Vučević o danima nakon nesreće na Bioču: I dolazi voz, isti plavi voz…

"Kako je voz stao, uhvatio sam se za šipku i onda osjetio onaj miris… U tom momentu samo sam pustio šipku, krenuo da padam, drug me uhvatio i nije bilo šanse da uđem. A onda nekoliko mjeseci kasnije, kada sam sa Mornarom išao na pripreme u Kolašin prebrodio sam i to, ali nije nilo svejedno", priča naš NBA as o životu nakon nesreće koja je 2006. sledila Crnu Goru

Čovjek koji je dokaz da se može biti jedan od najboljih na svijetu, a ostati skroman, prizeman i iskren. U vremenu kada uspjeh često mijenja ljude, Nikola Vučević pokazuje da prave veličine ostaju jednostavne i upravo to je ono što najviše impresionira.

U Baru, gradu za koji je i više nego emotivno vezan, naš NBA as govorio za Meridiansport.

Naredne sezone Vuč se vraća u Orlando, tamo gdje su ostala još neka nedovršena posla, tamo gdje se osjeća kao kod kuće, što je čini se i bilo presudno kada su stizale ponude sa svih strana.

Ipak, ono najsvježije, jeste oproštaj od dresa reprezentacije Crne Gore u svom gradu.

"Veoma emotivan događaj za mene iz više razloga. Prvo kraj jednog velikog dijela moje karijere, ta reprezentacija kojoj sam mnogo dao i gdje pamtim mnoge lijepe trenutke. Drugo, emotivno je bilo jer je ta utakmica bila baš u Baru, i što mi je veliki broj ljudi ukazao poštovanje. Toliko truda uložiš, odrekneš se kad si mlad, i negdje sam ponosan što na kraju shvatiš da dosta ljudi to cijeni, naročito oni koji čak i nisu iz sporta”, emotivno je govorio Nikola nedaleko od mjesta gdje je napravio prve korake.

Nikola je preživio željezničku nesreću na Bioču 23. januara 2006. godine, kada je poginulo 47 ljudi. Imao je samo 15 godina i to mu je promijenilo pogled na život.

"Bogu hvala nas nekoliko iz mog najbližeg društva nismo imali većih posljedica. I nekako uspjeli smo to da prebrodimo i nastavimo dalje. Svaki put kada vidim voz, pomislim na tu nesreću. Imao sam mnogo sreće".

Na pitanje da li se nekad poslije toga vozio vozom Nikola je dao odgovor koji ranije i nismo mogli da čujemo od njega.

"Jesam. Ali trebalo mi je vremena. Prvi put u Sutomoru kada sam bio sa sadašnjom suprugom, nekih šest mjeseci kasnije. Meni već na stanici nije bilo svejedno. I dolazi voz, isti plavi voz… Kako je voz stao, uhvatio sam se za šipku i onda osjetio onaj miris… U tom momentu samo sam pustio šipku, krenuo da padam, drug me uhvatio i nije bilo šanse da uđem. A onda nekoliko mjeseci kasnije, kada sam sa Mornarom išao na pripreme u Kolašin prebrodio sam i to, ali nije nilo svejedno”, prisjetio se Vučević.

Možda i prelomni trenutak Nikoline košarkaške karijere desio se 2007. godine na turniru u Sarajevu gdje je njegov tim slavio u finalu, a Nikola je pri jednom zakucavanju doživio tešku povredu ruke. Ono što je zanimljivo, imao je usmeni dogovor za prelazak u FMP, međutim, uz još neke dodatne okolonsti taj transfer je "propao".

Nekoliko mjeseci kasnije, kreće i početak američkog sna…