. Takođe, Sanjin Ćorović nosi više od pola zasluga jer je produkcijski i kreatorski osmislio i sproveo u djelo čitavu digitalnu instalaciju. Predstava nastavlja svoj život u Bitef teatru, a u planu su i inostrana gostovanja".

Adaptaciju teksta i koncept potpisuje Marija Bergam, kreator interaktivnih vizuala je Sanjin Ćorović, reditelj-saradnik je Nikola Zavišić, kostimografiju potpisuje Boris Čakširan, muziku Lena Kovačević, što je njena prva primijenjena muzika, dok je za koreografiju zaslužna Tamara Pjević.

U predstavi igraju: Slobodan Beštić, Marija Bergam i Maja Stojanović.