Obnova škole, ali i uspomena: U pljevaljskoj Glisnici zasukali rukave

Ljudi pokušavaju da joj vrate život, ali ne da bi u njoj ponovo bile stotine đaka, već da bi ono što je ostalo od prošlosti moglo da bude korisno u budućnosti…

Na putu kroz Glisnicu, među zelenim padinama i kućama razasutim po selu, stoji velika školska zgrada koja već godinama ne služi namjeni. Prozori su polupani, zidovi nose tragove vremena, a krov, koji je godinama prokišnjavao, prijetio je da odnese i ono malo što je od nekadašnje škole ostalo.

Ipak, ovih dana oko škole ponovo ima ljudi. Poslije više decenija tišine, u Glisnici se ponovo govori o školi, koja decenijama stoji između sjećanja na vrijeme kada je kroz njene učionice prolazilo na stotine đaka i sadašnjosti u kojoj joj prijeti propadanje.

U vremenu kada seoske škole uglavnom nestaju zajedno sa selima, u Glisnici ljudi pokušavaju da jednu napuštenu školu vrate životu, ali ne da bi u njoj ponovo bilo stotine đaka, već da bi ono što je ostalo od prošlosti moglo da bude korisno u budućnosti.

Mještani su zasukali rukave i počeli da obnavljaju školu koju su nekada gradili njihovi očevi i đedovi, što je rijetkost u današnje vrijeme.

Neko je dao novac, neko vrijeme, neko ideju, neko podršku. Institucije su prepoznale inicijativu i uključile se. Prvi korak bio je najvažniji – zaustaviti propadanje krova. Kada se obnovi krov, tvrde mještani, neće biti sačuvane samo grede i crijep. Biće sačuvano mjesto u kojem su generacije učile prva slova. Mjesto gdje su se održavali vašari, sastanci i okupljanja. Mjesto gdje su učitelji živjeli i djeca odrastala. Mjesto koje je, dok je radilo, bilo mnogo više od škole.

Poslije toga dolaze fasada, stolarija, unutrašnje uređenje.

Mještani su sami počeli da prikupljaju novac, akciju su podržali Opština Pljevlja i Rudnik uglja, a formirana je i nevladina organizacija “Obnova škole u Glisnici”, kako bi prikupljanje novca bilo organizovano i transparentno.

“Do sada se sakupilo 16.600 eura, a samo krov će koštati najmanje 25.000 eura”, kaže predsjednik NVO “Obnova škole u Glisnici” Dragoslav Marjanović.

Za njega, međutim, ova cifra nije samo novac. Ona je dokaz da se ljudi još mogu okupiti oko nečega što nije njihova neposredna korist, već zajedničko sjećanje.

“Prvo ćemo krov da uradimo, da škola dalje ne propada. Kasnije su na redu fasada, stolarija i sve ostalo, koliko budemo imali mogućnosti da skupimo para”, kaže Marjanović.

Glisnička škola nije bila samo mjesto gdje su djeca učila prva slova. Bila je mjesto gdje se selo susretalo. Učitelji su nekada živjeli u školi, djeca su u njoj provodila dane, a odrasli se okupljali. U vrijeme kada je selo imalo mnogo više stanovnika, škola je bila jedno od njegovih najvažnijih središta.

“U školu se išlo s velikom radošću. Nekada se ovdje organizovao vašar za Vidovdan, 28. juna. Bilo je mnogo naroda. Učitelji su stanovali ovdje, družili smo se, zajedno prolazili kroz sve ono što svaki đak treba da prođe”, prisjeća se Marjanović.

Zato ga, kaže, posebno boli kada vidi da objekat propada.

Bilo je ranije pokušaja da se škola obnovi. Pominjala se likovna kolonija, bilo je ideja da se makar fasada uredi, ali su, kako kaže Marjanović, sve ostajale na pokušajima.

“Niko nije konkretne rezultate ostvario. Onda sam riješio da to uradim”.

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš bio je među prvima koji su podržali akciju, nakon čega je pomoć stigla i od Rudnika uglja, a potom i od mještana, među kojima su Ljubo Bjedić i drugi stanovnici Glisnice.

Organizatori pozivaju sve koji su na bilo koji način vezani za Glisnicu da pomognu koliko mogu. Jer, kako kažu, svaka uplata znači mnogo. Posebno zato što je plan da škola, kada bude obnovljena, ponovo postane mjesto okupljanja.

Neće to više biti škola u klasičnom smislu, jer je broj djece u selu odavno premali za nekadašnje učionice. Ali bi mogla postati nešto drugo. Mjesto za kulturne događaje, edukacije, poljoprivredne aktivnosti, sastanke, okupljanja i sve ono što jednom selu treba.

“To će biti višenamjenski objekat edukativnog, kulturnog, poljoprivrednog karaktera, ali i za svaku drugu djelatnost koja može koristiti ljudima i ovom selu”, kaže Marjanović.

Prva škola u Glisnici otvorena je još 1900. godine, u vrijeme kada su uslovi za školovanje bili daleko od današnjih. Nastava je u početku održavana u skromnoj kolibi u zaseoku Petinići. Umjesto školskih klupa, služile su oblice drveta, a prvi učitelj bio je Petar Ranitović.

Zbog protivljenja turskih vlasti, škola je više puta prekidala rad, a od 1903. do 1907. godine bila je potpuno zatvorena. Ponovo je otvorena zahvaljujući upornosti mještana, koji su dobrovoljnim radom podigli novu brvnaru za školu. I pored toga, vlasti su često ometale njen rad.

Škola je tokom godina više puta prekidala nastavu zbog političkih prilika i ratova, posebno u periodu od 1912. do 1918. i tokom Drugog svjetskog rata. Nakon oslobođenja 1944. godine, rad je obnovljen, a nova školska zgrada izgrađena je 1955.

Od 1960/1961. godine škola je radila kao istureno odjeljenje Osnovne škole “Jakub Kubur” iz Boljanića.

Zbog iseljavanja stanovništva, broj učenika se stalno smanjivao, pa je škola konačno prestala sa radom 1990. godine, kada je imala samo dva učenika.

Nakon zatvaranja, školska zgrada nije održavana i vremenom je počela da propada.

Posebnu vrijednost ovom objektu daju i murali i oslikani zidovi unutar škole, nastali tokom godina kada je napuštena zgrada privlačila pažnju posjetilaca, mještana i ljubitelja umjetnosti.

Ti oslikani motivi danas predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo vremena i dodatni razlog više da se škola sačuva jer, osim istorijskog, ima i prepoznatljiv vizuelni identitet koji je postao zanimljiv mnogima koji su je posjećivali.

Direktorica Osnovne škole “Jakub Kubur” Dubravka Peruničić kaže da je inicijativa mještana vrijedna posebne pažnje.

“Zaista je to rijetkost. Želim da pohvalim inicijativu i da zahvalim mještanima što su je pokrenuli. Moju saglasnost su imali od samog starta, a sve što budemo u mogućnosti da pomognemo kao škola, tu smo. Dobili smo i zeleno svjetlo Ministarstva prosvjete”, kaže Peruničić.

Škola bi, kada bude obnovljena, mogla ponovo biti otvorena za djecu, ne kao klasično odjeljenje, već kao prostor u kojem će učenici iz Boljanića i drugih područnih odjeljenja moći da dolaze, uče, druže se i upoznaju sa istorijom kraja.

Jedan od inicijatora obnove Željko Pejović kaže da je odnos prema ovoj školi zapravo odnos prema generacijama koje su je gradile i pohađale.

Dodaje da je bilo posebno tužno doći u selo i gledati kako se urušava objekat u kojem su mnogi ljudi naučili prva slova, stekli prva znanja i prijateljstva koja traju cijeli život.

“Ne možemo da se pomirimo sa urušavanjem. Ni škole, ni sela, ni bilo čega što smo naslijedili. Treba samo graditi, graditi…”.

Glisnica je, prema istorijskim zapisima koje su objavljivali mještani sela, nekada bila jedno od najbogatijih sela ovog kraja. Imala je mnogo domaćinstava, plodnu zemlju, šume i brojne izvore vode. Danas je, kao i mnoga druga pljevaljska sela, suočena sa iseljavanjem i smanjenjem broja stanovnika. Upravo zbog toga obnova škole dobija dodatni smisao.

Njena velika učionica i sala i danas imaju potencijal da ponovo postanu prostor u kojem će se ljudi okupljati. Nekada su u zgradi održavani sastanci mjesne zajednice, a u različitim periodima služila je i za druge potrebe. Tokom ratnih i kriznih vremena u njoj su boravili i vojnici.

Danas, međutim, inicijatori žele da joj vrate mirniju i korisniju namjenu.

“Bitno je da ovaj objekat stavimo u funkciju. Da ga renoviramo, zatvorimo sve ove šupljine, prozore i vrata. Dolje je velika sala koja može da se koristi za različite svrhe”, kaže Pejović.

Ministarstvu poljoprivrede već je upućen poziv za pomoć. Pejović kaže da je ministar Vladimir Joković pokazao spremnost da podrži projekat i da očekuje da će pomoć biti konkretizovana nakon kolektivnih odmora. Organizatori računaju i na druge institucije, privrednike i pojedince koji su porijeklom iz Glisnice.

Poseban poziv upućen je bivšim učenicima. Jer, teško je pronaći jednostavniji način da se čovjek oduži mjestu u kojem je naučio da čita nego da pomogne da škola u kojoj se to dogodilo ponovo otvori vrata.

“Pozivam sve građane dobre volje, sve bivše učenike ove škole i stanovnike ovog kraja koji su ovdje ili su negdje sa strane da učestvuju u ovoj akciji i da doniraju koliko mogu”, poručuje Pejović.

Bilo je, kaže, i ideja da se u blizini izgradi crkva i prostor za okupljanje, ali je ta inicijativa svojevremeno zaustavljena zbog tadašnjih okolnosti i planova vezanih za rudarske aktivnosti u Glisnici.