Samo mladost može da spasi 1. CFL, i treneri to moraju da znaju

I takva kakva je 53. liga Evrope često donese i nešto lijepo – pokazao je to i Mark Đokaj. U najmračnijem trenutku crnogorskog klupskog fudbala zablistao je biser Dečića i naših mlađih reprezentacija i podsjetio da su jedine lijepe priče iz 1. CFL uvijek pisali mladi igrači

Ništa se u subotu veče nije promijenilo u Prvoj crnogorskoj fudbalskoj ligi, svi problemi i brige nakon 0-10 u Uefinim takmičenjima i dalje su tu, ali i takva kakva je 53. liga Evrope često donese i nešto lijepo.

Ljepota će spasiti svijet, kaže književnost, a crnogorsko prvenstvo i naš fudbal jedino može da spasi mladost. Može li ljepša potvrda toga nego predstava i drugi gol 17-godišnjeg Marka Đokaja na najvećem stadionu u državi.

Daleko je klasa Arjena Robena, teško je i da veličina nekadašnjeg holandskog maestra u bilo kojem kontekstu može da se povezuje sa našim prvenstvom, ali pogodak "desetke" Dečića bila je preslikana majstorija nekadašnje "desetke" Bajerna.

Prodor sa desne strane, dribling ulijevo i sjajno plasirana lopta u dalji golmanov ugao stavili su tačku na pobjedu Dečića u derbiju protiv Budućnost (2:0) pod Goricom.

U najmračnijem trenutku crnogorskog klupskog fudbala zablistao je biser naših mlađih reprezentacija i podsjetio da su jedine lijepe priče iz 1. CFL uvijek pisali mladi igrači.

– Samo da podsjetim da su crnogorske ekipe najbolje rezultate u Evropi u pravile kada su imale mlade igrače u svojim redovima. Zeta sa Dejanom Vukićevićem, Budućnost sa Miodragom Vukotićem, takođe Budućnost kada sam bio trener može da se tu svrsta, kao i plasman OFK Titograda u treće kolo kvalifikacija za Ligu Evrope – rekao je za "Informacije CG" nedavno Branislav Milačić, jedan od rijetkih naših stručnjaka koji je uvijek vjerovao u mlade igrače.

To bi morale da nauče i mnoge njegove kolege koje danas rade u crnogorskim klubovima, a ne da mlade fudbalere na teren šalju samo zato jer su primorani zbog famoznog bonusa.

Uostalom zar nije ljepše da se gledaju potezi i golovi talentovnih dječaka koji bi u budućnosti trebalo da postanu nosioci seniorske reprezentacije Crne Gore od "pojačanja" na čije ugovore se troši mnogo više od prosječne plate u državi. Naravno, od novca svih građana Crne Gore.

Nije samo Đokaj talenat, tu su između ostalih i 16-godišnji Petar Vujović iz Budućnosti, njegovi saigrači Matija Rakčević i Lazar Popović, Petar Ražnatović iz Arsenala, Balša Radanović golman Mladosti iz Donje Gorice…

Ne treba zaboraviti ni da su donedavno na crnogorskim terenima igrali i Andrija Bulatović, Vasilije Adžić, Andrej Kostić, momci koji sada nose dresove klubova iz pet najjačih liga Evrope. Uz to mlade selekcije naše zemlje pisale su istoriju, pa je Crna Gora kroz dvije godine zaredom izborila tri učešća na velikim takmičenjima.

U najtmurnijem trenutku crnogorskog klupskog fudbala, jedini tračak svjetlosti je mladost – potrebno je samo da treneri budu hrabriji, da vodeći ljudi u klubovima razmišljaju u tom smjeru. Na kraju njihovi transferi mogu da budu finansijski značajni, što je svakako bolje nego da pojedinci imaju ugovore koji dostižu ili prelaze deset hiljada eura mjesečno.

Ili kako bi to rekao Brano Milačić: Jedini način da izađemo iz ovoga "zla" jeste da se prestane sa dosadašnjom politikom klubova i da se pređe na stvaranje novih mladih igrača.